Cecina ispovijest: Godinama šuti o svemu, napokon progovorila!

Njeni dječji snovi da ima veliki koncert u Beogradu, da svi znaju njene pjesme i ima divne balade, kako kaže, ostvarili su se 2002. godine.
 
Moj talenat je u mom životnom okruženju bio poznat i prije moje desete godine, kada su me svi zvali da pjevam i nazivali me čudom od djeteta. Od momenta kada je za mene rađena prva pjesma, sve se zapravo dešavalo veoma brzo i sve kao da je išlo po nekom upisanom sudbinskom putu – počinje priču Ceca i prepričava trenutak kada je shvatila da je zaista popularna.
 
Vraćala sam se sa tatom, koji me je uvijek pratio sa nastupa. U nekoliko navrata su neka kola pokušala da nas obiđu i nešto nam signaliziraju. Moj otac je stao jer je mislio da se nešto dogodilo. Međutim, par iz kola je imao fotoaparat i samo su željeli da se fotografišu sa mnom – kaže Ceca, koja je zbog napornih nastupa spavala u školi.
 
Uvijek sam smatrala da sam jača i zrelija nego što sam činjenično u tim godinama bila. Sjećam se kako nisam bila zadovoljna tekstom pjesme „Cvetak zanovetak“. Protestovala sam što nemam neki ozbiljniji tekst i neku baladu, a ne da pjevam te dječje pjesme. Uvijek sam toliko trčala da budem starija, ali sada više ne. U tim nekim počecima, toliko sam bila srećna, voljela sam sve svoje pjevačke obaveze i trudila se da ne zapustim školu, jer sam znala da, ako ne budem odličan đak, pjevanje će biti problem. Tako sam jednom poslije nekog nastupa i cjelonoćnog puta došla u školu i zaspala na času. Imala sam razumijevanje mojih profesora, imala sam podršku porodice i, što je najvažnije, imala sam toliko veliku želju da pjevam, da odlazim na nastupe da je ona bila jača od svega – prepričava Svetlana, koja priznaje da ni danas nije lako nositi breme udovice Željka Ražanovića Arkana.
 
To mi je teška i ružna tema, o kojoj sam pričala samo kada sam morala, najčešće sa svojom djecom jer nisam željela da iz medija uče kakav je navodno bio njihov otac. Bilo je teško biti svih ovih godina Željkova udovica, samo zbog ljudi koji bi bilo kakvu lošu stvar koja se meni desi doživaljavali kao svojevrsnu pobjedu nad njim. Vjerujem da sam te godine, koje sam provela u divnom životu sa Željkom, platila i preplatila u svim ovima godinama nakon njegovog ubistva – otkriva Ceca i priznaje da je njegova smrt i danas boli.
 
Postoje stvari koje ne možete da promijenite, ali nikada ne morate u potpunosti da prihvatite. To je slučaj i sa smrću mog supruga, koji će uvijek biti živ u uspomenama i pričama koje imam sa svojom djecom. Mnogo teško mi je palo Željkovo ubistvo, ali nisam imala tu mogućnost da samo tugujem. Tuga je živjela u meni, a ja sam živjela i borila se sa svim problemima koji su nastali, kako bih tu bila za svoju djecu i nadomjestila im, koliko je to moguće, odsustvo drugog roditelja. Nakon Željkovog ubistva, nisam se ja povukla iz medija, već sam se povukla u svoja četiri zida. Moj život je odjednom postao sasvim drugačiji, a ja sam samo željela da imam pravo da budem sama sa svojom djecom, prijateljima i da ne idem među ljude. To su bila baš teška vremena, mislim da sam preko noći sazrela i zbog svoje djece pokazala da imam snagu za koju ni sama nisam znala da je posjedujem – priča folk diva, čijim mukama tu nije bio kraj jer je uslijedilo hapšenje u akciji „Sablja“.
 
Vidjela sam prije određenog vremena sjajnu izreku i u njoj vidim pravi način kako bi trebalo da tretiram neke događaje iz prošlosti koje bih najradije zaboravila, a među kojima je i „Sablja“, a ista kaže: „Prihvati svoju prošlost bez žaljenja, suoči se sa svojom sadašnjošću sa povjerenjem i idi ka svojoj budućnosti bez straha“ – rekla je Ražnatovićeva, a na pitanje da li je tada i u kućnom zatvoru imala privilegije jer su joj kućni prijatelji poznati političari Ivica Dačić i Dragan Marković Palma, kaže:
 
Na spisku mojih kućnih prijatelja ima i drugih poznatih ljudi, osim pomenute dvojice političara sa kojima sam prijatelj više od dvije decenije i kroz njihove životne faze, koje nisu uvijek bile sjajne. Od privilegija na koje ciljate – nisam ih imala – iskrena je Svetlana Ražnatović.