Čelični “mišići” i(li) novi Hladni rat

Širom svijeta se održavaju skupe i velike vojne vježbe, koje služe i kao pokazivanja moći velikih sila.

Proteklih godina gotovo svake sedmice hiljade vojnika, aviona, tenkova, oklopnih vozila… učestvuje u nekoj velikoj zajedničkoj vježbi širom svijeta, što obično izaziva zabrinutost najbližih susjeda i uveliko podsjeća na dane napinjanja mišića Zapada i Sovjetskog saveza tokom druge polovine 20 stoljeća.

I dok takve vježbe djeluju kao uprizorenje najvrelijih dana Hladnog rata, nema straha da će one dovesti do stanja koje je obilježilo veći dio kraja prošlog milenija jer se već nalazimo u novom hladnom ratu, smatra Marko Ćustić, glavni urednik časopisa Defender, te dodaje da su čak i akteri praktički isti.

“Na jednoj strani su Sjedinjene Američke Države sa svojim saveznicima, Rusija je sa svojim saveznicima na drugoj, uz veoma geopolitički aktivnu Kinu na Pacifiku i u Africi, niz regionalnih igrača koji rade samo za svoju korist i sve ostale komplikacije koje je globalizacija i dekolonijalizacija donijela”.

On ističe da su u današnjem hladnoratovskom stanju prisutne tri razlike u odnosu na protekli, a to je da je dio istočne Evrope prešao na zapadnu stranu, Rusi koriste metode “soft power” utjecaja koje su naučili od Zapada (finansiranje medija i nevladinih organizacija, vršenje utjecaja preko energetskih kompanija i slično), te dodaje da je na kraju vjerovatnost prelaska posredničkih sukoba u direktni rat između SAD-a i Rusije minimalan.

Svjestan da djeluje da velike vojne vježbe podižu tenzije gdje god da se održavaju, on navodi da su oružane snage samo u službi političke volje u većini današnjih država.

“Vojna vježba ne može izazvati napetost tamo gdje od ranije nema političke napetosti.”

‘Sigurni od rata’

Ono što je dobra stvar jeste da su male šanse da današnje vježbe dovedu do novog velikog rata.

“Ako treći svjetski rat nije izbio zbog vježbe NATO saveza Able Archer održane 1983, za koju su Sovjeti bili uvjereni da je prikriveni uvod u napad na Varšavski pakt, ne vjerujem ni da će se to danas dogoditi.”

Vojni analitičar Denis Avdagić pojašnjava da su velike združene vojne vježbe, kao i sve druge vježbe s vojne strane, sjajna prilika da se izvježba djelovanje u slučaju stvarne opasnosti i potrebe djelovanja.

Na njima se izvode simulirani napadi, odbrana te zajedničko sudjelovanje raznih rodova vojske, različitih jedinica pa i različitih vojski.

“Interoperabilnost koja je posebno značajna u NATO-u testira se upravo na velikim vježbama na kojima sudjeluje većina ili u nekom omjeru sve savezničke članice. Samo održavanje velikih vježbi ne znači da se redovito ne održavaju one manje na kojima se testira samo jedan segment nekog roda vojske ili samo jedna sposobnost.”

Avdagić dodaje da jednako kao što se interoperabilnost među državama testira i utvrđuje na velikim vježbama, to se radi i sa svim rodovima vojske.

Tako u slučaju rata ukoliko nema dobre koordinacije i uvježbanosti zajedničkog djelovanja primjerice avijacije i pješadije, zračnim napadom se mogu prouzročiti “prijateljske žrtve”, što ukazuje na izuzetnu bitnost vježbi.

Vojni analitičar ističe da se ne smije zanemariti ni to što su velike vojne vježbe ujedno i politička poruka.

One su prilika vojsci da se približe građanima pokazujući svoju moć, a svakako i političarima koji su obično neizostavni dio štaba vježbe.

“Na kraju, velikim vojnim vježbama obično se šalje i poruka neprijatelju ili prijetnji. Poruka može biti kako smo spremni na napad ili na obranu.”

Rupe u sporazumu

Ono što Zapad posebno uznemiruje jeste to što Rusija, stari hladnoratovski “zlikovac”, učestalo održava nenajavljene vježbe, a iz NATO-a su poručili da takva taktika dodatno zateže odnose sa Alijansom.

Avdagić pojašnjava da je Moskva po pitanju vojnih vježbi netransparentnija nego što su to članice NATO-a. On navodi da se sve veće vježbe NATO-a najavljuju javno mjesecima, ako ne i godinu dana unaprijed, a najave se upućuju sukladno propisima OSCE-ovog Bečkog dokumenta iz 2011. godine.

“Upravo je to ono što u pogledu vježbi ruskih snaga izaziva najveću zabrinutost. U zadnje vrijeme nije rijetkost da Rusija koristeći rupe u spomenutom dokumentu radi velike nenajavljene vježbe što izaziva iznimnu zabrinutost. ”

Međutim, Rusija nije jedina koja koristi svaki raspoloživi djelić svijeta da bi vježbala svoje snage, ali i pokazala moć.

Avdagić ističe da su američke oružane snage doista jedine globalne vojne snage, čiji vojnici su razmješteni širom svijeta i to ne samo u aktivnim operacijama već i u bazama poput onih u Evropi, što dovodi da se vojne vježbe u kojem sudjeluje SAD odvijaju širom planete.

“Američka vojska je i najinteroperabilnija vojna snaga jer svoje djelovanje uvježbava s najvećim brojem vojski u svijetu.”

Ono što je zajedničko za sve strane jeste da su sve vojske tajnovite u transparentnosti troškova, odnosno, rijetko se tačno objavljuju troškovi tih vježbi.

Veliki troškovi

Za primjer se može uzeti svježa ruska vojna vježba “Kavkaz 2016”, u kojoj učestvuje više od 12.000 vojnika, a koja će budžet Moskve koštati milione.

“Ugrubo rečeno, direktni troškovi sigurno nisu manji od 10 milijuna eura”, ocjenjuje Avdagić, što ukazuje koliko košta jedno ovako veliko napinjanje mišića.

I time vježbe pokazuju svoju dualističku prirodu.

S jedne strane vježbe su doista potrebne, a njihova opravdanost postoji ukoliko vjerujete da su vam potrebne i vojne snage. “Logika stvari kaže da ukoliko nešto posjedujete to trebate i održavati. Također, ukoliko smatrate da postoji određena prijetnja ili se spremate na vojne aktivnosti, vježbe su nužne.”

S druge strane, uvijek je dobro preispitivati trošenje sredstava iz budžeta, kaže Avdagić.

“S obzirom na i dalje lošu globalnu ekonomiju, smanjenje tenzija, pa i obima vojnih vježbi, svakako bi bilo dobro ne samo za proračune nego i općenitu budućnost svijeta.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.