Od kako je internet postao dostupan u gotovo svakom dijelu svijeta, teorije zavjera, koje su uvijek postojale, počele su se munjevito širiti cijelom planetom. Neke su bezopasne koliko su besmislene, poput one da je Zemlja ravna ploča, ali druge znaju izazvati paniku i ugrožavati zdravlje.
Jedna od aktuelnih teorija zavjere u vrijeme pandemije korona virusa kombinira strah od dva “glavna neprijatelja” zadnjih godina – 5G tehnologija i vakcine. Pa tako “oni koji znaju”, odnosno oni s “insajderskim” informacijama, tvrde da postoji zavjera da nam se vakcinama – dosadašnjim, a pogotovo budućim – pod kožu ubrizgaju mikročipovi, koji će omogućiti tajnim ili stvarnim svjetskim silama, ili osnivaču Microsofta Billu Gatesu, ovisno koga pitate, da nas u svakom trenutku prate i upravljaju našim odlukama.
Ono što zagovornici
takvih teorija zanemaruju, govore sagovornici Al Jazeere, jeste da dobrovoljno nosimo uređaje koji u svakom trenutku prate naše kretanje i, uvjetno govoreći, utječu na naše odluke. Moderni mobiteli, pametni satovi, razne fitness narukvice i drugi prenosni digitalni uređaji imaju opciju lociranja našeg položaja te povezivanje s internetom, što pobija sve teorije o potrebi za zlokobnim mikročipovima iz vakcine da bi se pratilo naše kretanje, a korištenjem društvenih mreža dajemo podatke koji omogućavaju kompanijama da znaju gotovo sve o nama.
Protok podataka
Činjenica je da živimo u vremenu u kojem se javlja ogroman protok različitih podataka i informacija, kaže Marko Crnjanski, novinar portala Netokracija. Korisnici, štaviše, upravo te podatke (da li su lični, bankovni ili neki drugi) ostavljaju na internetu zarad određenih benefita, poput kupovina, korištenja određenih servisa i slično.
Samim tim milioni korisnika postaju dio šireg kruga fluidnosti informacija na webu, koje se, između ostalog, mogu zloupotrijebiti i iskoristiti za mnogo ozbiljnije interesne poslove, što nam je pokazao i skandal s Cambridge Analitycom, dodaje.
Kada je riječ o digitalnim trackerima (pametni satovi, fitness narukvice), telefonima i drugim nosivim uređajima kao digitalnim pomagalima, oni ujedno predstavljaju jedan od načina da zadovoljimo potrebe za svakodnevnim informacijama – što zahtijeva i neprestano korištenje naših podataka, bilo da je to korištenje e-maila, prijavljivanje na neki servis ili objava fotografije na Facebooku i Instagramu.
Međutim, korisnici otuda ostavljaju po strani ili zaboravljaju mogućnost da ih neko (u zavisnosti od potreba) upravo putem tih uređaja i podataka koje dijele sa njih može pratiti ili koristiti informacije o njima, ukoliko govorimo o enkripciji podataka (kao što je Apple prije par godina učestvovao u aferi s američkim Federalnim istražnim biroom – FBI).
“Zato su ‘vakcine sa čipovima’ i drugi uređaji za praćenje samo neosnovana teorija zavere i često izmišljene priče uplašene mase, koja nastoji svoj strah od krađe i narušavanja digitalne privatnosti – da nađe u nekim drugim izvorima, a nisu ni svesni da, zarad sopstvenih benefita, na internetu upravo te podatke ostavljaju svakodnevno”, kaže novinar Netokracije.
Sofisticirana mašinerija
Internet je sofisticirana i kompleksna “mašinerija”, koju je teško kontrolirati, pa otuda je i podložna da se često o njoj i na njoj pripisuju različite netačne informacije i neosnovane tvrdnje, koje rezultiraju lažnim vijestima, dodaje.
Osim što nas prate, po teorijama zavjera, tajni mikročipovi mogu utjecati na nas, a što se pravda činjenicom da nam se na internetu plasiraju stvari o kojim smo razmišljali. Za tako nešto nisu potrebni nikakvi čipovi, već napredni računarski algoritmi, koje velike tehnološke kompanije koriste.
Kad koristimo neki besplatni alat, besplatni račun za e-mail ili besplatnu pohranu podataka i fotografija, u tom slučaju trebamo i moramo biti svjesni kako time drugoj strani dajemo dobrovoljni pristanak da nas se prati – web stranice koje posjećujemo, što tražimo na internetu, lokacije u stvarnom životu koje posjećujemo, pojašnjava Krunoslav Ćosić, glavni urednik na web portalu Portofon.com.
“Mi tada postajemo proizvod koji oni mogu dalje prodavati, jer koristimo njihove resurse. Iz svega toga čak ćemo i profitirati. Na primjer, kada gledamo reklame na televiziji, tada moramo gledati promocije namijenjene i djeci, i starijim osobama, i ženama, i muškarcima, i vlasnicima pasa… Na internetu se, na osnovu praćenja naših navika, oglasi mogu personalizirati tako da nam se prikazuju samo oglasi vezani uz područja koja nas zanimaju. Netko tko voli automobile dobit će takve oglase na svoj telefon ili računalo, a netko koga automobili uopće ne zanimaju neće niti vidjeti takve oglase. To je, u konačnici, pozitivni aspekt praćenja.”
