Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalno-demokratske partije (LDP) Srbije, u intervju za „Dnevni avaz“ govori o novim političkim preslagivanjima u Srbiji nakon što je Aleksandar Vučić preuzeo novu dužnost predsjednika, zatim o rušenju džamije u Zemun Polju, ali i izjavama sada već bivšeg srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića “o spajanju Srbije i Republike Srpske”.
Više razumijevanja
Prema riječima Jovanovića, novoimenovani predsjednik Srbije Aleksandar Vučić konačno ima priliku da pomiri Srbiju sa susjedima, a Srbija, prije svega, mora biti iskrena prema Bosni i Hercegovini.
– Izjava Nikolića nije slučajna i ona dolazi u trenutku kada se cijeli region nalazi u nestabilnosti i kada je vrlo malo potrebno da se opet zapale ratne vatre i da se svi vratimo nekoliko decenija unazad – kaže Jovanović, koji se u razgovoru za naš list osvrnuo i na sve učestalije miješanje Rusije u prilike na Balkanu, a prokomentirao je i najave kandidature za gradonačelnika Beograda.
Uoči odlaska s funkcije predsjednika Srbije Tomislav Nikolić nedavno je ponovo uzburkao strasti izjavom kako se „nada da će jednog dana Srbija i Republika Srpska biti jedno“. Kako komentirate ovu “našu svakodnevicu”?
– Bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić iskoristio je još koji sekund medijskog prostora da svojom izjavom pokaže zašto smo bili u pravu svi mi koji smo govorili godinama da je on taj koji na svaki mogući način afirmiše nacionalističku politiku. Njegova izjava nije slučajna i ona dolazi u trenutku kada se cijeli region nalazi u nestabilnosti i kada je vrlo malo potrebno da se opet zapale ratne vatre i da se svi vratimo nekoliko decenija unazad.
Nikolić to izjavljuje svjestan da gubitkom pozicije predsjednika neće moći više da vrši direktan politički uticaj, ali će svakako ostati snažan saveznik Miloradu Dodiku i svima kojima nije u interesu cjelovita Bosna i Hercegovina i Republika Srpska kao dio nje. Mir koji postoji na tom prostoru nema apsolutno nikakvu alternativu i dužnost Srbije je da svakog trenutka misli na to i u skladu s tim se ponaša.
Živi li ideja “velike Srbije” još u glavama pojedinih političara i ima li Srbija volje da se konačno obračuna s nacionalistima?
– Nije više pitanje da li takva ideja živi, nego koliko su ljudi spremni da tu ideju prihvate i budu učesnici u jednom takvom procesu. Srpsko društvo je umorno, potrošeno, na izmaku snage, i ne vidim da ima želje za nekim novim avanturama koje će nas do kraja desetkovati i ostaviti na margini savremenog svijeta. Upravo takvo društvo danas za sebe traži samo malo mira i vremena da se konsoliduje poslije tri decenije lutanja koje je ostavilo traga na sve nas.
Predstavljaju li onda nacionalisti koji i dalje koriste medijski prostor realnu opasnost za region i zemlje susjedne Srbije?
– Ne, ne predstavljaju oni danas realnu opasnost niti su oni snažni da vrše bilo kakvu vlast. Njihova snaga je u slabostima društva koje ih, s jedne strane, ne prihvata kao odgovore na svoje probleme, ali je umorno i od čekanja ulaska Srbije u Evropsku uniju, što ljude čini strašno nervoznim i izgubljenim. Taj paradoks Srbiju opisuje kao zemlju koja još nije odlučila u kom pravcu tačno ide i ta konfuzija jeste neka vrsta prilike za nacionalističku, ekstremističku i populističku stranu.
Što se tiče volje za konačnim obračunom s nacionalistima, kako vi kažete, to je jedino moguće ako ljudima objasnimo da naše integracije sa Zapadom, popravljanje odnosa sa susjedima i čuvanje mira, kao neprikosnovenog pojma bez koga ne možemo ništa, predstavljaju jedini izlaz koji Srbija ima kako bi se izvukla iz „živog blata“ u kojem se davi od početka devedesetih.
Ekonomski oporavak
Kako gledate na sve učestalija ukazivanja američkih visokih dužnosnika na to da Rusija snažno povećava svoj utjecaj na Balkanu?
– Rusija je prisutna na Balkanu u onoj mjeri u kojoj zemlje koje se nalaze u njenoj takozvanoj sferi utjecaja to dozvole, odnosno koliko hrabrosti imaju te zemlje u odabiru svog evropskog puta. Gubitkom moći u Crnoj Gori i Makedoniji, Rusiji ostaju Bosna i Hercegovina i Srbija kao zemlje u kojima će u budućnosti vršiti snažan pritisak i na svaki mogući način onemogućavati vlast u ove dvije zemlje da se snažnije integrišu sa zemljama zapadne Evrope.
