Od napete popularne špijunske psihološke serije “Homeland” pogledao je, kaže, samo jednu epizodu. I umro je od smijeha. Jedina sličnost između onoga što je on proživio na terenu i onoga kako serija prikazuje CIA-ine agente, je to što žive u istoj zemlji i što govore istim jezikom.
Svojim memoarima “Left of boom” koje je nedavno objavio, podigao je veliku prašinu. CIA je planove izradila, otkrio je Lau, nakon Obaminog zaključka iz 2011. da je vrijeme da sirijski predsjednik konačno odstupi.
Lau je danas žao zato što su se svi uhvatili, kako je rekao u jednom intervjuu, samo jednu stranicu iz knjige, potpuno ignorišući sve ostalo u njoj. Jer njegova je namjera bila da opiše kakvu unutrašnju borbu proživljava neko ko se odluči na takav posao. Do terorističkog napada 11. septembra 2001, kaže, nije znao da pronađe Afganistan na karti svijeta. Imao je 19 godina i nekakvu ideju o tome da želi na fakultet.
U trenutku napada postalo mu je jasno koliko nema pojma o svijetu koji ga okružuje. Zato je krenuo u proučavanje svijeta, da bi se konačno 2005. skrasio kao početnik u CIA. Zvali su ga špijun-dječak i sljedećih godinu dana, intenzivno su ga učili jeziku koji se u Afganistanu govori većinski, a za koji su nakon al-Kaidinog udara na SAD, sigurnosne američke službe ubrzo sa užasom utvrdile da ga u cijeloj zemlji govori manje od 100 ljudi.
Paralelni životi
Lau za “Salon” u intervjuu nije toliko govorio o svojim akcijama, koliko o tome da je bilo jezivo teško ostati mentalno stabilan vodeći paralelne živote. Jedan profesionalni koji je ionako bio zahtjevan, i drugi privatni u kojem se 24 sata dnevno pred prijateljima i djevojkama morao uvjerljivo pretvarati da je neko sasvim drugi. Sve vrijeme ga je ipak održavalo to što je smatrao da ne gradi karijeru nego da radi za SAD, nešto što je po njemu korisno za sve.
Pritom je strašno puno naučio.
– Kad govorite o talibanima, al-Kaidi ili Islamskoj državi, govorite o terorističkim grupama. Morate se pitati šta je te ljude motivisalo da se okrenu terorizmu. Mnoštvo ljudi htjelo bi da tu postoji “srebrni metak” i pita: “Zašto nas oni mrze?” A najbolja analogija sa terorizmom je ona s arakom. Karcinom je naziv za mnoštvo različitih bolesti koje jedna sa drugom nemaju nikakve veze – govorio je Lau.
“Ma, sve je to islam”
– Neke od tih tipova na terorizam motiviše jednostavno to što su sociopate. To je u stvari slučaj sa većinom. Ostalima je jednostavno bilo dosadno. Ili su se naprosto poveli za kretanjima u društvu ili za prijateljima koji su otišli tim putem. Ili su jednostavno htjeli nešto akcije. Recite to nekim Amerikancima i oni će uzvratiti: “Ma , sve je to islam!” Moje iskustvo je da kod nekih islamski radikalizam jeste glavni motiv, ali za one sa kojima sam ja razgovarao, islam je bio sasvim u pozadini – objasnio je Lau i dodao da se mnogo toga svodi na siromaštvo.
Bradat i istreniran iskrcan u Afganistan
U intervjuu za NBC je ispričao kako su ga nakon temeljnog treninga, bradatog i odjevenog kao lokalno stanovništvo, jednog dana samo iskrcali u Afganistanu. Bez nadređenih, bez šefa, kako bi vrbovao doušnike. U to vrijeme SAD je još bio opsjednut al-Kaidom, a talibani su bili ti koji su ubijali vojnike. Malo po malo, uspio je da složi mrežu ljudi koje je plaćao za fotografije, brojeve telefona i ostale informacije talibana.
Jednom prilikom 2011. godine, nakon rušenja nekog helikoptera sa 22 specijalca, u rekordnom je roku pronašao podatke o odgovornima, da bi ubrzo shvatio da ih je američka vojska još brže sve poubijala. Nikada nije shvatio kako im je to uspjelo tako brzo. Povjerljive detalje u knjizi nije objavljivao. A i izbacio je one na kojima je CIA insistirala. Rekao je ipak da mu je vrhunac angažmana kad je uspio da prodre u mrežu ljudi koji su sijali nagazne mine po putevima.
Napuštanje CIA
Svoj posao je obožavao. Jednom prilikom je prijetio da će napustiti agenciju ako ga ne puste na još jedan teren. Nije imao ni 30 godina kad je počeo da radi u Siriji. Kao najbolje rješenje za rušenje al-Asada rekao je da je bilo ono prema kojem bi njegove najbliže saradnike platili da ga na neki način svrgnu sa vlasti. Predsjednik je, međutim, planove CIA-e redom odbijao. Ograničeno je preko zaljevskih zemalja naoružavao pobunjenike, ali nikada u većoj mjeri i pazeći da ne sruši al-Asada.
Lau je to jako frustriralo. Politika, nesnalaženje CIA-e… Odao se piću, drogama i počeo da propada, i mentalno i fizički. Nakon nekog vremena se sabrao, ali onaj polet više nije osjećao.
– Jednostavno se sa time više nisam znao nositi – rekao je za NBC.
Nešto kasnije izjavio je da ga nije niko najurio niti je otišao zbog svađe.
– Došao sam šefu i rekao mu šta me muči. A on mi je rekao da CIA želi ljude poput mene, ali ako smatram da se sa time ne mogu nositi, da je onda najbolje da ode- objasnio je Lau.
I otišao je. Danas, ističe, smatra da je Obama bio u pravu kad je rekao da ni naoružavanje pobunjenika, ni rušenje Asada ne mogu biti uspješni načini borbe protiv Islamske države. Mirniji je nego prije, bavi se sasvim drugim stvarima, a kad naleti na kakve špijunske akcione filmove, kaže da vrišti od smijeha.
