Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen ne posustaje u poslušnosti. Po uzoru na Izrael i Sjedinjene Američke Države, obrazložila je prošle srijede zakonodavni prijedlog o “digitalnim zelenim potvrdama“ kako bi se navodno “olakšalo sigurno i slobodno kretanje unutar Evropske unije“. Da bi postao efektivan, prijedlog moraju odobriti Evropski parlament i države članice na narednom samitu.
Digitalni zeleni certifikat bi služio kao dokaz da je osoba cijepljena protiv bolesti COVID-19, da je preboljela tu bolest ili ima negativan rezultat (sve nepouzdanijeg) PCR testa. Osim što bi se koristila u zdravstvu, potvrda bi trebala olakšati “sigurno i slobodno kretanje građana država članica unutar EU-a, uz najstrožije poštivanje načela nediskriminacije i temeljnih prava građana Unije“.
Nakon što je odlučila kako je odlučila, Evropska komisija će “blisko sarađivati sa zemljama članicama na izradi tehničkih rješenja koja se mogu brzo primijeniti, na sigurnosti provjere autentičnosti potvrda na cijeloj teritoriji EU-a te na uzajamnom priznavanju tog dokumenta u svim državama članicama“. Digitalne zelene potvrde će, tvrdi se, biti u skladu s univerzalnim pravilima o zaštiti podataka, sigurnosti i privatnosti, a da bi do sredine juna bile u upotrebi, države članice “moraju požuriti s pripremama za njihovo uvođenje u praksu“.
Slutnje koje ne mirišu na dobro
Evropska komisija će pomoći u oblikovanju zajedničkog pravnog okvira za potvrde “o cijepljenju, testiranju i oporavku od bolesti, kako bi se olakšalo slobodno kretanje unutar EU-a“. Na državama članicama je da što brže uspostave tehnička rješenja na nacionalnom nivou kako bi se takve potvrde mogle izdavati i provjeravati na siguran način u cijeloj Uniji, a njeni građani ponovo počeli “uživati u svojim pravima“.U svemu o vome ne bi bilo ništa sumnjivo i sporno kada iz slatkorječivih formulacija evropskih čelnika o “uravnoteženoj politici i zajedničkom pristupu EU, u cilju sigurnog, izdržljivog i predvidljivog načina borbe protiv pandemije“, čak i do ušiju onih koji bi se mogli smatrati poklonicima izvorne evropske ideje poput autora ovog teksta, ne bi dopirale slutnje koje ne mirišu na dobro.
Vratimo se samo na jedan odlomak iz prve rečenice. Von der Leyen, dakle, tvrdi da se digitalnim zelenim potvrdama “olakšava sigurno i slobodno kretanje samo unutar EU-a“. To znači da se zakonodavnim prijedlogom o digitalnom cerifikatu najviša izvršna vlast u Briselu predlaže ozakonjenje ne samo vakcinacijskog nacionalizma (zbog kojeg je krajem prošle i početkom ove godine kritizirana i od Svjetske zdravstvene organizacije), već predlaže ozakonjenje i evropskog šovinizma.
Ako se pod šovinističkim uvjerenjima teoretski podrazumijeva nadmoćnost ili superiornost vlastitog naroda nad drugima, šta bi onda u praksi moglo značiti “sigurno i slobodno kretanje građana država članica unutar EU-a“ osim šovinizam prema svim drugim građanima Evrope i svijeta, uključujući i građane iz zemalja u statusu kandidata, potencijalnog kandidatata ili drugih pretendenata za članstvo ili blisku saradnju s Unijom. Istina, EU najavljuje da će “pružiti mogućnost“ proširenja vlastitog mehanizma digitalne zelene potvrde i na druge kompatibilne potvrde izdate u trećim zemljama, ali sve dok obećana “mogućnost“ ne bude na djelu, na zvanični Brisel se mora gledati kroz prizmu gorke spoznaje o evropskom narcizmu.
Naširoko bi se moglo raspravljati o novokomponovanim kriterijima Evropske komisije o “sigurnosti“, “slobodi kretanja“ i elementarnom demokratskom pravu na slobodu izbora u uslovima, u kojima medicinska struka sve glasnije sumnja u pouzdanost PCR testa i kada je “sloboda kretanja“ uslovljena vakcinama, za koje je, umjesto struke, upravo evropska administracija rekla da je efikasna i sigurna – bez obzira što sve više zemalja odbija upotrijebiti neke od vakcina koje je nametnula Evropska agencije za lijekove.
