Sabor Islamske zajednice u BiH, na zasjedanju 13.04.2013. godine u Sarajevu, usvojio je Platformu za promjenu Ustava IZ u BiH. Tim činom je taj dokument postao javan i na osnovu smjernica iz Platforme pripremit će se i amandmani na Ustav IZ. U javnoj raspravi na nacrt Platforme izneseni su mnogi prijedlozi. Da li ih je neko sistematizirao ne znam, ali znam da nismo imali uvida u te prijedloge. Zato želim iznijeti svoj pogled na neka pitanja iz Platforme i vjerovatno buduća ustavna rješenja. U ovom tekstu ograničit ću se na prijedlog o budućem ustrojstvu Rijaseta i ulozi muftija u IZ.
Promjene Ustava, predložene kroz Platformu, usmjerene su na jačanje birokratije u IZ, a u znatnoj mjeri zanemaruju misijsku ulogu, ulogu nosilaca misije i vakufski segment djelovanja IZ. Po važećem Ustavu IZ iz 1997. godine, Rijaset IZ je najviši administrativni i vjerski organ IZ. Po novom prijedlogu Rijaset bi trebao biti najviši administrativni organ u kojem bi, pored reisu-l-uleme i zamjenika, bili i šefovi ili rukovodioci pet uprava koje će biti, kako se često pretenciozno uspoređuje sa državnim strukturama, kao “vlada IZ”. Dobro je rješenje da neće biti članova po pložaju. Dakle, u budućem Rijasetu neće biti muftija, za muftije je predviđeno vijeće muftija ili ulema medžlis. To je jedna od rijetkih “nevažnih” izmjena od prvog do konačnog prijedloga Platforme. Prvotno je bilo predviđeno vijeće muftija kao najviši vjerski organ, a kasnije je uvažen prijedlog da se to tijelo možda nazove ulema medžlis. Ulema medžlis nije odgovarajući naziv ako u tom vijeću budu samo muftije, bez predstavnika uleme iz visokoobrazovnih ustanova IZ, medresa, imama itd., a to Platforma ne predviđa. Zato je to neka vrsta “deakademizacije” ukupne IZ. Rješenje u kojem bi u Rijasetu ubuduće glavnim tokovima u Zajednici upravljale birokrate koje će u stvarnom životu IZ biti prisutni uglavnom na svečanostima, ne može zadovoljiti potrebe suvremenog djelovanja IZ. Jasno je da su muftije, glavni imami i imami izravno uključeni u rad IZ i imaju kontakte sa džematlijama i širom društvenom zajednicom. Eliminiranje muftija iz procesa odlučivanja u administrativnim pitanjima IZ na najvišem nivou, dugoročno će djelovati na ukupno slabljenje administrativnog sistema IZ. Pogotovo ako i ubuduće reisul-u-lema sam bude predlagao muftije, bez ikakve procedure, utjecaja Sabora itd. Na jednoj od sjednica Sabora je jedan sabornik problematizirao to pitanje kada je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić predložio da se na osnovu prijedloga Sabora IZ u Sloveniji obnovi moj mandat muftije na četiri godine. Tada je to izgledalo kao principijelno zalaganje za proceduru. Na zasjedanju Sabora 13.4.2013., niko nije upozorio na kršenje Ustava u izboru muftija. Obećanja da će vijeće muftija funkcionirati kao neki “superorgan” IZ i da će odobravati programe, prijedloge i izvještaje nije održivo, jer će to biti najviši vjerski organ. Zašto? Zato što muftije neće imati utjecaja u administrativnom, odnosno izvršnom organu IZ, Rijasetu.
Kako se vrše izbori za muftije?
Muftije po važećem Ustavu predlaže reisu-l-ulema, a njihovu potvrdu izglasava Sabor. Jesu li i hoće li muftije biti reisu-l-ulemini predstavnici ili su to muftije sa legitimitetom Sabora? Postoje dva rješenja: prvo bi moglo biti da reisu-l-ulema ima ekskluzivno pravo da imenuje muftije bez utjecaja Sabora i dodjeljuje im murasele; drugo rješenje je da se poboljša procedura, osnuju komisije i da svaki muftija ima legitimitet od reisu-l-uleme, stručnih tijela i Sabora IZ. U članu 46 Ustava IZ, Sabor potvrđuje mandat muftijama svake četiri godine. To pravilo je prvi puta prekršeno na Saboru IZ u aprilu 2012. godine, i pravdano je tadašnjim okolnostima u IZ, istekom mandata reisu-l-ulemi, izborima za reisu-l-ulemu itd. Pravilo je ponovo prekršeno 13.4.2013. godine, jer je jednom muftiji dat puni mandat na četiri godine, a drugim muftijama na godinu dana, odnosno do usvajanja promjena Ustava. Rukovodstvo Sabora umjesto da štiti pravilnik o radu Sabora i Ustav IZ, ostat će upamćeno po kršenju akata IZ. Sada Platforma i promjene Ustava mogu biti implementirani, jer su i muftije na “čekanju”. Taktički to može biti dobra odluka, strateški je vjerovatno štetna. O autoritetu muftija i o važnosti te funkcije u povijesti islamskoga mišljena i prakse pisali su mnogi autori. Dobro bi bilo konsultirati knjigu prof. dr. Fikreta Karčića “Studije o šerijatskom pravu i institucijama”, El-Kalem, 2011. godine, i tekst dr. Mustafe Hasanija “Institucija fetve i služba muftije u šerijatskom pravu”, Glasnik, LXVII, Rijaset IZ u BiH, juli-august 2005, br. 7-8, str. 639-659. Profesor Fikret Karčić na strani 323. navedenoga djela piše: “Na postavljanje muftija u BiH imalo je uticaja mjesno muslimansko stanovništvo ili predstavnici lokalne vlasti. O mogućem kandidatu upućivan je prijedlog šejhul-islamu u obliku predstavke (mahzar). Ovakvi prijedlozi su redovno bili uvažavani.” Ta praksa prisutna je u izboru muftija u Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji, jer se prvo obave izbori u tim zajednicama, a onda reisu-l-ulema predlaže imenovanje za muftije. U slučaju muftija u BiH (po važećim pravilima) ta praksa se, barem do sada, nije koristila. Muftija mora imati autonomnost i slobodu u djelovanju. Ako je to samo službenik ili činovnik onda će to negativno utjecati na ukupno djelovanje IZ, bit će degradirana uloga i autoritet muftije. Način na koji biramo muftije ne omogućava ni slobodno ni kreativno djelovanje muftije. Ako su muftije imale slobodu i nisu imale strah od sultana, treba li sada ukinuti slobodu muftijama? Evo samo kratke ilustarcije uloge muftije u Osmanskoj državi, o tome profesor Karčić na 321. stranici navedenoga djela piše:”Pošto je islam u Osmanskoj državi imao status državne vjere, a šerijatsko pravo obavezujuću snagu, fetve su predstavljale legitimni nadzor nad aktima javnih vlasti i ponašanjem pojedinaca. Njima su potvrđivane ili osporavane odluke sultana ili vlade, reforme i promjene u strukturi Carstva, prihvatane nove norme društvenog ponašanja, rješavane dileme pojedinaca.” Zar će vijeće muftija moći osporiti bilo koju odluku Rijaseta?
