Sjedam za radni stol i palim laptop u nadi da će mi internet pomoći da pronađem neku smijernicu kako bih pokušala riješiti jednu od mnogih nedoumica koje se tiče budućnosti današnjih muslimana, a posebno mladih ljudi.
Toliko je toga kazano i napisano, ali meni pažnju privuče jedan video zapis koji pronađoh na faceebook-u, objavljen od strane našeg islamskog portala. Privuče me naslov: Budućnost pripada muslimanima. Otvaram video, i čudim se prvoj slici koju ugledah; upečatljiv i nezaboravan lik sveštenika koji se pred binom obraća vjernicima u crkvi. Njegovo lice, oronulo i umotano u bijelu bradu, odražava iskustvo i svjedoči njegovom dugogodišnjem bavljenju tematikom vjere i fenemona religije, koje nas prati od prvih dana ljudskog postojanja. Stari sveštenik govori umilnim i blagim glasom, a opet kritikujući svoje vjernike zbog vjerske nemarnosti, zbog materijalističkog pristupa svijetu, te zbog važnosti koju pridaju prolaznim uživanjima. Da bi ih opomenuo i podučio, sa divljenjem je govorio o mladim muslimanima koji krase prepune džamije, koji licem neumorno padaju na tle ispred svoga Gospodara, nalazeći u tome savršenstvo i spokoj. Pitao se gdje je kršćanska omladina u svemu, zašto se ne ugledaju na mladiće i djevojke, muslimane koji žive kao i ostali ljudi, uživaju o ovosvjetskim blagodatima, ali svoje živote prepliću vjerom, jer tek uz vjeru u Jednog Gospodara kojemu se svakodnevno zahvaljujemo kroz molitvu, sve ima smisao. I na kraju je zaključio da budućnost ovoga svijeta neminovno pripada tim mladim ljudima, upornim i iskrenim muslimanima koji se ne stide svoje vjere, nego im je ona vodilja i spas kroz poteškoće i iskušenja.
Rijetko sam o tome razmišljala i možda je bilo potrebno da čujem mišljenje drugog, da osmotrim suprotnu stranu, kako bih prihvatila i bila ponosna na činjenicu da je veliki zadatak na nama, mladim nosiocima bajraka Poslanikovog a.s., a ispred nas teška, ali ostvariva misija čuvanja Božijeg emaneta. Zato je nužno da našu omladinu osvijestimo, da budu što bolji ljudi, što kvalitetniji studenti i radnici, da budu svjesni da njihov cilj nije samo uraditi nešto, nego u svemu tražiti Božije savršenstvo i zaodovoljstvo. Naš cilj je mnogo dalji, mnogo uzvišeniji. Naša omladina mora prevazići monotoniju svakodnevnice, prerasti sjedenje za internetom i televizijom, prevazići težnju za novim mobitelom i laptopom. Naše težnje su iznad svega zemaljskog, a opet zemaljske, uzvišene, a dunjalučke, kompozicija materijalističkog i duhovnog življenja koje svemu daje poseban dašak ljepote i smisla.
U suri Kehf, u Kur’anu, govori se o mladićima koji su se sklonili u pećinu, u nastojanju da se sačuvaju od vremena u kojem su živjeli, dominantne kulture ispunjene negativnošću i ljudskim zlom. Kur’an ciljano navodi primjer mladića, jer je to doba kada se najlakše potpada pod utjecaj kulture i društva. Svjesni ove opasnosti, mlade muslimane čeka težak put, jer je dominantna kultura nemilosrdna, a mladi tako lahko povodljivi.
Muslimanska omladina mora tačno poznavati svoje ciljeve, i ne smije doći u situaciju da ne zna odgovoriti na pitanje šta planira postati u životu, jer je misija svakog muslimana na potpomogne Allahovu, dž.š. vjeru. Zato mi moramo da ciljamo visoko, i da se nikada ne zadovoljimo postignutim. Onaj ko nema određen cilj, mora ga hitno definisati, jer je omladina nosilac baklje islama. Mnogo je omladine koja je na pravom putu, i koja želi da uzme najbolje iz svega što se nudi, pa sve nametnuta iskušenja može uspješno da transformiše u korist islama i muslimana.
Kako da budemo bolji muslimani, i da odgovorimo na emanet vjere povjeren od Allaha dž.š., kako da posvjedočimo budućnost dunjaluka?
