Jučer je stanovnike Bosne i Hercegovine probudila sramna odluka policije Hercegovačko-neretvanskog kantona da, uprkos ili u inat odluci državnih institucija, vrati migrante i izbjeglice koji su u pet autobusa upućeni iz Sarajeva u Salakovac.
U drugom planu je fakat da je takav diskriminacioni i anticivilizacijski potez izazvao paniku među nesrećnim ljudima, među kojima je i 18-ero djece i koji doslovno ne znaju šta da rade.
Utrka za lokalnog Orbana
A zaista su nesrećni. Ne samo zbog muke svoje, ne samo zato što su se zatekli u ovoj i ovakvoj državi Bosni i Hercegovini nego zato što je izborna godina. A koliko god se mi trudili da ne gledamo realnosti u oči, ona prosto vrišti na nas. I kroz vrisak nam progovara da je u toku utrka među lokalnim političkim moćnicima i kabadahijama ko može najbolje da imitira mađarskog premijera Viktora Orbana.
Jer, upravo se na diskriminaciji, segregaciji, izolaciji, populizmu i gotovo neofašizmu dobijaju izbori. A kud ćeš boljeg poligona od izbjeglica i migranata, čije su sudbine samo kolateralna šteta, a iživljavanja nad njima tek plus u agendi naših mračnjaka.
Tako je još prošle sedmice predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik rekao da ovaj entitet NEĆE ponuditi svoje resurse za privremeni smještaj izbjeglica, da će one biti “distribuirane dalje”, a onda je sve začinio i nekakvim pominjanjem “naših vrijednosti”, kao univerzalnog fašistoidnog obrasca.
Dragan skrenuo
I nije trebalo dugo čekati, pa da mu se kompanjon iz Hercegovine Dragan Čović pridruži u osvajanju predizbornih poena na ekstremnoj desnici. Znate, to je onaj Dragan, čovjek koji je u svojoj zemlji skrenuo tok rijeke, koji je u svojoj zemlji koristio ljude kao robove za vrijeme rata, koji svakog sekunda verbalno i antizakonski urinira po svojoj zemlji, a čiji je predsjednik.
I kao da mu to nije dovoljno, odlučio je postaviti granicu svog paradžemata, valjda negdje na Ivan-sedlu, sa koje se vraćaju u “mrsko Sarajevo prljave izbjeglice”.
To što je Čović zaustavio i istjerao iz hercegovačkih kotara konvoj sa izbjeglicama tek je njegov očekivani nacionalistički manir i predstavlja pola problema. Zapravo, znajući Čovića i prateću mu kliku, upravo je ovo trebalo i očekivati. Jer, ptica ne može da preleti preko hercegovačkih kantona, a da to čovjek koji skreće tokove rijeka ne zna. Pa je ovog puta skrenuo izbjeglički konvoj.
Neko bi rekao: sve u svemu Dragan Čović je skrenuo, ali upravo suprotno. Osim što se i ovog puta pokazuje kao “nesporni lider Hrvata”, Čović testira atrofirane institucije države Bosne i Hercegovine. Pa nam ostaje da se zapitamo je li ovo implementacija famoznog Plana B, koji je dogovorio sa Miloradom Dodikom, a koji se tiče, pazite sad, ne participiranja nego preuzimanja vlasti na državnom nivou? Da li je konjička “balvan-revolucija” samo probni test za javnost i institucije?
Izražavanje zabrinutosti kao profesija
A stvarna muka čuči baš u kilavim državnim institucijama, koje (najvjerovatnije) neće uraditi apsolutno NIŠTA u vezi sa direktnim kršenjem zakona države od jednog čovjeka.
Evo, odmah na prvu, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić je rekao da ga je “uznemirila” vijest o protjerivanju izbjeglica i da “očekuje da Tužilaštvo hitno reaguje i hapsi”.
“Ovo je za mene jedna vrsta ozbiljnog državnog puča ili udara, da policijski komesar jednog kantona donese odluku da državne institucije ne mogu izvršavati ustavom propisane nadležnosti. To je udar na ustavnopravni poredak države. Ovdje su institucije radile u skladu sa Ustavom i nikakav komesar niti bilo koja osoba nema pravo da spriječi da se izvršavaju zakonom propisane obaveze državnih institucija”, zaključio je Mektić.
Iza krupnih riječi “puč i državni udar” krije se jedan pasivan odgovor i nespremnost da se nosi sa situacijom. Ako vam prvi policajac države kaže da Tužilaštvo treba nešto da uradi, piši propalo.
Barikade Ilije Lasića
A za to vrijeme u realnosti nekakav lokalni nelegalno izabrani policijski komesar Ilija Lasić, sve sa dugim cijevima, sprovodi odluku svog centuriona Dragana Čovića i dugim cijevima ništi i državu Bosnu i Hercegovinu i njene institucije.
Istovremeno, narod ili zatrovan ksenofobijom glasno odobrava rasističke i segregatorne mjere ili se zabavio iz fotelja krizom na Bliskom istoku. A čudna je to odioza naroda našeg prema izbjeglicama i migrantima. Pa pola Bosne i Hercegovine je kao direktni produkt rata postao izbjeglička populacija. I taj naš narod sa ustrajnošću ne podnosi nevoljnike, koji su od muke pobjegli. Empatija na nuli.
No, kako god, u konačnici će Čović uzeti izbore u “svojim” kantonima dok se veselo sprda sa institucijama zemlje čiji je predsjednik i za šta je debelo plaćen. I ovo je samo smjernica, samo putokaz kako će “funkcionisati” država sa Planom B i osovinom Dodik–Čović.
Osim ako…?
Osim ako se zaista ne probude uhljebljeni državni zaposlenici u Tužilaštvu, sudstvu i policiji i ne počnu da rade svoj posao. A sada je doslovno posljednji trenutak. Jer, ako ne dođe do promptnog hapšenja odgovornih za očigledan udar na državu, sve je ovo samo uvertira u crnilo koje nas čeka.
Pa je onda, paradoksalno, zlostavljanje i izbjeglica i države možda najbolji pedagoški šamar svima nama da se probudimo, protresemo institucije koje plaćamo, jer u protivnom, daleko bilo, opet možemo da završimo u izbjegličkim kolonama.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
