Dok iz Mostara “vila kliče”, kroz Marka Perkovića – Smrt narodu, sloboda fašizmu – nema mirovanja ni na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.
Tako je predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik ponosno preporučio studentima da za RS koriste termin država.
Dodik, taj “veliki reformator školskog” sistema u manjem bh. entitetu ima rješenje izgleda za sve. Od predškolskog uzrasta do univerzitetskih katedri. Pa, će po Dodiku, studenti koristiti termin država, jer, kako je naveo, ona i jeste država, osim što nema međunarodno priznanje, već ograničeno u “Dejtonu” i nema “stolicu” u UN-u, dok je BiH državna zajednica.
Osim što je ovo totalna besmislica i osim što je izrečena na Fakultetu bezbjednosnih nauka u Banjaluci, na kojem je potpuno nezakonito kao dekan postavljen Predrag Ćeranić, jedan od Dodikovih PR-ova, hajdemo se malo pozabaviti fenomenom Republike Srpske kao države.
Država koje nema
Republika Srpska, jednom za svagda, nije nikakva republika, nego naziv entiteta. Mogla se zvati i federacija srpska, konfederacija srpska, panfederacija srpska… to je stvar dejtonske nomene. Drugo, a to Dodik i veli, RS kao dio Bosne i Hercegovine i NEMA, niti će imati bilo kakvo priznanje o državnosti. Dabome! Ali, hajde, zanemarimo i to.
Hajde u nekim čudnim konstruktima i hipotezama, da ispostavimo račun epskoj fantastici i postavimo Republiku Srpsku kao državu. Sa kim ona to graniči? Pa logično, sa drugim državama.
Malo zemljopisa i evo ga! Dakle, “država” Republika Srpska graniči sa sljedećim državama: Federacijom, Herceg Bosnom, Slavonskom županijom, Dalmatinskom županijom, Mačvom, Zetom i Dukljom. Sve same države.
E, ovo je taman ozbiljno, koliko je i Dodik ozbiljan političar. Savjetovati studente da izgovaraju nebuloze, u najmanju ruku je neodgovorno. U najmanju ruku!
Genocid nad obrazovnim sistemom
Ali, zašto se zaustaviti na studentima? Zašto ne početi sa izvrtanjem činjenica, realnosti i povijesti od najranijeg doba?
Nikada se neće desiti da se u Republici Srpskoj izučava o opsadi Sarajeva i genocidu u Srebrenici, kliče kurikularni reformator Dodik.
Pravo je pitanje, čini li baš on ovim svojim izjavama mentalni i obrazovni genocid nad djecom? Jer, ovo se dešava prečesto! Ovo je sistemsko i sistematično zatucavanje svog naroda. Studenata, djece, najmlađih!
“Nemoguće je da ovdje budu u upotrebi udžbenici iz Federacije BiH, u kojima piše da su Srbi napravili genocid i da su držali pod opsadom Sarajevo. To nije tačno i to se ovdje neće izučavati”, kategoričan je Dodik.
Pošto je Dodik “neizlječiv slučaj”, hajde da se obratimo djeci i ponajviše roditeljima te djece u manjem bh. entitetu.
Djeca u RS-u NEĆE učiti o genocidu u Srebrenici, neće učiti o opsadi Sarajeva, Bihaća, Goražda… Neće učiti o masakru na Tuzlanskoj kapiji, neće znati ništa o Markalama, o istrjebljenju nesrba u Prijedoru i okolini, o najvećoj masovnoj grobnici u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – Tomašici, o kidnapovanju i vezanju za mostove časnika UN-a, o protjerivanju gotovo većine nesrba sa teritorije današnjeg entiteta RS, o paljenju džamija koje su ne samo bile bogomolje, već spomenici ljudske civilizacije pod zaštitom UNESCO-a.
Neće ništa znati o neonacističkom metodama razdvajanja ljudi pod bijelim trakama i čaršafima. Neće ništa znati o “ljudima buktinjama” u Višegradu, o masovnim silovanjima u Foči.
I ne samo to, neće znati ništa o koaliciji sa proustaškim snagama HVO-a, izdajnicima Babinih kvaziratnika i autonomaša u Krajini, neće znati ništa o najvećem švercu cigaretama, gorivom i ostalom visokoakciznom robom, koji je neko u ime njihovih, danas devastiranih roditelja, počinio. Neće znati ništa o rukovodstvu ovog entiteta tadašnjem i sadašnjem, koji je svoju djecu slalo na elitne evropske i svjetske koledže, na prestižne internate, na zimovanja i ljetovanja potpune egzotike, dok su im roditelji gubili udove i ginuli za švercerske interese.
Jel’ to taj novoobrazovni sistem Republike Srpske????
Napusti RS, da bi saznao šta je
Neće djeca entiteta ništa znati o stanovima, vilama, jahtama, rančevima svoje elite, od Austrije, Kipra, Londona do Malte…
Osim, možda kad se i ako se kao bijelo ekonomsko roblje, preko Slovenije, prebace u tzv. slobodni svijet, gdje će uz dobru fortunu raditi kao posluga sinovima i kćerima svojih glavaša, koji su ih za četvrt vijeka grubo i grozomorno vratili u feudalizam.
Eto, baš zahvaljujući odluci ministra prosvjete Dane Maleševića i aminu, Milorada Dodika, djeca u Republici Srpskoj biće, bila su, a na žalost i ostaće taoci jedne vrste zilotske despotije u kojoj se drugi i drugačiji kažnjava ili izgnanstvom ili izolacijom.
Ova odluka i definitivno entitet Republiku Srpsku mapira kao najmračniji evropsku despotiju, kojoj su uzori presuđeni ratni zločinci, nepresuđeni tajkuni i zlatna im mladež.
Ovaj pedagoški urbicid za koji je direktno odgovoran Dodik i klika mu, prave od djece hodajuće nacionalističke mediokritete, koji bolje poznaju Podmoskovlje, Osetiju i Abhaziju, od Jajca, Zenice, Sarajeva, Mostara…
Ove odluke “sugerišu djeci”, što je suptilan eufemizam za naredbu, da dio bosanskohercegovačke teritorije nazivaju protivustavno i protivzakonito – državom.
Primjerice, djeca u entitetu Republika Srpska NIKADA nisu čula i načula o zatiranju Kosovara od strane svojih sunarodnika u ime bolesne ideje “Velike Srbije”…Vjerovatno će im onda roditelji silna bombardovanja Srbije i RS-a od strane saveznika, sramotu koju su navukli na sebe do šestog koljena, jad i bijedu izolacije, objašnjavati višim silama, teorijama zavjere, pansrpskom urotom i sveopštim usudom. Vjerovatno će i im roditelji objašnjavati da RS nije država, nego Dodikova politička moneta za potkusurivanje. Ili neće?! Jer, vidite, i roditelji su im već prošli kroz obrazovni dril “države Republikosrpske”.
Jer, gdje prestaje obrazovanje, počinje Republika Srpska.
Na žalost sve dječice u ovom entitetu koja su taoci izolacionističko-nacionalističke politike.
Pa tako, apsurdno, prosvijetiti i prisvijetliti se mlad čovjek u RS-u može samo i jedino dobrovoljnom ili prisilnom pečalbom. Napusti Republiku Srpsku, da bi saznao šta je.
A, djeca nisu zaslužila da ih se truje lažima i neznanjem!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
