Nasuprot njima, optimizam se vidi kod privrednika – kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Majlinda Bregu, generalna sekretarka RCC-a.
Ukoliko se u Evropskoj uniji, smatra Bregu, nastavi stagnacija u pogledu proširenja, to mogla biti jedna ogromna greška po Evropsku uniju i po region.
No, ona napominje da evropska perspektiva Zapadnog Balkana, ne zavisi samo od toga, već i od reformi koje države regiona trebaju provesti.
RSE: Ovogodišnji Balkanski barometar je peto po redu istraživanje javnog mnijenja. Šta se može izdvojiti kao pozitivna ili suprotno ono što je negativna promjena u odnosu na ranije godine?
Bregu: Što se tiče pozitivnih stvari koje bih izdvojila iz ovog istraživanja Balkanski barometar, rekla bih prije svega da je to 56 posto građana i privrednika koji su izrazili podršku članstvu u Evropsku uniju, što samo po sebi govori mnogo toga. Ovo je prvi put u zadnjih pet godina da se povećao postotak građana preko polovine koji su izrazili svoju podršku članstvu u Evropskoj uniji, odnosno da vjeruju da je to dobra stvar i da će članstvo u EU donijeti bolje uslove života za sve njih.
Još jedna dobra i pozitivna stvar, koja je proistekla iz ovog istraživanja Balkanskog barometra, a to je da je 74 posto građana koji su izrazili svoju podršku regionalnoj saradnji, što nam govori da su ljudi svjesni da će njihov život biti bolji, ne samo kada se uđe u EU, već i onog trenutka kada budu na snazi dobrosusjedski odnosi među ekonomijama, prvenstveno u regionu.
RSE: U Balkanskom barometru navode se i zabrinjavajući podaci, poput onog da je 16 posto ljudi koji ne mogu priuštiti osnovne namirnice. Šta je to što građani i privrednici u zemljama regiona smatraju problemom sa kojim se društvo suočava i što bi se trebalo hitno mijenjati da bi stanje bilo puno bolje?
Bregu: Moram reći da ovih 16 posto građana koji nisu mogli da priušte osnovne namirnice nije jedini zabrinjavajući podatak. Ima ih još mnogo. Recimo, za 63 posto nezaposlenost je problem sa kojim se suočavaju, što je jako visoko. Zatim, 47 posto građana smatra da ukupna situacija u njihovoj ekonomiji nije dobra. Ovih 63 posto građana smatraju da je nezaposlenost najveći problem sa kojim se njihova ekonomija suočava.
Postoji jako puno podataka koji izazivaju određene brige, imamo probleme sa rodnim razlikama, jako malo žena i mladih, koji su aktivni na tržištu rada, koji imaju posao, a poražavajući su podaci da su samo 4 od 10 mladih ljudi zaposlen. S druge strane, imamo visok procenat mladih koji niti su zaposleni, niti se stručno usavršavaju, niti pohađaju škole, pogotove ne visoke škole.
Optimizam u svemu ovome postoji, vidljiv je više na strani poslovne zajednice, kojoj isto tako nije lako. Oni se suočavaju sa preprekama koje se tiču međusobne saradnje, ne unutar samo jedne ekonomije već saradnje sa svojim partnerima iz drugih ekonomija. Nije ni privrednicima lako da rade na povećanju trgovine, na saradnji sa drugim privrednicima iz regiona, upravo zbog trgovačkih prepreka i nedostatka usklađenosti u svim sferama zbog viznih zahtjeva. Recimo, privrednicima sa Kosova da dođu u Bosnu i Hercegovinu.
Zatim tu je i infrastruktura, uzmite u obzir da je potrebno 20 sati da dođete iz jedne ekonomije u drugu, plus onda koliko vam je vremena potrebno da prođete graničnu kontrolu. Samo kroz ekonomski razvoj i ekonomsko povezivanje i međusobnu saradnju moguće doći do pomirenja u regionu i do uspostavljanja uslova koji će značiti privredni rast.
Pogledajte samo tržište rada i raspoloživu radnu snagu na tržištu rada koja kaska za tehnološkim trendovima i tehnološkim razvojem. To se odnosi na cjelokupnu radnu snagu, ali pogotovo na žene i mlade, koji ako imaju univerzitetske diplome, to su obično neke društvene nauke, političke nauke ili slično. Mali broj je radne snage, pogotovo žena i mladih koje imaju diplome sa tehničkih fakulteta. To je isto veliki problem za region. Ukoliko ne budemo uradili nešto o tom pitanju, naći ćemo se stvarno u nezavidnoj situaciji.
RSE: U poljskom gradu Poznanju, gdje je nedavno održan Samit Zapadnog Balkan, u fokusu je bio Berlinski proces? Kako ocjenjujete trenutno stanje? Koliko se toga uradilo do sada u okviru Berlinskog pocesa?