Kroz tri koraka, možemo napraviti program koji će nam u tome pomoći, a da i dalje ostanemo mladići i djevojke koji izlaze sa svojim prijateljima, druže se, vrijeme provode na internetu, gledaju filmove. Ništa od toga ne mora biti pogubno za nas, u koliko smo svjesni svojih ciljeva i ukoliko se trudimo da svoj vjerski život uvijek držimo na jednom konstatnom nivou. Tri su oblasti koje na kojima treba obavezno da radimo kako bismo zadržali kontinuitet i kako bismo srcem živjeli našu lijepu vjeru i slijedili našeg Miljenika, Poslanika, Muhammeda, a.s.
Iako klanjamo svaki vakat, ili možda ne klanjamo, poboljšavanje ibadeta sigurno je najvažnija stvar vrijedna našeg truda i zalaganja u cilju poboljšanja našega stanja. Podijeliti svoje dnevne obaveze, te isplanirati vrijeme između namaza. Vidjeti da li imamo gdje u gradu obaviti namaz i početi izlaziti na mjesta gdje je u blizini mesdžid ili džamija. Na taj način nećemo opteretiti svoje prijatelje privremenim odsustvom, a i naša savjest i srce će biti mirniji jer smo uspjeli izvršiti svoju dužnost prema Bogu. Najvažnije je razviti motivaciju za namazom, željeti klanjati, da nam sedžda bude odmor od dunjalućkih briga. To ćemo ostvariti kroz uzastopni napor, razmišljanje o razlozima padanja ničice, ali i kroz pozitivnu psihologiju namaza, obzirom da je čovjek današnjice pod teškim pritiskom i stresom i treba mu duhovni kutak. Prelijep je osjećaj znati da je naš duhovni kutak sa nama 5 puta dnevno i da smo psihički zdravi mladi ljudi, jer uvijek imamo Kome da se utječemo i obratimo u svakoj situaciji. Ustajanje na sabah zna biti poteškoća za mlade. Naravno da je teško ustati ujutro radi namaza ako o tome razmišljamo kao o poteškoći, međutim, kada naučimo koliki je bereket prilikom klanjanja sabaha, sa radošću ćemo se buditi i zahvaljivati Uzvišenom Allahu Koji nam svakodnevno daje opskrbu.
Nakon ibadeta, potrebno je da povećamo naše znanje o vjeri. Nije istina da teoriju vjere moraju poznavati samo svršenici medresa i teoloških fakulteta. Oni moraju znati dublje tokove vjere kao fenomena i vjerske prakse, međutim, mi moramo izučavati našu vjeru kako bi nam bila lahka i mila srcu. Najljepše je krenuti sa čitanjem života posljednjeg Božijeg Poslanika, a.s., jer kada upoznamo njegov lik i djelo, bit ćemo ponosni što smo sljedbenici takvog Sultana. Potrebno je da crpimo inspiraciju iz Kur’ana, stoga je najbolje čitati prijevod uz melodijsko učenje Kur’ana. Za mnogo bolje shvatanje odrediti nekoliko sura koje ćemo naučiti napamet, pročitati njihovo tumačenje i sakupiti sve članke i tekstove napisane o tim surama. Na taj način ćemo srcem doživjeti svaku rečenicu i željeti svaki dan da naučimo što više.
Mladi ljudi često su povučeni u svoj svijet koji danas najčešće karakterišu fejsbuk statusi, muzika i odjeća. Nemajući osjećaj za druge, mladima se mora pomoći da se izvuku iz svoje čahure samodovoljnosti i da se upute na služenje drugima radi postizanja uzvišenih ciljeva. Volontiranje je sljedeća oblast na kojoj je neophodno raditi, jer radost na licu onoga kojemu pomognemo mora biti cilj muslimanske omladine. Ako nam je najveća stvar kojoj se radujemo kupimo novu majicu ili da izađe novi iphone, mi se uopće ne razlikujemo od milijuna drugih omladinaca u svijetu, a to moramo da prevaziđemo. Mladi moraju da prepoznaju patnju drugih, a najbolji početak da krenemo tim putem je pomoći bilo kome. Izaći u susret prijatelju prilikom pripremanja ispita, kako bi uštedjeli vrijeme majci koja ima tako mnogo obaveza, umjesto nje otići u trgovinu, svoj džeparac ili honorar pokloniti nekome za koga znamo da mu je potrebnije nego nama. A sve to učniti iz želje da zadovoljimo Allaha dž.š., pa ćemo osjetiti da mi uvijek možemo bolje i više, da su naši ciljevi tamo gdje je Allahova, dž.š.milost, a naša radost u tome da živimo svaki dan sretni što smo odabrani da u srcu, u riječima i djelima nosimo plamen islama.
Šejla Mujić
