U procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine, upravo je implementacija dogovorenog ono na čemu će zemlje članice EU inistirati kada budu odlučivale o mogućem napretku Srbije i Kosova na evropskom putu. Kada je u pitanju dogovor iz 2011. godine o slobodi kretanja ljudi i robe posljednje informacije govore da napretka ima, ali da ima i „sive zone“ i problema u svakodnevnom funkcionisanju preko administrativno-graničnih prijelaza.
„Predstavnicima EU predočili smo rezultate projekta ‘Monitorng implementacije dogovora između Srbije i Kosova u oblasti slobode kretanja ljudi i robe’“, kaže za DW, Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. „U pitanju je nastavak ranijeg projekta koji je rađen prije postizanja briselskog dogovora. Tada smo zaključili da se zbog neuređenih odnosa između Beograda i Prištine oko 40 odsto prometa robe nalazi u ‘sivoj zoni’ i da tu postoji bratstvo i jednistvo u kriminalu između Albanaca i Srba. Sada smo utvrdili da je uvođenje integrisanog upravljanja granicom smanjilo razliku između robe evidentirane od strane srpskih organa i organa Kosova. Čak je ta razlika svedena na šest procenata, što je u prihvatljivim granicama. To i dalje ne isključuje sivu zonu ,ali stanje se očigledno poporavilo”, zaključuje Popov.
Sjever Kosova da ostane „vakum“
U Briselu su tako predstavljeni ukršteni zvanični podaci Beograda i Prištine, uz činjenice dobijene sa terena, od izvoznika, preko transportera i drugih zainteresovanih strana o tome kako se na svakodnevni život odražava primjena sporazuma o slobodi kretanja između Srbije i Kosova. U pogledu kretanja robe između carinskih teritorija Srbije i Kosova konstatuje se da se dogovori o carini ne primjenjuju u potpunosti, jer sjever Kosova još nije uključen u carinsko područje Kosova. Iako je premijer Kosova, Hašim Tači, na posljednjoj rundi dijaloga u Briselu objavio da je finalizovan dogovor oko kosovskog carinskog sistema, koji će „funkcionisati na cijeloj teritoriji Kosova i prikupljati prihode i od carine sa prelaza na sjeveru“, u Centru za regionalizam kažu da još ima otpora „sa svih strana“, onih koji imaju interesa u tome da „sjever ostane vakum“ i kao takav bude područje koje nije uključeno ni u jedan institucionalni sistem:
„Postoji politička volja da se sporazum implementira. Ali, javljaju se i duhovi prošlosti sa kojima se moraju suočiti i Beograd i Priština. Za razliku od pitanja katastra ili matičnih knjiga što su prvenstveno tehnička pitanja, ovde je veliki broj zaintersovanih da se stvar ne reši. Imamo nasleđeno stanje koje se mora savladavati, ali ne i prelomiti preko noći. Ipak na tome mora da se insistira”, kaže Popov.
Podaci govore da je trgovina robom između Srbije i Kosova dosta “jednosmjerna”. Dok je u 2012. godini izvoz Srbije na Kosovo iznosio oko 300 miliona evra, u suprotnom smjeru nivo ne prelazi 10 miliona evra. Na Kosovo se izvoze u prvom redu prehrambeni proizvodi, nafta, i građavinski materijal, dok se u Srbiju sa Kosova uvoze proizvodi od gvožđa i čelika i otpad koji se izvozi za recikalažu u druge zemlje.
Zadaci i za Beograd i za Prištinu
Dogovor Beograda i Prištine o slobodi kretanja odnosio se i na nesmetani promet ljudi i vozila sa tablicama i dokumentima koje izdaje jedna, odnosno druga strana. Danas postoji rastući trend prelazaka administrativnihi prelaza/granica (skoro po 5.000 prelazaka dnevno u jednom i drugom pravcu) što je potvrda interesa i potrebe ljudi da ostvaruju pravo na slobodu kretanja u cilju poslovnih, porodičnih i drugih razloga. U Centru za regionalizam posebnu pažnju, u okvirima slobode kretanja između Srbije i Kosova, skreću na problem “necarinskih barijera” kao što su obavezno osiguranje vozila.
Popov za DW objašnjava: “Za kamione to su ogromne sume koje značajno povećavaju cijenu roba .Tu se mora tražiti što prije rešenje jer ova situacija zanačajno utiče na realnu slobodu kretanja roba i ljudi i nadam se da će međunarodna zajednica da uradi ono što treba”.
Istovremeno, primjena sporazuma o slobodi kretnja rezultirala je i povećanim brojem zahtjeva za azil koje u zemljama Zapadne Evrope podnose građani Kosova, koji kroz Srbiju, ilegalnim putevima prelaze na prvom mjestu na teritoriju Mađarske. I dok se kosovske vlasti pozivaju da informišu svoje građane i zaustave ovaj trend, Priština poziva Beograd da i on “ispuni svoju obavezu” i razračuna se sa “kriminalnim i ekstremističkim grupama koje borave i na sjeveru Kosova i u Srbiji”:
”Mene najviše intersuje zašto sadašnja vlast u Srbiji do sada nije preduzela ništa, nego traži 45 minuta da sredi stanje kad su počeli neredi na sjeveru za vrijeme izbora”, kaže u razgovoru za DW, Aleksandar Popov. “Mislim da je vlast napravila ogromu grešku što nije ili eliminisala, ili pacifikovala te grupe ili pak preduzela zakonske procedure protiv onih koji ugrožavaju ne samo procese na sjeveru Kosova nego i građane Srbije. To je jedno od ozbiljnih pitanja. Ali, mislim da je dio ove vlasti u ranijem periodu i odgajio te grupe koje su bile udarna pesnica valsti kada je to trebalo”, zaključuje direktor Centra za regionalizam.