Rusija razumije da Crna Gora ulaskom u NATO i Makedonija, koja ima novu vladu, a koja ima sličnu agendu, ne može više biti dominantna u onoj mjeri u kojoj je to činila dok je odnos snaga bio drugačiji. Budućnost cijelog Balkana je jasna – integracije u Evropsku uniju i ulazak u NATO je nešto što građanima svih zemlja regiona garantuje, prije svega mir, što je preduslov bilo kakvog daljnjeg ekonomskog oporavka.
Mislite li da će izborom Aleksandra Vučića za predsjednika Srbije odnos prema BiH biti iskreniji ili će se nastaviti s politikom toplo-hladno?
– Aleksandar Vučić ima priliku koju je imao malo koji predsjednik prije njega, a to je da uz podršku koju je dobio na posljednjim izborima promijeni spoljnopolitički kurs Srbije i da konačno pomiri Srbiju sa svojim susjedima. Kao zemlja, ne možemo više izdržati da sa svim susjedima imamo neriješene probleme koji opterećuju svakodnevni život ljudi. Posebno mjesto u tom programu rada Vučića mora imati Bosna i Hercegovina.
Srbija mora biti vrlo pažljiva kada su odnosi sa BiH u pitanju i svjesna svojih grešaka koje su ostavile trajne posljedice, prije svega u odnosu Srba i Bošnjaka. Baš zbog te činjenice, imamo obavezu da prema Bosni i Hercegovini budemo iskreni, da ne kalkulišemo u svojoj politici i da insistiramo na reformama koje će od BiH napraviti održivu zemlju.
Slijepa ulica
Je li takav odnos zaista moguć, s obzirom na sva posljednja dešavanja, poruke koje dolaze s obje strane?
– Dejtonski sporazum, na kojem počiva cjelovita BiH, je nešto što treba stalno unapređivati i tražiti modele koji će konačno izvesti BiH iz „slijepe ulice“ u kojoj se predugo nalazi. Nadam se da će Vučić razumjeti da politička saradnja s Miloradom Dodikom ne podrazumijeva Dodikovu zloupotrebu tog odnosa.
Stalno Dodikovo pozivanje na Srbiju i traženje partnera u Beogradu umjesto u Sarajevu je loša politička praksa koja mora biti prekinuta, i moja obaveza je prvenstveno da podržim Vučića u slučaju da zakorači u taj prostor konačnog pomirenja koji bi nam svima olakšao živote.
O kandidaturi za gradonačelnika Beograda
Nedavno se pojavila informacija da ćete biti kandidat za gradonačelnika Beograda. Možete li nam iz prve ruke otkriti, eventualno, na čemu će se bazirati izborna kampanja?
– Opozicija u Srbiji se već pet godina nalazi u „slobodnom padu“ i ne uspijeva da stvori alternativu koju bi ponudila građanima kao odgovor na ono što čine Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka prije svega na unutrašnjem planu. Iza nas su predsjednički izbori iz kojih je društvo izašlo još više podijeljeno nego prije njih i trenutno se nalazimo u vremenu kada je nestao politički dijalog, i tu dio odgovornosti ima i sama opozicija.
Izbore u Beogradu vidim kao prekretnicu i priliku da se afirmiše politika koja je Srbiji potrebna, a koju na svojim leđima može da iznese samo Liberalno-demokratska partija.
I pored toga što to nisu parlamentarni ili predsjednički, beogradski izbori su šansa da jednim drugačijim jezikom progovorimo o problemima koje Srbija ima i da umjesto komunalne politike, koja je u fokusu svima kada dođu jedni ovakvi izbori, ponudimo ljude i opciju koja će građanima izgledati kao protivteža onome što radi vlast. Nemam prava da u takvom poslu statiram i moja dužnost je da u te izbore unesem ozbiljnost, političku kilometražu koju imam iza sebe i kandidujem politiku koja je i Beogradu i Srbiji potrebna.
Umjesto političkih rovova i trošenja energije ljudi, koje imaju još vrlo malo, želim da društvu ponudim koncept koji će garantovati, prije svega, povratak u politiku onih najvrednijih među nama, što je preduslov svakog drugog plana i ideje.
O rušenju džamije u Zemun Polju
Kako komentirate rušenje džamije u Zemun Polju kod Beograda, i to uoči najsvetijeg muslimanskog mjeseca ramazana?
– Posljednji sam čovjek na ovom svijetu koji ima razumijevanje za aktivnosti koje sa sobom nose upotrebu bilo kakve sile, a posebno u situacijama kada određeni problem može da se riješi putem dijaloga i uz višak razumijevanja svih strana. Odmah sam apelovao da predstavnici Islamske zajednice i ljudi iz institucija u Srbiji sjednu i razgovaraju, kako ovaj slučaj ne bi bio zloupotrebljen i kako ne bi prerastao u veći problem, što svakako nikome nije u interesu. Bio sam prilično iznenađen tom akcijom nadležnih službi i tužan zbog toga što smo još jednom dozvolili da se bar na jedan dan naruše odnosi koji su dosta osjetljivi i zahtijevaju posebnu pažnju.
