Bez obzira što se dijalog Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa često ocjenjivao ‘istorijskim’, ovaj proces je u posljednje vreme zapao u ćorsokak, ocjenjuju na Kosovu.
Prvi Briselski sporazum iz 2013. omogućio je otvaranje brojnih važnih tema između dvije zemlje, ali dijalog je sada u krizi – sporazumi se ne sprovode u potpunosti, a razgovori koji se vode u Briselu nisu transparentni.
Za jedan dio kosovske javnosti, dijalog je otvorio Srbiji put prema EU, ali ne i Kosovu, s obzirom da Beograd na ovaj dijalog ne gleda kao na dijalog između dvije države.
Iako je EU od obije strane zatražila da se pridržavaju postignutih sporazuma, ocjene o ovom procesu se razlikuju.
Ministarka za dijalog Edita Tahiri je za RSE prethodno izjavila da su u dijalogu postignuti konkretni rezultati, kao što je integracija policije i carine, gašenje paralelnih i ilegalnih struktura na sjeveru, održavanje kosovskih izbora u tom djelu i sl.
“Ugasili smo i ilegalne strukture pravosuđa i krajem juna se očekuje integracija sudija i tužilaca. Prema tome, ima napretka”, kazala je ona.
Pitanja koja su i dalje nerješena tiču se pozivnog broja, jer je, po riječima Tahirijeve, Srbija prekršila sporazum, te osamostaljenja električne mreže.
Pored toga, još uvijek se čeka na otvaranje ibarskog mosta u Mitrovici. Zbog ovih pitanja nije bilo pomaka ni ka stvaranju Zajednice opština sa srpskom većinom, navodi ona.
Kosovska opozicija smatra da je ovaj dijalog izgubio smisao. Portparol pokreta Samoopredjeljenje Frashr Krasniqi navodi da je dijalog iniciran kako bi se ispunili zahtjevi Srbije u odnosu na Kosovo, premda samo Srbija od ovog procesa ima koristi. Kako navodi, Srbija se približila EU, a Kosovu je ugrožen unutrašnji integritet.
“Tamo se govori samo o unutrašnjim pitanjima Kosova. Dijalog nema nikakvog smisla ukoliko Srbija prethodno ne ispuni neke uslove kao što su priznavanje države Kosovo, gašenje svojih paralelnih struktura, treba da zatraži izvinjenje i nadoknadi štetu za počinjene masakre i uništenje imovine Kosova, kao i da poštuje prava građana Preševa, Bujanovca i Medveđe”, kaže Krasniqi.
Kosovski analitičar Krenar Gashi smatra da dijalog od samog početka nije bio transparentan ni za Prištinu ni za Beograd.
“Za žaljenje je zašto ovaj proces EU nije osmišljen da ima početak, nastavak i kraj. Ovako se ne zna koliko će dugo da traje ovaj proces. Sve zavisi od doprinosa dvije strane i načina na koji sprovode sporazume”, kaže Gashi.
Petar Miletić, bivši potpredsjednik Skupštine iz srpske zajednice, navodi da je početak briselskog dijaloga bio istorijski, prvi sporazum je bio prilično brzo potpisan, i u tom smislu krenulo se ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, odnosno između Srba i Albanaca.
“Međutim, kako se dalje odvijao proces, kako su se mjenjale teme, on je bio sve lošiji i lošiji, sve netransparentniji, počela su različita tumačenja dvije strane na različite načine i, naravno, opšta ocijena je da je on potpuno netransparentan. Teme se razmatraju ad-hoc, kako koja dođe na terenu ili u žižu javnosti ona se pojavi u Briselu, a da prethodno one koje su potpisane ili one koje su dogovorene nisu još implementirane”, kaže Miletić.
Osim rasformiranja policijskih stanica na sjeveru, održavanja izbora i formiranju opština, dalje se nije maklo.
“Zajednica nije formirana, pravosuđe nije postalo funkcionalno – i to su sve one teme iz prvog sporazuma. Da ne govorimo o onim manje vidljivim temama kao što su telekomunikacije, energetika, diplome, sloboda kretanja – o tome nije bilo ni riječi kad je u pitanju implementacija”, zaključio je Miletić.
