Čir ili peptički ulkus je naziv za otvorenu ranu koja nastaje unutar sluznice želuca (gastrični ulkus), ili u tankom crijevu (dvanaestopalačnom).

Najčešći simptom peptičkog ulkusa su osjećaj pečenja ili nagrizajući bolovi u sredini trbuha.

Koliko je čest

Teško je tačno procijeniti koliko je peptički ulkus čest zato što kod mnogih ljudi on ne izaziva nikakve simptome. Međutim, studija provedena u Švedskoj u okviru koje je testirano 1000 odraslih ljudi slučajnim odabirom, otkrila je da je 4 odsto ispitanika imalo peptički ulkus.

Peptički ulkus se može javiti kod ljudi bez obzira na starost, uključujući i djecu, ali se bolest najčešće javlja kod ljudi koji imaju 60 ili više godina. Peptički ulkus se podjednako javlja kod oba pola.

U prošlosti se pogrešno smatralo da su glavni uzroci peptičkog ulkusa faktori koji se tiču načina života, kao što je ishrana, pušenje, alkohol i stres.

Iako ovi faktori mogu imati ograničeni ulogu, poznato je da je vodeći uzrok peptičkog ulkusa vrsta bakterije koja se zove “H. pylori”.

“H. pylori” može inficirati želudac i tanko crijevo, a kod nekih ljud bakterija može iritirati unutrašnji sloj želuca i tankog crijeva, dovodeći do nastanka ulkusa.

Grupa lijekova protiv bolova koja se naziva nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID), gdje spadaju aspirin i ibuprofen, su drugi najčešći uzrok peptičkog ulkusa. Ovi lijekovi protiv bolova mogu iritirati sluznicu želuca i tankog crijeva kod nekih ljudi, naročito ako se dugoročno uzimaju.

Prognoza

Od kada je otkrivena povezanost između peptičkog ulkusa, bakterije “H. pylori” i NSAID lijekova liječenje peptičkog ulkusa je postalo mnogo uspješnije i prognoza je uglavnom dobra.

Terapija za H. pylori koja se dovodi u vezu sa peptičkim ulkusom obično podrazumijeva uzimanje antibiotika da bi se uništila bakterija. Nakon te terapije, samo pet odsto ljudi će ponovo dobiti čir.

Terapija za peptički ulkus koji se dovodi u vezu sa NSAID lijekovima obično podrazumijeva prestanak uzimanja NSAID lijekova prije nego što se uzme lijek za liječenje čira.

Ako nije moguće prestati sa uzimanjem NSAID lijekova, mogu se koristiti dodatni lijekovi da bi se nadomjestilo djelovanje NSAID lijekova.

Komplikacije peptičkog ulkusa su ozbiljne, ali su rijetke i uključuju unutrašnje krvarenje, što zahtijeva hitnu operaciju.

Vaš plan liječenja

Vaš plan liječenja će zavisiti od toga da li je peptički ulkus izazvan infekcijom bakterijom”H. pylori”  ili upotrebom nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAID) ili, u nekim slučajevima, kombinacijom infekcije bakterijom “H. pylori” i NSAID lijekova.

Ako je peptički ulkus uzrokovan infekcijom “H. pylori”, preporučeni plan liječenja je doza antibiotika da bi se uništila bakterija. To se zove terapija za istrebljenje.

Ako je peptički ulkus uzrokovan NSAID lijekovima, a nemate infekciju bakterijom “H. pylori” , plan liječenja koji će vam biti preporučen je uzimanje inhibitora protonske pumpe (PPI) tokom 1-2 mjeseca. Takođe će se morati preispitati vaša upotreba NSAID lijekova. Na primjer, možda se vam preporučiti neke druge tablete protiv bolova, kao što je paracetamol.

Ako se smatra da je peptički ulkus izazvan kombinacijom upotrebe NSAID lijekova i infekcije bakterijom “H. pylori”, dobićete dvomjesečnu dozu PPI lijekova, poslije koje ćete dobiti terapiju za istrebljenje.

Kod ljudi koji ne odreaguju na terapiju PPI lijekovima, može se koristiti druga grupa lijekova koji se zovu antagonisti H2-receptora.

Terapija za istrebljenje

Terapija za istrebljenje je kombinacija tri različita antibiotika. Kombinacija se koristi u slučaju da je bakterija postala otporna na jedan ili više antibiotika.

Obično će se od vas tražiti da uzimate svaki antibiotik dva puta dnevno tokom sedam dana. Antibiotici koji se obično koriste u terapiji za istrebljenje su:

• amoksicilin,
• klaritromicin, i
• metronidazol.

