Uoči dženaze, Nezira Mašić, tetka dvojice dječaka, sjedila je pored zajedničkog dječijeg tabuta u kojem su ukupno tri spaljene kosti koje su pripadale Hajrudinu i Nurdinu. Uz braću Omić, ukopan je i njihov otac Nurif.
“Ne mogu ni zamisliti kroz kakve su patnje prošli, jer su ih zločinci žive zapalili u jednoj kući u Zalužju sa još nekoliko osoba. Za njihovom majkom, a mojom sestrom Zehtom još uvijek tragamo. Nadali smo se da bi se mogao naći još koji dio dječijih tijela, ali kada su doktori objasnili da i pored savremenih tehnika nije moguće utvrditi kojem dječaku koja kost pripada, odlučili smo se da više ne čekamo, nego da ih ukopamo”, kazala je uplakana Nezira Mašić.
Svoju braću Sejfulaha (23) i Azema (21) Čivića ukopao je brat Mevludin Čivić, koji se prisjetio kada ih je posljednji put vidio žive.
“Bilo je to 12. maja 1992. godine ujutru oko devet sati. Oni su otišli na jednu, a ja na drugu stranu i nekako sam preživio. Tragam još za majkom, tri amidžića, tetkom, strinom, daidžićima i dajdžinicom. Gubim nadu da će neko biti kažnjen za zločine koje je počinio, iako poznajemo ljude koji su to radili. Oni sada rade u brojnim institucijama i stalno ih susrećemo”, rekao je Mevludin.
Hasan Alić drhtavim rukama spustio je u mezar oca Hajrudina. Dok se borio sa suzama, krajičkom oka gledao je u pravcu tetke Kadire Alić, brinući za njeno zdravlje jer je nedavno imala moždani udar.
Hasan je imao tri godine kada je protjeran u Tuzlu. Iste godine ubijen mu je otac Hajrudin, i Hasan ga se ne sjeća. Kadira je kroz suze kazala da više od 22 godine o njenom bratu nije bilo nikakvih vijesti, sve donedavno, kada je identificiran.
“Težak je ovo dan za sve nas. Hajrudin je bio moler, imao je 44 godine kada je ubijen. Nestao je 1992. godine, a ubijen je od dušmanske ruke. Nakon toliko godina sada gledam mezar svog brata, a srce mi puca zbog njegovog sina, koji oca nije ni zapamtio”, izjavila je Kadira.
Gorke muške suze klizile su niz lice Nezira Jusupovića dok je ukopavao brata Seada.
“Ubijen je 1993. godine u Konjević Polju, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u grobnici između Sandića i Kravice. Nemam riječi. U Podrinju nema nikog kome u proteklom ratu neko nije ubijen”, rekao je Nezir.
Na mezarju Veljaci su, osim nabrojanih, ukopani: Mevludin Husić, Rifat Bajrami i Edmir Hajdarević, dok su u prethodnih osam godina ukopana 273 tijela ubijenih Bošnjaka sa područja Bratunca.
Prema zvaničnim podacima, u Bratuncu je tokom 1992. godine ubijeno najmanje 603 civila, dok je tokom srebreničkog genocida stradalo najmanje 2.100 osoba sa područja Bratunca.