“Jasno, protiv toga će se većina pobuniti, ali bismo morali biti svjesni kako druga strana ima troškove koje mora na neki način pokriti. U suprotnom, zašto sami ne platite diskovni prostor kod neke tvrtke i budete mirni? Vrlo je bitno za istaknuti kako se nama, kao korisnicima usluga, ništa loše ne može dogoditi. Nitko nam neće pokucati na naša vrata. Ali, ostavljajući informacije na društvenim mrežama da smo u drugom mjestu na odmoru, mi nenamjerno otvaramo vrata svojeg doma. To je glavni problem. Kao što se nećete družiti sa sumnjivim ljudima i ući u neki prostor koji je sumnjiv, tako biste trebali znati i na kojoj web stranici ostavljate podatke o svojoj kreditnoj kartici. Tehnologija je sveprisutna, ali joj se mora pristupiti s oprezom”, navodi stručnjak za telekomunikacije.
Opcije praćenja
Glavni urednik na web portalu Portofon.com se osvrnuo i na opcije praćenja putem prenosnih pametnih uređaja. Nakon kupovine novog pametnog telefona sami podešavamo sve postavke, pa tako i postavke aplikacija o praćenju naše lokacija i našeg kretanja, kaže on.
“Ako instalirate aplikaciju koja uključuje LED lampu kako biste se u mraku mogli kretati, onda nema smisla prilikom instalacije davati dozvolu za korištenje vaše lokacije, ili pak pristup povijesti surfanja internetom. Traže li vas takve dozvole, onda deinstalirajte aplikaciju, jer će najvjerojatnije druga strana željeti pratiti sve što radite na telefonu. Moramo čitati s razumom, a to danas očigledno sve manje radimo.”
Dodaje da samim time što smo spojeni na internet odajemo svoju lokaciju, jer se putem baznih (odašiljačkih) stanica na koje se spaja mobitel odaje naša lokacija, a lokaciju putem uključenog GPS-a još preciznije nudimo.
I dok teoretičari zavjere često tvrde da nas vlade (domaće i strane) svakodnevno nadziru, velike tehnološke kompanije su te koje znaju mnogo više o nama nego službene agencije, kažu sagovornici Al Jazeere.
Kada govorimo o Facebooku i Googleu, prosto moramo biti svjesni toga da algoritmi tih kompanija, bilo na društvenim mrežama, pretragama ili nekim drugim web servisima, funkcioniraju ili nam serviraju sadržaj upravo na interesiranjima i određenim podacima koje su im korisnici (upravo mi) dali, kaže Crnjanski, što može imati niz posljedica.
“Bez obzira na to što većina tih kompanija ulaže ogromna sredstva u bezbednost podataka, do sada smo u nekoliko slučajeva bili svedoci njihove zloupotrebe ili upotrebe u političke svrhe.”
Prihvatanje rizika
“Samim tim, postaje jasno da smo prihvatili određeni stepen rizika od zloupotrebe ili korištenja u političke svrhe. Štaviše, Facebook je indirektno uticao na predsedničke izbore u SAD-u (opet uzimam Cambridge Analyticu za primer), što nam govori da velike tech kompanje u ovom trenutku raspolažu sa više podataka o nama nego vlada jedne zemlje”, kaže Crnjanski.
Samim tim se postavlja pitanje da li ćemo ubuduće moći uopće zaštiti našu privatnost na internetu. Podaci, pa i oni najosnovniji, poput e-mail adrese, postali su odavno ključan faktor našeg boravka na digitalnom prostoru, govori novinar Netokracije. Bez njih ne bismo mogli kupovati, koristimo različite servise, igramo igre ili da koristimo mnogobrojne benefite interneta.
Baš zato će podaci oblikovati naše digitalno prisustvo i generalni profil digitalne ličnosti koji sami formiramo, a u ogromnoj količini podataka koji će se povećavati iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu, bit će veoma izazovno zaštititi ih i kontrolirati ih, dodaje.
“Upravo zato i treba da nekoliko puta razmislimo kome i gde ih ostavljamo – jer što ih više dupliramo, postoji bojazan da ti podaci u jednom trenutku ne budu samo u našem vlasništvu”, kaže Crnjanski.
Ono što je neupitno jeste da će u nadolazećim godinama biti sve više uređaja koji će međusobno komunicirati i pratiti naše kretanje.
Trend povezanosti
Kako kaže Ćosić, već godinama se događa trend povezivosti i povezanosti.
“Iz mnogih primjera je vidljivo kako ljudi žele da ih se prati te svakodnevno ostavljaju različite digitalne tragove. Oni koji ne žele da ih se prati također imaju izbor i neće biti praćeni. Sljedeća generacija mobilne telefonije (5G) omogućit će nam da i sami pratimo puno toga. Naravno, samo ako to želimo. Uz mali senzor u posudi s cvijećem znat ćemo kad je biljku napala neka bolest, kad je vrijeme da ju zalijemo vodom. Pametni remen će nam javiti kad je vrijeme da prestanemo jesti, pametni sat će reći koliki je broj otkucaja srca i kad je vrijeme da osoba sa srčanim problemima uspori. Možemo se povezati s našom bakom i znati njezino zdravstveno stanje te pravovremeno reagirati.”
“Dakle, korisnih primjera nadzora je jako puno, a onih koji se mogu zloupotrijebiti je puno manje. Bitno je napomenuti kako sami, kao i uvijek, kontroliramo svoju sudbinu. Možda će se pojaviti neki čip kojeg ćemo dragovoljno ugraditi pod kožu i javljat će nam kad se pojave prvi znakovi neke bolesti. Zar to ne bismo željeli znati prije nego li bude kasno? Naravno, postoji i strah od nadzora neke druge strane. Znamo da je strah čovjekov najveći neprijatelj. Ako na to posumnjate, samo izvadite čip i riješili ste problem”, kaže glavni urednik portala Portofon.com.
