Sa Srbima, i ne samo sa njima, spremni su da normalno razgovaraju i nikome dlaka s glave neće faliti ako imaju želju da obiđu glavni grad Kosova, ali i ostale gradove. Sve su to poruke koje se mogu čuti iz razgovora koje je novinarka Danasa vodila sa običnim svijetom po prištinskim kafanama boraveći nedavno u ovom gradu. Ipak, oni su zahtjevali da im se ne objavljuju imena, jer kao i svugdje, ima nekolicine onih koji se ne slažu s njihovim mišljenjem.
Posljednje ljetnje dane u vreloj Prištini najbolje je provesti u hladovini nekog od mnogobrojnih kafića u glavnoj ulici Majke Tereze ili uličicama koje se u nju ulivaju, uz popularnu Peju, odnosno pećko pivo. U tim lokalima, kako kažu, nerijetko možete vidjeti i poznati televizijski, akademski, kulturni, novinarski ali i politički svijet. Ako želite da uz piće pojedete i malo sira, maslinki, salate ili nečeg ozbiljnijeg, možete otići u taverne Ibra, Tirona ili Baron. Sve su jedna preko puta druge i u svima internet radi besprekorno, kao uostalom i u svim lokalima ili hotelima u Prištini.
Ono što vam većina Prištevaca, uglavnom starijih, odmah kaže je da neće pričati o ratu jer su te priče odavno ispričane, sve se zna i sada je na političarima da rade svoj posao. Na običnim ljudima je da normalno žive i razgovaraju. Takav stav ne smije vas ostavi ravnodušnim ako znate krivicu i odgovornost Srbije kao i to da je gotovo svaka porodica pretrpjela gubitak člana porodice ili uništavanje imovine. Jezik uopšte nije prepreka. Stariji znaju srpski i hoće da ga pričaju, dok mlađi dobro govore engleski. Vremešniji se sjećaju svojih davnih dolazaka u Srbiju i Beograd, a mlađi imaju želju da vide glavni grad Srbije. Neki su već bili pa se ponosno hvale. Konstatuju da je ekonomska situacija i u Srbiji i na Kosovu teška i da i jednima i drugima nedostaju nove fabrike i radna mjesta. Preporučuju albansko primorje kao turističku destinaciju. Nije im strano i da za vikend skoknu do obale, ili čak na samo jedan dan.
Primjetno je da rijetko ko po kafanama i kafićima čita novine, ali barata se političkim temama.
Kada je riječ o sporazumima u Briselu, o Zajednici srpskih opština, energetici, telekomunikacijama i mostu na Ibru u Mitrovici, Prištevci su nezadovoljni što sporazumi nisu objavljeni nego im se poturaju razna tumačenja i plasiraju izjave o tome da je postignuto mnogo više od očekivanog. Ne vjeruju u tako nešto, jer čuju da se i srpske vlasti isto tako hvale postignutim. U takvoj situaciji niko nije siguran šta je zaista istina, ali su sigurni da ni Beograd ni Priština tu nisu imali mnogo mogućnosti za izbor, nego da su morali da pristanu na ono što im je ponudio Zapad, tačnije Njemačka i Amerika. Prištevci su, kako kažu, odavno naučili da njihova vlada “igra po notama” najprije Amerike, a potom Njemačke i Velike Britanije. Iako prištinske zgrade nisu toliko ižvrljane grafitima kao beogradske, na nekoliko mjesta van najužeg centra grada može se vidjeti grafit “Jo zajednica”.
Jedna od otvorenih tema u medijima ovih dana, osim fudbala i igre albanske reprezentacije, bila je dolazak srpskog premijera Aleksandra Vučića na Kosovo, kako bi u mjestima sa većinskim srpskim stanovništvom objasnio šta je potpisano u Briselu 25. avgusta. Kako do posjete još nije došlo, spekulisalo se u medijima da nije dobio odobrenje kosovske vlade, da Vlada Kosova ipak još nije zauzela stav, da ga u tome ne može spriječiti čak i da njegova posjeta bude imala političke konotacije.
Sagovornici za “Danas”, čini se, mudro tvrde, da se dolazak Vučića ne može tek tako odigrati. Kako kažu, ako Vučić dođe, morao bi nešto i da kaže. A to nešto je izvinjenje, koje je nedavno pomenuo i ministar spoljnih poslova Kosova Hashim Thaçi. Takav razvoj situacije oni ipak ne očekuju, jer smatraju da Vučić to ne smije da kaže zbog svog biračkog tijela, pogotovo ako planira da uskoro raspiše izbore.
– Da sad Vučić odluči da nam isplati “zarobljen” novac iz banaka i neisplaćene penzije, glasali bi i mi za njega – grohotom se smiju okupljeni za stolom novinarske ekipe “Danas” ali i oni koji razgovor čuju jer je atmosfera jako prisna.
Putnici moraju znati da su hoteli veoma skupi i da ste sretni ako noćenje s doručkom platite 40 evra, čak i van centra. Postoji problem sa snabdijevanjem vodom i planski se isključuju jedan po jedan dio grada. Nezaobilazna mjesta za obilazak su spomenik i mural Bilu Klintonu, skulptura NEW BORN pored nekadašnjeg centra Boro i Ramiz, spomenik Skenderbegu u samom centru grada.
Oni ko koji odlaze u Prištinu ne smiju da nasjedaju na priče da će im se nešto loše desiti samo zato što dolaze iz Srbije, jer je ona otvoren grad. Govoriti srpski usred glavnog grada Kosova nije problem. Dođite i uvjerite se, poručuju vam Prištevci.