Bregu: Najbolji ishod Berlinskog procesa je regionalni ekonomski prostor i to jeste bila odluka od svih partnera, primarno vlada iz regiona i mislim da ove ekonomije iz regiona trebaju ozbiljno uzeti u obzir. Regionalni ekonomski prostor zaokružuje priču oko četiri stuba, to je: trgovina, ulaganje, digitalizacija i mobilnost. Digitalizacija je oblast u čemu je ostvareno najviše rezultata, čime se ponosimo. Međutim, i u tom domenu ima određenih problema.
Trgovina je oblast koja se suočava sa najviše problema, što se naslanja na ono što sam već rekla, vezano za prepreke sa kojima se privrednici suočavaju. Područje investicija sa svoje strane nailazi na određene izazove, uprkos tome da su ekonomije iz regiona usaglasile određenu platformu kao i akcioni plan za regionalnu promociju za ulaganje i promociju regiona kao mjesta i destinacije za investitore i za privrednike da ulažu.
Ipak, područje investicija se suočava sa svojim preprekama, kao i uostalom i oblast mobilnosti. Mislim da će Berlinski proces nastaviti da daje rezultate ukoliko primarno bude fokusiran i sve svoje aktivnosti bude okupio oko evropske perspektive zemalja u regiona. Na kraju, mogu samo da pomenem nešto što je Churchill (Winston, britanski premijer) govorio: “Nema neprijatelja koji su zauvijek neprijatelji, niti prijatelja do kraja života. Ono što opstaje su samo interesi”.
RSE: Prvi put se kroz rješavanje problema Roma, u Berlinski proces uvela i ta socijalna dimenzija? Šta mislite koliko su zemlje regiona spremne da na dostojanstven način riješe pitanje manjina?
Bregu: Mislim da su vlade u regionu pokazale spremnost da se pozabave stvarima mnogo ozbiljnije s obzirom da je prihvaćena Izjava i Deklaracija na Samitu u Poznanju. Na taj način su izrazili svoju spremnost da porade na problemima ne samo sa kojima se Romi suočavaju, već sa kojima se suočavaju ranjive, odnosno ugrožene grupe stanovništva. To se treba uraditi ne zato što će Evropska unija pratiti realizaciju i ispunjavanje obaveza, već se to treba uraditi zato što je to pravo svakog građanina, zato što se treba poštovati njihovo pravo, zato što se trebaju uključiti u društvo, zato što se treba poštovati njihov dignitet.
Ono što postoji u Evropskoj uniji jeste skepticizam u vezi sa članstvom naših ekonomija u regionu i za proširenje EU na ovaj dio Evrope. Jedna od stvari koja uzrokuje ovaj skepticizam jesu i migracije. Kod romske populacije znamo da su ogromne brojke kad je riječ o migracijama, tako da se i to treba riješiti. Obaveza koja je preuzeta i treba da se ispuni jeste da se svi građani, uključujući Rome i sve druge ugrožene grupe tretiraju na jednak način kao i svi drugi građani.
Ono što je urađeno u Poznanju znači da će se poraditi na boljim uslovima njihovog života, a to će značiti i dobrobit za cijelu ekonomiju, ukoliko Romi budu imali više posla, to će značiti plaćanje poreza, značiće na kraju i povećanje bruto domaćeg proizvoda, što će doprinijeti ekonomskom razvoju date ekonomije.
RSE: Koliko je Zapadni Balkan danas udaljen od Evropske unije? Koliko je dugo čekanje pred vratima Evrope uticalo na reforme koje se moraju provesti na Zapadnom Balkanu, ali na podršku građana i njihovu volju da pristupe EU?
Bregu: Nije pitanje koliko smo udaljeni od Evropske unije, nego koliko želimo da budemo udaljeni od EU, jer na kraju krajeva sve zavisi od nas samih koliko će se stvari poboljšati, koliko će se dobro reforma provesti i slično, ali zavisi i od političkih odluka zemalja članica Evropske unije.
Znate da se i Evropska unija suočava sa svojim unutrašnjim problemima, sa većim razvojem populizma, sa političkim problemima i nesuglasicama, sa određenom vrstom stagnacije što se onda preliva i na sam region. Ukoliko se nastavi stagnacija u pogledu proširenja Evropske unije, bojim se da će to biti veliki rizik po sam region. Imamo i vidu i činjenicu da region još uvijek ima svježa sjećanja na sukobe, na krvave ratove, emocije su još uvijek na vrlo viskom nivou, vrlo su izražene. Ukoliko dođe do stagnacije, ukoliko se nastavi to čekanje pred vratima Evropske unije da će to biti jedna ogromna greška po Evropsku uniju i po region.
Međutim, da se vratim na ono što sam rekla na početku. Sve ovisi od nas samih, odnosno od reformi koje ćemo provesti, od promjena koje ćemo uvesti, od transformacije naših društava kako se budemo približavali ka članstvu u Evropsku uniju. Ono čega moramo biti svjesni je da nema prečica, da je put dug i sama Evropska unije je naučila lekcija i dobile pouke iz zadnjeg talasa proširenja. Dakle, odgovor je nekako dvostruk, dosta zavisi od nas, ali zavisi i od Evropske unije.
