Svi stanovnici žive u neboderu Begich, koji je sagrađen davne 1956. godine. Na početku je služio za smještaj vojnika, ali danas je ovo regularna stambena zgrada sa poštanskim brojem, policijskom stanicom, crkvom, igralištem, prodavnicama i ambulantom, piše Nap.org.
Erika Thompson je učiteljica u osnovnoj školi u Begichu, kojoj je cjelokupan život smješten u jednu zgradu. Njoj treba 5 minuta do posla, a to vrijeme na zavisi od gužve u saobraćaju već od lifta koji je prevozi od stana do učionice.
– Moj cijeli život je stao u jednu zgradu, ali to ne umanjuje njegov kvalitet – objasnila je učiteljica i dodala da se nekada bavila fitnesom, ali sada se posvetila učenju djece.
– Ovdje živi većina ljudi i to zato što želi, a mnogi i ne žive ovdje. Sve je to vaš izbor – kaže Erika.
Ukoliko želite da posjetite ovaj grad, to će biti moguće samo ako prođete kroz tunel dug četiri kilometra, čija se vrata ostvaraju na svakih pola sata. Međutim, uvečer se sve mijenja.
Naime, kad padne mrak, ne možete ni ući ni izaći iz grada, jer su vrata tunela zatvorena.
– Svi me pitaju da nije čudno što svi živimo u istoj zgradi?! Međutim, ja im kažem da je to kao da živimo u zajedničkom stanu, nema tu ničega lošeg – naglasila je učiteljica.
