“Politički gonjeni imaju pravo na azil” – kratka je rečenica u njemačkom Ustavu, zbog koje su se prije dva desetljeća vodile emocionalne rasprave.
Sa svojim, do tada, vrlo liberalnim stavovima prema azilantima i njihovim pravima, Njemačka je bila privlačno mjesto za mnoge koji su tražili azil: 1992. na vrhuncu političkog konflikta, skoro 440.000 ljudi tražilo je u azil u Njemačkoj. Nakon što su u junu 1993. stupila na snagu ograničenja za azil, broj prijavljenih smanjio se na 100.000.
Statistike mogu i zavarati
I 20 godina nakon što su njemačke stranke sklopile “Kompromis o azilu”, Njemačka se ponovo ubraja među zemlje koje prihvaćaju najviše izbjeglica. Jedno od najnovijih istraživanja Agencije za izbjeglice UN-a (UNHCR) pokazuje da od Njemačke, koja je primila 585.000 izbjeglica, više primaju samo Pakistan (1,6 miliona) i Iran (868.000).
To međutim, nema puno veze s promjenama u postupku dobivanja statusa azilanta. “U Njemačkoj se među 580.000 izbjeglica, koji se navode u statistikama, nalaze i oni koji su proteklih godina prolazili kroz postupak za azil i nisu prošli, ali su ipak dobili humanitarni status”, objašnjava Stefan Telöken iz UNHCR-a u Njemačkoj.
Tako se u njemačke statistike osim izbjeglica iz kriznih područja ubraja i 200.000 Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza, koji žive ovdje od početka 90-tih.
Ipak, želja je mnogih izbjeglica naći azil upravo u Njemačkoj. Prema broju prijava za azil, Njemačka je sa 64.000 prijava 2012. bila na drugom mjestu nakon SAD – slijede Francuska (55.000) i Švedska (44.000). “Njemačka ima dugu tradiciju davanja azila, na koju može biti ponosna”, kaže Stefan Telöken. Statistike također pokazuju da većina izbjeglica ne dolazi iz kriznih područja Afrike, nego najviše iz Srbije, a potom iz Afganistana i Sirije.
Najteže je siromašnim zemljama
Prema podacima UNHCR-a, prošle godine je 45 miliona ljudi diljem svijeta bilo u bijegu ili su protjerani iz vlastitih domovina. No, većina njih pri tome nije prelazilo granice: gotovo 29 miliona ljudi bilo je u bijegu unutar granica jedne zemlje, a 15,4 milijuna pobjeglo je u inostranstvo.
Upoređivanje statistika različitih zemalja o izbjeglicama vrlo je teško, to smatra i povjerenica za izbjeglice organizacije Amnesty International, Franziska Vilmar: “Na četvrtom mjestu popisa UNHCR-a nalazi se Kenija, koja prima gotovo jednak broj izbjeglica kao Njemačka. No, ako se pobliže pogleda situacija, u izbjegličkom kampu Dadaab gotovo 500.000 ljudi živi u šatorima. Oni se ne mogu uspoređivati s priznatim i integriranim izbjeglicama u Njemačkoj, a koji su i dalje u statistikama.”
Ipak, od srpnja će Njemačka primiti 5000 ratnih izbjeglica iz Sirije. Od početka godine već je primljeno 4000. Švedska i Njemačka su zajedno u Europi primili gotovo trećinu svih sirijskih izbjeglica.
Amnesty International vidi rad vlade u Berlinu kao dobar primjer za druge evropske zemlje. “Njemačka zasigurno svojom zaštitnom kvotom od 95 posto ima prednost”, kaže povjerenica za izbjeglice Vilmar i raduje se što će većina sirijskih izbjeglica moći i ostati u Njemačkoj. Takođe, činjenicu da pitanja azila nisu teme izbornih kampanja UNHCR i Amnesty Internation ocjenjuju vrlo pozitivno.
Nesigurna budućnost
Kako će se narednih godina razvijati situacija s izbjeglicama u Njemačkoj još je u potpunosti nejasno. Države Evropske unije tek su nedavno došle do dogovora oko ujednačenih standarda za primanje azilanata. U sljedeće dvije godine ovaj kompromis se mora primijeniti i u praksi. Dugoročno bi ovo moglo imati i posljedice na broj izbjeglica u Njemačkoj, jer prema EU zakonima, azilanti moraju predati zahtjev u prvoj državi u koju uđu. Pošto je Njemačka okružena članicama Europske unije, izbjeglicama će biti teško doći do njemačkih granica. Međutim, njemačko pravosuđe smatra upitnim odnos prema izbjeglicama u Grčkoj i Italiji te se trenutno izbjeglice ne vraćaju u ove države.
