Protekli vikend je bio izuzetno zanimljiv za stanovnike pitomog sela Blagaja u regionu Peći u kome pretežno živi nekoliko bošnjačkih porodica koje su na ove kosovske prostore došli pedesetih godina prošlog vijeka. Dakle, radi se o porodicama Medunjanin, Bešković, Ivanović, Hodžić, Musić i druge kojima je osnovno zanimanje poljoprivreda, odnosno voćarstvo. Jedna od najstarijih i najpoznatijih bošnjačkih porodica je upravo porodica Hivzije-Zika Medunjanina koji se već tridesetak godina bavi poljoprivredom, pretežno voćarstvom i to zasadom i proizvodnjom mnogih vrsta jabuka te su samim tim, za vrlo kratko vrijeme postali uzorni i veoma popularni poljoprivrednici ne samo u regionu Peći već i širom Kosova i susjednih država. Upravo je to bio smisao dolaska mlade i perspektivne tv-ekipe sa RTK-2, programa na srpskom jeziku sa urednikom i novinarem serijala emisija o poljoprivredi Edmondom Qafleshijem u saradnji sa novinarima naše redakcije web-portala “Bošnjak-KS” iz Prizrena. Dočekalo nas je srdačno i veoma ljubazno domaćinstvo, tj mlađi i oni stariji članovi porodice Medunjanin sa kojima smo imali niz interesantnih razgovora na više tema, recimo da je jedna od njih bila i ona o samom zajedničkom suživotu sa ovdašnjim Albancima za koje imaju samo riječi hvale i međusobnog poštovanja, no ipak je bio zanimljiviji bio onaj razgovor vezan za razvoj voćarstva u ovom pitomom kraju te obradivom zemljištu na kojem sve može roditi, osim južnog voća, reklo bi se. Iz emisije i video-zapisa o uzgajanju jabuka izdvojili smo nekoliko segmenata da pojasnimo ko je ustvari Hivzija-Ziko Medunjanin o kome mnogi mještani tog sela ali i mnogih drugih sela u regionu Peći, a takođe i građani Peći, imaju samo riječi hvale i izuzetnog poštovanja. Evo jedne, reklo bi se, zanimljive priče koja će zaintrigirati sve naše čitaoce, a naročito one mlađe, tj školarce koji se, kako smo istakli, još nisu odlučili šta će im biti životni poziv a možda voćarstvo bude ono pravo, što da ne?
Emisiju je vodio novinar RTK-2 Edin Qafleshi, a snimatelj je bio Sead Ramić. Dakle, prošle subote nas je u Peći, a posebno u selu Blagaju dočekalo sunce i veseli roj pčela za koje naš domaćin Ziko ističe da su najbolji oprašivači svake biljke pa tako i stabala jabuka u njegovom voćnjaku koji u mjesecu aprilu i maju izgleda prelijepo jer su pupoljci jabuke već probeharali. Iz tv- intervjua, kao i intervjua za naš web-portal Hivzija – Ziko Medunjanin, između ostalog, je istakao:
Selam vama i vašim gledaocima kao i čitaocima našeg poznatog web-portala “Bošnjak-KS”. Moji rahmetli roditelji došli na ove kosovske prostore 50-tih godina prošloga vijeka za nekom boljom i ekonomičnijom perspektivom u životu te za bolji ekonomski prosperitet jer je upravo zemlja ovdje u Dukađiniju, odnosno regionu Peći više nego plodna za razvoj poljoprivrede i slično. Dakle, ispočetka smo se bavili trgovinom, tj prodajom voća i povrća na ovdašnjoj pijaci ali i pijacama u mnogim gradovima u Crnoj Gori, pretežno na Cetinju i Tivtu, dok smo se kasnije počeli baviti voćarstvo, uzgojem i prodajom mnogih vrsta jabuka, ispočetka sa prostim zasadima a sada već imamo nove zasade, nove sorte jabuka i vrlo kvalitetne sadnice koje daju više prihoda – ističe Medunjanin i dodaje:
Dakle, krenuli smo prije tridesetak i neku godinu sa malim brojem sadnica a trenutno imamo oko 4 000 sadnica te su od ove godine naši kapaciteti prošireni još za oko 500 sadnica. Rekoh, ranijih godina naše tržište je bilo na crnogorskom primorju, pretežno, no nakon ratnih zbivanja na Kosovu ali i zbog visokih carinskih dažbina više ne plasiramo robu na tom tržištu već smo se okrenuli kosovskom tržištu. Na čuvenoj pećkoj pijaci smo svake subote jer je tada ovdje pijačni dan, a srijedom kada je, takođe, pijačni dan više ne izlazimo. Našu robu, tj više vrsta jabuka koje gajimo i pakujemo u moderne dvostruke pakete traže i cijene kosovski trgovci i biznismeni te dolaze kod nas da kupuju jer je prodajemo, pretežno, na veliko a ne po kilogramu ili po par paketa.
