U Srbiji decenijama, ako ne i vjekovima, postoji kult vođe. Srbi čak i ne kriju da pate od tog sindroma, a poslijednja istraživanja javnog mnjenja su pokazala da čak dvije trećine anketiranih smatra da je „bez jakog vođe svaki narod kao čovjek bez glave”.
Taj oreol vođe trenutno se pripisuje prvom potpredsjedniku Vlade Srbije Aleksandru Vučiću, o čemu, bar prema anketama, svjedoči njegova ogromna popularnost. Gledajući u retrovizor novije historije, Vučićev rejting je nekako logičan slijed događaja u kojima Srbi nekad s razlogom, a ponekad neopravdano daju ogromno povjerenje pojedinim liderima – počev od Josipa Broza Tita preko Slobodana Miloševića, Zorana Đinđića, Vojislava Koštunice ili Borisa Tadića.
Istoričar Čedomir Antić tvrdi da kult vođe nije samo specifičnost srpskog naroda, ali je dodao da jeste karakteristika neintegrisanih društava kakvo je Srbija.
– Takva društva teško mogu da izgrade demokratske institucije, a to se dešava Srbiji između ostalog zato što je prošla ratove ili teške socijalne krize – naveo je Antić.
On je ocjenio da je Srbija i kada je obnovljena demokratija 1990. godine imala male šanse da dobije razvijene institucije koje bi bile važnije ili iznad vođe.
– Većina građana Srbije čak smatra da su ljudi koji su na čelu države iznad Ustava – rekao je Antić.
Iako su se građani Srbije u pomenutom istraživanju koje su sproveli fondacija „Fridrih Ebert”, Cesid i Centar za studije socijalne demokratije izjasnili da rješenje svojih problema vide upravo u vođi čvrste ruke, Antićev kolega istoričar Predrag Marković smatra da je jedan od mitova taj da su Srbi stado koje slijepo slijedi vođe.
– Zapravo, nema naroda koji je više vođa pobio, protjerao ili zbacio s vlasti.
On napominje da je jedini vođa koji je dugo vladao Srbima bez ijedne pobune ili atentata Josip Broz Tito “koji, uostalom, nije bio Srbin”.
Marketinški stručnjak Voja Žanetić je ocjenio da svaka ljudska zajednica traži vođu dok ozbiljnije zajednice traže institucije.
– Afričko pleme traži poglavicu, a kompleksnija društva traže izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast – napravio je Žanetić poređenje srpskog društva sa modernijim društvima i objasnio zašto Srbi pate od sindroma vođe.
On konstatuje da je ipak nedovoljan jedan čovjek za sve srpske probleme.
Sociolog Ratko Božović smatra da Srbi vole vođu zato što je kod nas prisutan autoritarni mentalitet.
– Svi idu za vođom jer je on njihov super ego. Većina Srba se ponaša u maniru “veži konja gdje ti gazda kaže”. Nije nam zapravo važna pravna država nego gdje nas vođa vodi – rekao je Božović.
On je istakao da Srbi imaju kult vođe i zato što je kod njih prisutan podanički ili bolje rečeno – prodanički stil života, imajući u vidu dominaciju političkih stranaka u društvu.
– Gdje je vođa, tu svi Srbi trče. Sve dok vođa ne izgubi tlo pod nogama. Njemu je dok vlada krasno, sve dok narodu ne bude jasno. A onda je već kasno. I to je kraj, a Srbi onda slijede tradiciju i biraju novog vođu – zaključio je Božović.
