Drugi su slavili, ja sam tugovao – kazao je Miroslav Ćiro Blažević , legendarni trener u telefonskom razgovoru za Avaz. ba u povodu proslave svog 82. rođendana.
Zašto ste tugovali, upitali smo ga.
– Zato što je, sine moj, ovo početak kraja. Uh, nema se tu šta više proslavljati. Nije mi lako uz saznanje da svaka boljka može biti kobna. A, i nema više puno onih jarana s kojima sam odrastao sve je pokrila crna zemljica. Šta treba? Da očekujem da ću doživjeti 100-tu? Da mi je znati da će ih biti još jedno pet, bio bih k’o metak. Daj mi još pet, boga ti Bože – kazao je legendarni trener svih trenera.
Najgore uspomene
Na konstataciju da je još uvijek vitalan kao da mu je barem 50 manje, Ćiro je rekao da ima jednu tajnu.
– Samo vježbanje, fizičke aktivnosti i ljubav. Ljubav je pokretač svega. Uz to, ja svaki dan vježbam. Ne trčim odavno, ima i godinu. To me muči, ali vježbam – kazao je Blažević.
No, život ga nije mazio. Kako nam kaže, za puno toga žali.
– Ma koji to čovjek nema da žali za nečim? Tako je puno toga što bi se i kod mene trebalo drugačije napraviti. Eto, od djetinjstva u Bosni život me znao gaziti. Bili smo siromašni, ali smo se znali izvući veseljem, optimizmom. Niko nije znao koja je ko nacionalnosti. Za majku Katicu bio sam jako vezan, ona mi je bila sve u životu. Umrla je 1961. godine i to je najtužniji trenutak u mom životu. Nikad nisam bio tako shrvan kao te večeri – rekao je Ćiro.
Nekoliko puta je bio na rubu. Kad je došao u Zagreb, radio je u električnoj centrali kao metalostrugar. Sekunda dodira strujnog napona umalo ga je usmrtila.
Majstori su razbili osigurače i spasili ga od sigurne smrti. U Sarajevu je bio na rubu smrti kad je iznenada gotovo iskrvario. Koli bakterije su mu nagrizle crijeva i liječnici su ga jedva spasili.
– Ma dohakat ću ja mnogima – kaže Ćiro.
U ljeto 2004. dijagnosticiran mi je karcinom prostate.
– Od straha sam se cijelu noć tresao, malo je reći da sam bio uplašen. Oka nisam sklopio. Mislio sam da sam gotov. Ali, bila je to moja velika pobjeda. Zato bih svima preporučio redovne kontrole i brigu o zdravlju – istaknuo je on.
Sada bih pobijedio Portugal
I u profesionalnoj karijeri kaže da bi neke stvari mnogo drugačije.
– Sigurno da sam ove pameti jedno 35 posto utakmica koje sam izgubio, ne bih. Na čelu je baraž protiv Portugala – kazao je 82-godišnji Travničanin koji živi u Zagrebu.
Kaže da je živio i dalje živi za fudbal .Najdraže uspomene su mu Dinamo 1982. kada je donio klubu prvi naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine posta i Svjetsko prvenstvo1999. kada je s Hrvatskom osvojio bronzanu medalju.
– Znate da mi je Bosna u srcu. Divnu uspomenu imam na Zenicu, na navijače BiH, svi su me voljeli i prepoznali su moju ljubav prema njima. Vi ste mi u srcu – kazao je Ćiro na kraju razgovora poželjevši svim čitateljima „Avaza“ puno zdravlja i sreće, a našoj medijskoj kući da i dalje ostane najutjecajnija u BiH.
Neće Mamić za mnom u grob, nego ja za njim
Odnos kumova Ćire i Zdravka Mamića nameće se uvijek kao tema.
– Mamić je rekao da će se, kada ja umrem, na pogrebu baciti u moj grob. Ali, ja sam mu na to rekao da ne brine, jer će prije otići on, nego ja, pa ću se tako ja na njegovom sprovodu baciti u grob – kazao je Ćiro.
Proglašen počasnim predsjednikom NK Travnik
Bivši selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Miroslav Ćiro Blažević proglašen je počasnim predsjednikom NK Travnik.
Na sastanku Uprave NK Travnik, na kojem su prisustvovali premijer Srednjobosanskog kantona Tahir Lendo, načelnik općine Admir Hadžiemrić, predsjednik kluba Asim Fazlić, direktor kluba Midhat Sarajčić, članovi Uprave Nihad Selimović, Husein Eminović, Midhat Asotić i novi član Uprave Alem Lolić, dogovoreno je da Blažević bude proglašen za počasnog predsjednika kluba.
U narednom periodu, delegacija NK Travnik će otputovati u Hrvatsku gdje će se sastati s nekadašnjim selektorom bh. reprezentacije i uručiti mu zahvalnicu, priznanje, doživotnu člansku karticu i mjesto na VIP tribini stadiona Pirota pod njegovim imenom.