Neželjeni efekti ovih antibiotika su obično blaži i uključuju:

• mučninu,
• povraćanje,
• dijareju, i
• metalni ukus u ustima.

Sva tri antibiotika mogu oslabiti djelovanje oralne kontracepcije (antibebi pilula) pa treba koristiti druge metode kontracepcije tokom terapije i sedam dana nakon terapije.

Neki ljudi koji uzimaju metronidazol iskuse sljedeće neprijatne reakcije ako piju alkohol:

• vruća i rumena koža, i
• ubrzano disanje i/ili rad srca.

Zbog toga se obično preporučuje da izbjegavate da pijete alkohol dok uzimate metronidazol.

Ponovo ćete se testirati četiri sedmice nakon završetka terapije za istrebljenje kako bi se utvrdilo da li je bakterija H. pylori ostala u želucu i crijevima. Ako jeste, dobićete još jednu dozu terapije za istrebljenje koja se sastoji iz druge mješavine antibiotika u kombinaciji sa PPI lijekovima.

Inhibitori protonske pumpe (PPI)

Inhibitori protonske pumpe (PPI) djeluju tako što sprečavaju djelovanje proteina koji se zovu protonske pumpe, koji su dijelom odgovorni za proizvodnju želučane kiseline. Smanjivanjem količine želučane kiseline sprečavaju se dalja oštećenja peptičkog ulkusa, omogućavajući mu da prirodno zaraste.

Dva PPI lijeka koji se najčešće koriste u liječenju peptičkog ulkusa su lansoprazol i omeprazol.

Neželjeni efekti PPI lijekova su uglavnog blaži i uključuju:

• glavobolju,
• dijareju,
• mučninu,
• bolove u trbuhu,
• opstipaciju,
• vrtoglavicu, i
• osipe na koži.

Neželjeni efekti bi trebalo da prođu kada se završi terapija.

Antagonisti H2-receptora

Antagonisti H2-receptora djeluju tako što sprečavaju djelovanje proteina koji se zove histamin i koji je takođe odgovoran za stimulisanje proizvodnje kiseline.

Ranitidin je antagonist H2-receptora koji se najviše primjenjuje u liječenju peptičkog ulkusa.

Neželjeni efekti antagonista H2-receptora su rijetki ali mogu uključivati:

• dijareju,
• glavobolje,
• vrtoglavicu,
• osipe na koži, i
• umor.

Antacidi i alginati

Za sve gore navedene terapije potrebno je i do nekoliko sedmica da bi počele da djeluju, pa je moguće da će vam vaš porodični ljekar preporučiti neki dodatni lijek da bi u kraćem roku ublažili simptome.

Dvije vrste lijekova koji se mogu koristiti:

• antacidi – za kratkoročno neutralisanje želučane kiseline, i
• alginati – za proizvodnju zaštitnog sloja na sluznici želuca.

I antacidi i alginati se mogu kupiti u apoteci bez recepta. Farmaceut će vas posavjetovati o tome koja vrsta antacida i alginata vam najviše odgovara.

Antacide je najbolje uzimati kada osjetite simptome, ili kada očekujete simptome, na primjer nakon jela, ili kada krenete na spavanje.

Alginate je najbolje uzimati nakon jela.

Neželjeni efekti obje vrste lijekova su rijetki ali uključuju:

• dijareju,
• povraćanje,
• flatulenciju (vjetrove).

Preispitivanje upotrebe NSAID lijekova

Ako je peptički ulkus izazvan uzimanjem NSAID lijekova, vaš porodični ljekar će htjeti da preispita vaše uzimanje NSAID lijekova.

Obično će vam se savjetovati da uzmete druge tablete protiv bolova koje se ne dovode u vezu se peptičkim ulkusom, kao što je paracetamol, ili nisku doza lijekova protiv bolova na bazi opijata.

Ako uzimate aspirin da biste smanjili rizik od krvnih ugrušaka, imate niz mogućih opcija:

• prestanite uzimate aspirin da biste dopustili ulkusu da zaraste, a zatim kombinujte aspirin sa PPI lijekovima, koji će pomoći da se neutrališu negativni efekti aspirina, ili
• zamijenite aspirin drugim lijekom protiv grušanja krvi koji se naziva klopodogrel.

Ako vi (ili vaš porodični ljekar) smatrate da je apsolutno neophodno da nastavite uzimati NSAID lijekove, prepisaće vam dugoročnu dozu PPI lijekova, ili angatonista H2-receptora.

Važno je da shvatite potencijalnu štetu i rizike ukoliko bi nastavili sa uzimanjem NSAID lijekova. Postoji veća vjerovatnoća da ćete dobiti drugi peptički ulkus, a rizik da nastanu teške komplikacije, kao što je unutrašnje krvarenje, je veći.