Teferič, iako ispunjen standardnim kič-sadržajima, koji je za takva okupljanja karakterstičan za čitav region, s druge strane, predstavlja i demonstraciju mladosti i ljepote.
Tu se dolazi porodično, u paru i sam. Igra se i pjeva, na sve strane su tokom čitavog dana čadori sa raznoraznim ponudama muzike, jela i pića.
Na Aliđun u srcu Pešteri dolaze gotovo svi, za one koji žive u inostranstvu je to jedinstvena prilika da na jednom mjestu vide svoje prijatelje, a i steknu nova poznanstva.
Gastarbajteri, kojih iz Sandžaka ima puno po Evropi i svijetu, svoje odmore odvajaju za ovaj dan pa je njihov broj na Aliđun značajan na ovom mjestu.
U centru događaja su narodna kola, gdje je i svojevrsno takmičenje ko ima ljepšu nevjestu i čija nevjesta ima više zlatnih dukata. Pored izbora najljepše nevjeste, bira se i najljepša djevojka.
Nevjeste u narodnoj nošnji okićenje zlatom, koje u nerijetkim slučajevima predstavlja čitava bogastvo, mami poglede prisutnih. Broj zlatnika na okićenoj mladi kreće se i do stotinu, te je to svojevrstan simbol prestiža i bogastva neke porodice.
Teferiči tokom ljeta, ili kako ih na Pešteri neki zovu “vaširi”, rado su čekana prilika za lokalne orkestre. Danas je za jedno kolo, kako nam je rečeno, dato čak 1200 evra. Harmonikaši i klarinetisti su okićeni evrima, francima krunama, dinarima… Sviraju bez prestanka kola sa melodijama narodnog melosa, sevdaha pa čak ilahija i kasida. I sve tako ukrug do sumraka.
Koga god pitate na teferiču zašto je tu, gotovo svako daje isti odgovor – da vide i budu viđeni.
Uglas se slažu da mlađe generacije, koje su odrasle u inostranstvu, dolaze u svoj kraj i upoznaju se sa tradicijom i kulturom svog naroda
Srećemo grupu djevojaka koje su rodom iz obližnjih mjesta. Jedna od njih, koja kaže da se zove Samra, bez oklijevanja, uz smijeh, odgovora da su tu da nađu momka.
Lejla koja kaže da je rođena u Štutgartu, stidljivo nam potvrđuje da je takođe došla da nekoga upozna.
Sandžačka omladina ne krije da cijeni svoje tradicionalne i porodične vrijednosti.
“Sandžak, ovaj naš… Nema ljepšeg mjesta da se dođe“, kaže Mirza Leković rodom iz mjesta Čarovina na Pešteri, inače doktor koji živi kod Detroita u državi Mičigen (SAD).
On preporučuje svima da dođu ovamo, ističući da je ovo svojevrsna prilika da se boravi u bogatstvu prirode kakvu ima Pešterska visoravan i da se upozna s kvalitetnim ljudima.
Selmo Lekić koji je iz Stuttgarta, a rodom iz Glogovika, žurio je da stigne na vašar kaže da je svoju suprugu upoznao jednom od ovakvih skupova koji se održavaju u ovom kraju.
“Nije ovo nikakv skup seljaka, ovo je prilika da ljudi upoznaju svoju rodbinu koju nisu znali. Svi mi vučemo korijene iz nekog sela. Lijepo je ovdje vidjeti i biti zajedno s ovolikim brojem ljudi“, poručio je on.
Legenda o Aliji Đerzelezu
Aliđun i mjesto održavanja teferiča vezuje se za legendu o Aliji Đerzelezu za kojeg pešterci vjeruju da vuče porijeklo baš s Pašteri.
Prema narodnoj priči, u podnožju grada “Trojana” postojalo je jezero u kojem je živjela aždaha i svakog dana uzimala po jednu djevojku dok za to nije čuo Alija Đerzelez te je posjekao i spasio mještane.
Nakon što je posjekao aždahu, kako nam Nusret Bihorac, iz obližnjeg sela Krnja jela, priča ono što je čuo od svojh starih, Alija koji je imao keramete (nadčovječanske sposobnosti) je od umora nakon sukoba sa nemani udario po stijeni, rasjekao je i potekla je voda. Na tom mjestu voda i dan danas izvire, a tamo gdje je stajao on i konj, ostali su otisci u stijeni.
Na mjestu gdje se održava teferič nalazi se i izvor “Đurđevica” i otisci stopala, kopita i huzde u stijeni. Mjesto je zanimljivo, jer se takvi obrisi i još uvijek vide u stijeni.
“Alija je sabljom rasjekao kamen, potekla je voda i stope su, kao i kopita od njegovog konja, ostale urezane”, objašnjava nam Kadrija Mulić iz sela Braćaka, koji je rođen u tom mjestu, ističući da to postoji otkad su oni na ovim prostorima, ali i da ne zna koliko ima istine u svemu tome.
Potvrđuje nam da zna da je Alija Đerzelaz živio u 17. vijeku te da i dalje postaje ostaci zidina na obližnjem brdu poznatom kao “Trojan”. Vjeruje se i da se radi o bogumilskom gradu, jer su u blizini pronađeni stećci slični onim u Stocu (BiH).
Narod u ovom kraju vjeruje da je voda sa Alijinog izvora ljekovita, ali samo na Aliđun, 2. avgusta, te i zbog toga dolaze na ovo mjesto.
U zadnjih nekoliko decenija, Aliđun ovdje obilježavaju uglavnom Bošnjaci, dok su ranije, kako saznajemo, dolazili i pravoslavci. Narod je 2. avgusta ulazio i u jezeru, gdje se po priči nalazila aždaha, i liječio se blatom i pijavicama.
Obilježavanje ovog datuma vezuje se za Aliđun (Aligun) kod muslimana i Ilinden kod pravoslavaca.
Na prostoru Sandžaka, obilježavanje Aliđuna ili Svetog Ilije datira još od pamtivijeka i podjednako je značajno i za muslimane i pravoslavce koji žive na ovim prostorima.