Sektašenje, egoizam, kvazislolidarnost…
Odluka Evropske komisije o uvođenju digitalne zelene potvrde o vakcinaciji otkriva još najmanje dvije zabrinjavajuće pojave unutar današnje Unije. Prva je da najviši organ izvršne vlasti, predvođen Von der Leyen, od početka pandemije ne uspijeva uhvatiti “bika za rogove”. Ili ga uhvati za rep, ili joj se otme kao u koridi, donedavnoj kontroverznoj španskoj borbi bika i matadora. U briselskim diplomatskim krugovima i Evropskom parlamentu sve je više onih koji smatraju da predsjednica Komisije, koja od prvog dana mandata govori o geopolitici kao svom strateškom cilju, nikoga do sada nije fascinirala vlastitom sposobnšću. Ili u glavama evropskih zvaničnika geopolitika nije pravilno shvaćena, ili se pod tim sve popularnijim pojmom podrazumijevaju upravo njegove suprotnosti: sektašenje, egoizam, kvazislolidarnost, diskriminacija, negacija demokratije…
Kada Margaritis Schinas, potpredsjednik Komisije odgovoran za promociju evropskog načina života, kaže “svakodnevno se približavamo postizanju ciljeva unutar EU-a u pogledu vakcinacije i obnavljanja našeg evropskog načina života”, tada nije moguće vjerovati deklarativnoj evropskoj solidarnosti, evropskom liderstvu, njenom kosmopolitizmu pa ni evropskom humanizmu. Osim neospornog donatorskog senzibiliteta i izdašnosti u finansijskoj pomoći mnogima izvan EU-a, sve ostale nekadašnje reference Unije, pa i onoga čemu ona deklarativno teži, odražavaju se u sve bljeđim sjenkama. Sjenkama koje obeshrabruju.
Zabrinjavajuća pojava unutar EU-a je sve očiglednija naklonost njenih lidera i čelnika zajedničkih institucija ka kršenju međunarodnih normi i vlastitih polustoljetnih tekovina. U slučaju kontroverzne digitalne zelene potvrde o vakcinaciji, Evropska komisija se prvo krajem januara arogantno oglušila o “Rezoluciju Vijeća Evrope o pravu na slobodan izbor vakcine“. Zatim je izignorirala sličnu preporuku generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. A nakon što se Komitet Svjetske zdravstvene organizacije za vanredne situacije nedavno izričito izjasnio protiv uvođenja bilo kakvih dokumenata o vakcinaciji, Von der Leyen je, “po uzoru na Izrael i Ameriku“, prepotentno odgovorila da Evropa zna šta treba činiti.
Zapad je Zapad, sila je sila…
Zabrinjavajuća praksa evropskih institucija je i hronično licemjerje, nejedinstvo, već spomenuta lažna solidarnost i sporost. To je tek dio simptomatike teške globalne korona krize, koja je, po mnogima, mnogo veća od one iz 1930-tridesetih godina, kakva je bila na pragu pomame fašizma i neizbježnog Drugog svjetskog rata.
Iako nikada nikakvi zdravstveni pasoši, certifikati ili potvrde ove vrste nisu korišteni u vrijeme bilo kakvih ranijih bolesti bilo gdje u svijetu, osim međunarodnog zdravstvenog certifikata Svjetske zdravstvene organizacije za žutu groznicu, Evropska unija će, bez sumnje, najkasnije do početka ljeta zaštiti vlastiti prostor od onih koji nisu obilježeni vakcinama iz liberalnodemokratske civilizacije i koji nisu u mogućnosti cijeloj porodici platiti testiranje za svako putovanje. Ostali nemaju izbora: Zapad je Zapad, sila je sila…
Nije isključeno da će Komisija koliko sutra započeti lobiranje u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kako bi se potvrde izdane u EU priznavale i drugdje u svijetu, a kontakti s Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva, kao što sam nagovijestio u prošlom tekstu, u poodmakloj su fazi. Zbogom sanjarenju…
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
