“I u našoj domovini vlada rat. To je rat bez bombi. To je borba za preživljavanje”, kažu 26-godišnja Teuta i njezin 24-godišnji muž Luka (imena je promijenila redakcija). Zato su došli u Njemačku i u ljeto 2015. podnijeli zahtjeve za azilom.
Oni potječu iz Albanije, zemlje koju je Berlin jesenas proglasio “sigurnom”. Albanski građani nemaju gotovo nikakvih izgleda da u Njemačkoj dobiju status izbjeglica.
Teuta i Luka to znaju. Ali, ni u kojem slučaju ne žele nazad u domovinu. “U našoj domovini ništa ne funkcionira. Korupcija truje cijelu zemlju. Organizirani kriminal posvuda ostavlja tragove”, žale se oni. “Političari se uopće ne trude da ljudima omoguće bolji život. Naprotiv. Oni ga pogoršavaju i time ubijaju sve više albanskih duša. Svakoga dana. Zato tako puno ljudi bježi iz naše zemlje.”
Gotovo 52.000 Albanaca 2015. podnijelo zahtjev za azilom
Prema navodima Savezne ustanove za migraciju i izbjeglice od siječnja do studenoga 2015. je gotovo 52.000 Albanaca podnijelo zahtjev za azilom u Njemačkoj. U usporedbi s 2014. to je porast od 645 posto. Albanija je tako dospjela na drugo mjesto po broju tražitelja azila u Njemačkoj, iza Sirije.
“Kako da živim u Albaniji? Tamo sam zarađivala samo 80 eura mjesečno”, kaže Teuta koja je radila u jednom call-centru. Završila je studij engleskog jezika, ali učiteljica engleskog nije mogla naći nikakav bolji posao. “Ja sam radio za šankom puno radno vrijeme. Plaća mi je bila 180 eura mjesečno”, priča Luka koji je studirao sport. “Nismo imali veza. A nismo mogli ni nekoga potplatiti jer nismo imali novca. Zato nismo imali izgleda da nađemo posao u svojoj struci”, kažu ovih dvoje Albanaca koji su skupa s još 80 tražitelja azila smješteni u jednoj bivšoj školi u jednom velikom gradu na zapadu Njemačke.
Na bijeg ih nije natjeralo samo siromaštvo. “Luka je podrijetlom Crnogorac. Moja obitelj ne prihvaća bivše Jugoslavene. Smeta ih i to što je on dvije godine mlađi. Zato smo se tajno vjenčali i pobjegli”, pripovijeda Teuta.
“Najbolje u Njemačkoj su ljudi”
Dvoje mladih Albanaca očekuju u veljači svoje prvo dijete. Luka se nada da neće biti protjerani i da će se dijete roditi u Njemačkoj. Jer, u Albaniji je zdravstveni sustav “katastrofalan”. Dobroj zdravstvenoj skrbi čovjek se može nadati samo ako liječnike i medicinske sestre podmiti skupim poklonima, kaže Luka.
U njihovoj sobi od deset četvornih metara u koju su privremeno smješteni nalazi se već više torba sa stvarima za bebe. To su pokloni koje su volonteri skupili za mladi bračni par. “Najbolje u ovoj zemlji su ljudi. Nisam mislila da su Nijemci tako srdačni i tako spremni pomoći”, veseli se Teuta.
Ona i Luka su jedini Albanci u ovom smještaju – i jedini bračni par. Ostalih 80-ak osoba su Sirijci – ili barem tako za sebe kaže, veli Luka. “Mnogi od njih potječu iz drugih zemalja, ali kažu da su Sirijci jer inače imaju slabe izglede da ovdje ostanu.” Svakodnevica nije jednostavna. Bračni par mora s 80 drugih osoba dijeliti dva štednjaka. Osim toga pročulo se da u izbjegličkom smještaju netko krade.
Albanija – sigurna zemlja porijekla?
Dok je u Njemačkoj 2015. samo oko 0,2 posto tražitelja azila iz Albanije dobilo azil, u drugim zapadnoeuropskim zemljama su izgledi puno bolji. Italija je otprilike polovici Albanaca koji su tamo pobjegli odobrila azil, u Francuskoj je priznato 10 posto, u Švicarskoj 12 posto tražitelja azila iz Albanije.
Zašto su ovih dvoje ipak došli u Njemačku? “U Italiji je trenutno teško naći posao – zbog lošega gospodarskog stanja. A u Veliku Britaniju ne možemo putovati bez vize. Neki Albanci nabave krivotvorene talijanske putovnice s kojima lete u Englesku. One stoje oko 5.000 eura. Toliko novca nemamo”, kaže Luka.
Teuta smatra da je dobro što je savezna kancelarka Angela Merkel “otvorila vrata Njemačke za Sirijce”. Ali, ona bi trebala misliti i na balkanske izbjeglice, jer Albanija ni u kojem slučaju nije sigurna zemlja podrijetla. “Nitko ne napušta svoju domovinu bez razloga. Mi jednostavno želimo sigurno živjeti, legalno raditi i moći se brinuti za svoje dijete. Je li to previše?”
“Nada umire posljednja”
Od 1. siječnja albanski državljani mogu u Njemačkoj započeti zanatsko obrazovanje ili posao ako imaju pismeno jamstvo poslodavca i ako u posljednja 24 mjeseca nisu primali pomoć za tražitelje azila. To pravilo vrijedi i za državljane Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije.
Ali, Teuta i Luka od toga ne očekuju puno. “Za nas će biti gotovo nemoguće na taj način dobiti posao u Njemačkoj. Sigurno se mora jako dobro govoriti njemački, a provodi se i ispit, komu dati prednost, što sve to još otežava.” Osim toga zahtjev nije moguće podnijeti u Njemačkoj – oni bi najprije morali natrag u Albaniju. “Nama ne preostaje ništa drugo nego se sad nadati da nećemo biti protjerani”, kaže Teuta. I ako to ne izgleda realno: “Nada umire posljednja.”
