Kako objašnjavaju stručnjaci za klimatske promjene nevladine organizacije Giec, za koliko stepeni će se temperatura na Zemlji povećati do kraja stoljeća zavisiće od toga koji će se energetski izvori koristiti, od broja svjetske populacije, od tipa stambenog prostora u kojem će se živjeti i od vrsta automobila koji će se voziti.
Postoje četiri scenarija za to kako će izgledati svijet 2100, objašnjavaju eksperti ove organizacije.
Danas na Plavoj planeti živi 7,1 milijarda ljudi, a koncentracija ugljen-dioksida je oko 400 dijelova na milion (ppm).
Prvi i najoptimističniji scenario je da čovječanstvo počne radikalno da investira u nove vidove energije i geo-inženjering. U tom slučaju broj svjetske populacije do kraja vijeka povećao bi se na devet milijardi ljudi, a koncentracija CO2 ostala bi na 400 ppm sa tendencijom pada.
Temperatura bi se stabilizovala do 2050, tako da bi glečeri prestali da se tope, acidifikacija okeana bi se zaustavila, ali bi nivo mora i dalje rastao zbog nagomilane toplote morskog sistema tokom prethodnog niza godina.
"Tako nešto neće biti lako sprovesti, ali zahvaljujući zajedničkim naporima naša planeta bi bila spasena", smatraju stručnjaci.
Ali, dodaju oni, u tom slučaju bi u potpunosti trebalo da se prestane s korišćenjem saudijske nafte, kao i s eksploatacijom američkog gasa iz škriljaca, što ne bi bilo nimalo poželjno na ekonomskom planu.
Prema drugom mogućem scenariju, koji je prema mišljenju stručnjaka i najrealniji, ako se klimatske promjene ne uzmu kao ozbiljan problem a čovječanstvo krene putem ubrzanog tehnološkog progresa, koji omogućava veću proizvodnju, uz manju energetsku potrošnju i obnovljivi vidovi energije kao i nuklearna energija budu dominanti, svjetska populacija će imati 8,5 milijardi ljudi, a koncentracija CO2 će biti 550 ppm.
Ljudi će jesti manje mesa i na taj način će se smanjiti emisija ugljen-dioksida koja se troši za uzgoj domaćih životinja, a opasnosti od ekstremnih posljedica klimatskih promjena bi ostale iza nas.
Tako nešto zahtijeva mnogo odricanje i žrtvovanja. Zadržavanje koncentracije CO2 na 550 ppm je potencijalno ostvarljiv plan ukoliko se postigne međunarodni dogovor o klimi do 2020.
To, međutim, znači prelazak na nove tehnologije i na novi način života, kao i svođenje na minimum upotrebe fosilnih goriva.
Postoji i treća mogućnost, da čovječanstvo smanji emisiju gasa sa efektom staklene bašte, ali tek krajem vijeka.
U tom slučaju broj stanovnika bi se povećao na 9,5 milijardi, a koncentracija CO2 na 650 ppm, sa tendencijom rasta.
"Ukoliko čovječanstvo nastavi s upotrebom fosilnih goriva dosadašnjim tempom i ekonomiju stavi u prvi plan na štetu sudbine planete, a ne promijeni sadašnje navike, kako u pogledu planiranja porodice, tako i potrošnje, posljedice klimatskih promjena će biti očigledne", upozoravaju stručnjaci.
Postoji i četvrti, najgori scenario, prema kojem bi broj stanovnika, kao i emisija gasa nastavili da rastu do kraja stoljeća.
Broj stanovnika na Zemlji bi se povećao na 12,5 milijardi, a koncentracija CO2 na 950 ppm, sa tendencijom rasta.
U tom slučaju bi se meso jelo više nego danas kako bi se prehranilo stanovništvo, koncentracija ugljen-dioksoda bi se više nego udvostručila, a vazduh bi bio opasan po zdravlje u mnogim dijelovima planete.
Ravnoteža eko-sistema bi bila ugrožena, a biodiverzitet bi se drastično smanjio.
Temperatura bi sve više rasla, poplave i suše bi bile sve učestalije, glečeri bi se istopili, a kruženje vode u prirodi bi bilo narušeno.
Stručnjaci ne isključuju ovaj najpesimističniji, hiperkatastrofičan scenario, jer, kako navode, teško da će iko moći da spriječi zemlje izvoznike fosilnih goriva da nastave sa prodajom sirovina koje su u njihovom vlasništvu.
