Priča Medine Muminović: Ja, dijete logoraša
I opet. Ista galama i dreka. Pogledah na sat, pola dva. Noćas je malo uranio, jer obično mu košmari dolaze kasnije, tamo nekad pred zoru. “Nee…“, „bježi Avdo…“ „…ne pucaj…“. A onda čujem majčin preplašeni glas: “Edheme, Edheme…“, „Smiri se… Edheme… Edheme!“ Neka teška i tumorna jeza prožima mi nenaspavano tijelo svaki put iznova, baš…