Penzionirani admiral američke mornarice je izjavio kako može uočiti četiri pomorska područja koja predstavljaju “žarišta napetosti”, gdje bi se situacija mogla razvijati u smjeru rata između Kine, s jedne strane, i Amerike, njenih saveznika, partnera i prijatelja, s druge strane.
Admiral James Stavridis počeo je svoj članak, objavljen na američkoj stranici Bloomberg, opširnijim izlaganjem o razvoju pomorskog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Kine od sredine sedamdesetih do danas.
Kaže kako nije mogao ni pomisliti tokom svog prvog isplovljavanja na razaraču nakon završetka Mornaričke akademije 1970-ih da bi Kina mogla predstavljati prijetnju Americi na moru, dodajući da je to šestomjesečno putovanje bilo usredotočeno na vode zapadnog Pacifika i kružilo se oko sjeverne Australije, Singapura, Hong Konga i Tajvana.
Polako, pedantno i pametno poboljšavanje
Istaknuo je da mornarica komunističke Kine, kako su je nazivali, u to doba bila ograničena na obalske snage, a brodovi i avioni ”Mornarice narodnooslobodilačke vojske Kine jednostavno nisu bili značajna konkurencija Americi”.
No, stvari su se znatno promijenile, prema Stavridisu.
“Tokom pomorske karijere posmatrao sam Kinu kako polako, pedantno i pametno poboljšava svaki aspekt svojih pomorskih sposobnosti”, nastavio je.
Napominje da se taj trend znatno ubrzao tokom proteklog desetljeća, jer je Kina povećala broj svojih sofisticiranih ratnih brodova.
Agresivno ih je rasporedila po cijeloj regiji i izgradila umjetne otoke, koji će se korisiti kao vojne baze u Južnokineskom moru.
Reklama
Admiral je zaključio je da je Kina sada postala istinski konkurent SAD-u u tim vodama, što, prema njegovim riječima, nosi stvarne rizike.
Strateteška ili opasna dvosmislenost
Identificirao je četiri različite pomorske zone, za koja je rekao da su “žarišta napetosti”, gdje bi se kineska mornarica mogla suočiti sa SAD-om, saveznicima, partnerima i prijateljima.
To su Tajvanski moreuz, Japan, Istočno kinesko more i regija Južnokineskog mora, kao i udaljenije vode oko ostalih kineskih susjeda, među kojima su Indonezija, Singapur, Australija i Indija.
Prema admiralu, Tajvan je i dalje najveći regionalni prioritet za kinesku vojsku, a cilj da se to područje stavi pod kontrolu uključuje osiguravanje sposobnosti nadzora mora i pokazivanja snage u vodama koje okružuju ovaj otok.
Kineski predsjednik Xi Jinping je dao obećanje, u čemu su ga podržali čelnici Komunističke partije, da će vratiti “odmetnutu regiju” matičnoj zemlji.
Tajvan je od Kine udaljen samo 400 kilometara, dok je od SAD-a udaljen oko 13.000 kilomegtara.
Iako u Kongresu SAD-a postoji gotovo jednoglasan stav vezano za podršku sigurnosti Tajvana, američka se politika u tom pogledu već dugo temelji na “strateškoj dvosmislenosti”, koja se zasniva na vojnoj podršci Tajvanu, bez formalne obaveze da ga brani, što je “opasna dvosmislenost”, prema autoru.
‘Tajvan ima najveće šanse da eksplodira’
Ako bi Kina pokušala okončati pitanje tajvanske nezavisnosti vojnim putem, njen bi primarni cilj bio učiniti SAD nesposobnim za odbranu otoka.
Ova strategija bi se usredotičila na korištenje odbrambenih mjera kako bi se američka mornarica, koja je već razvučena na golemim područjima, držala što dalje.
Od četiri potencijalna pomorska ”žarišta napetosti” u istočnoj Aziji, Tajvan je i dalje najopasniji i s najvećom šansom da eksplodira.
Admiral Stavridis vjeruje da se SAD treba, u slučaju vojnog sukoba s Kinom na bilo kojem od spomenutih žarišta, osloniti na svoje japanske, indijske, australske i tajlandske saveznike.
Također, Kina će morati angažirati pomorske snage kako bi osigurala da se nastavi njena opskrba naftom kroz sjeverni Indijski okean.
