Naime, očekuje se da će od 2000. do 2050. doći do sedmerostrukog porasta broja oboljelih od kratkovidnosti, a naučnici još uvijek ne mogu dogovoriti šta je tačno uzrok.
Prva pomisao je da za sve treba okriviti našu opsjednutost ekranima računara i mobitela, ali stvari ipak nisu baš tako jednostavne.
Broj slučajeva kratkovidnosti između 1970-tih i ranih 2000-tih gotovo se udvostručio u Sjedinjenim Državama, dok je u određenim određenim područjima Azije porast bio još dramatičniji.
Nedavno istraživanje otkriva kako je 96% tinejdžera u Južnoj Koreji kratkovidno, dok u Singapuru, Kini i Japanu stepen kratkovidnosti među tinejdžerima kreće se oko 80-90 posto.
Analizirajući podatke, najnovije je istraživanje pokazalo kako je u 2000. godini kod nekih 1,406 miliona ljudi dijagnosticirana kratkovidnost (22.9 posto svjetskog stanovništva).
– Predviđamo kako će do 2050. biti 4,758 miliona ljudi s kratkovidnošću (49.8 posto svjetske populacije), a 938 miliona imat će visoku kratkovidnost – izjavili su naučnici.
Naučnici su ovo objasnili promjenama u “faktorima okoliša, ponajviše promjenama načina života koje su rezultirale kombinacijom smanjene količine vremena provedenog vani i povećanom količinom djelatnosti koje obavljamo unutra, uz ostale stvari”.
Najgore nije vrijeme provedeno pred ekranima, jer je kratkovidnost počela rasti prije smartfona i masovnijeg širenja računara, već smanjenje količine vremena provedenog vani.