To su, prije svega, poznate firme i pojedinci iz Prištine, Prizrena, Mitrovice i okolnih kosovskih gradova koji posjeduju svoje hiper-markete, prodavnice ili trgovinske radnje a sa vašim Prizrencima vrlo uspješno sarađujemo, posebno sa vlasnicima poznatof hiper-marketa “ABI”. Na naše pitanje da li mu kao uglednom poljoprivredniku, odnosno proizvođaču jabuka pomažu opštinski Direktorijat za poljoprivredu ili MInistarstvo poljoprivrede Kosova Medunjanin ističe da od pomenutih ovdašnji poljoprivrednici nemaju mnogo pomoći, već samo obećanja te navodi da su za sve ove godine, nakon rata na Kosovu, dobili samo par donacija od međunarodnih humanitarnih organizacija poput JUS-a i IRC-a a od kosovskih Institucija nadležnih za poljoprivredu skoro ništa.
Jabuka je, po meni, najisplativije voće a voćarstvo najunosniji posao. Recimo da se puno radi u polju, ali i puno ulaže ali kada krajem godine sumirate rezultate jer se od jednog hektara dobija od 50 do 60 tona jabuka, onda morate biti zadovoljni. Dakle, ističe Hivzija, voćarstvo je grana poljoprivrede koja je vrlo isplativa jer od svih poljoprivrednih kultura jabuka je najisplativije voće, naročito na tržištu. Kod nas na Kosovu je ova kultura slabo zastupljena, mada sam istakao da imamo zemlju visokog kvaliteta, tako da se jabuka za potrebe kosovskog tržišta uvozi iz Makedonije, Srbije, Turske, Italije i drugih država. Često posjećujem sajmove poljoprivrede kod nas i u inostranstvu a godine 2005 sam bio proglašen za najboljeg voćara na Kosovu, a za nagradu sam od tadašnjeg Ministarstva poljioprivrede dobio odlazak u SAD da se na tamošnjim poljoprivrednim dobrima ali i savremenim Institucijama upoznam sa njihovim pogledom na gajenje jabuka i plasiranje na tamošnje ogromno tržište.
Bilo je to jedno vrlo zaniumljivo ali i bogato iskustvo za mene jer sam upoznao mnogo ljudi iz ove naše branše ali i upoznao mnoge nove kulture jabuka, odnosno neke vrste jabuka za koje ovdje na Kosovu ili na Balkanu nismo ni čuli. To iskustvo sam prenio i ovdje na našem imanju na kojem radim sa još dva brata i dva sina, a tokom berbe jabuka u septembru i oktobru mjesecu imamo i nadničare te je to vrlo zanimljiv i interesantan posao, naravno za one koji ga vole – kaže Hivzija i nastavlja, “Odlazio sam više puta i na mnoge seminare voćarstva u državama u regionu poput Makedonije, Albanije, Grčke tako da svake godine, kako rekoh, stičem više iskustva. Također, navodi Medunjanin, u mom voćnjaku se do sada održao niz seminara o voćarstvu na kojem su dolazili i ugledni stručnjaci voćarstva iz SAD, Slovenije, BiH, Makedonije, Albanije i drugih država. Oni su istakli da je riječ o vrhunskim sortama jabuka, da je zemlja, kako sam već istakao, ovdje u pećkom regionu izuzetno kvaltetna i da sve na njoj može rađati, osim južnog voća.
Pošto smo već pomenuli jabuke i mnoge različite sorte red je da pomenem koje ja vrste jabuka uzgajam i koje postoje u svijetu i kod nas, bar za one sorte koje su najpopularnije. Znate, postoje preko 20 sorti jabuka a pomenuću dominirajuću sortu jabuka “ajdered” koja daje i najviše prinosa a laka je za čuvanje i održavanje a tu su i “crveni i zlatni delišes”, “gloster”, “melroza”, “jonika” “diskoveri”, “kožarka”, “manted”, “prim-ruž”, “gala” i mnoge druge no posljednjih godina se pojavila japanska jabuka “fudži” koja iako ne izgleda lijepo je vrlo hranljiva, sa puno vitamina te je vrlo tražena na tržištu. S obzirom da smo u proljećnim mjesecima, kada cvijet probehara te naš voćnjak tada najljepše izgleda što se može i vidjeti, a ako ćemo pričati o poslu oko jabuka vjerujte da voćari tokom čitave sezone ili godine nemaju pravo na predah ili odmor jer se mora oko jabuke raditi vrlo pažljivo i profesionalno. Dakle, kod nas voćara sezona, takoreći, ne prestaje. Rezidba počinje januara i februara mjeseca, čim otpadne list. U ovo vrijeme, dakle na proljeće drvo jabuke se prska radi zaštite od mnogih bolesti. Jabuka se prodaje u periodu od decembra mjeseca pa do marta mjeseca jer tada imamo i najviše kupaca, a sve ono što ostane prodaje se i tokom čitave godine.
Imamo i savremene dvije hladnjače gdje se jabuka čuva i skladišti te se prodaje na veliko, kako rekoh, mnogim poznatim firmama, biznismenima i trgovcima tokom čitave godine. Rekosmo da je najinteresantnije u doba berbe jabuka, dakle period septembar-oktobar, kada čitav naš kraj “oživi” u tih dvadesetak dana jer pored naših porodica imamo i puno nadničara te se uz pjesmu, ali i uz puno hrane i pića nakon berbe, posao odradi kvalitetno na radost svih nas koji se bavimo tim poslom jer vidimo na kraju berbe da nije bilo uzaludno raditi tokom čitave godine” – ističe Hivzija.
“Recimo i to da nam iskustvo u ovom poslu dozvoljava da pogledom znamo kada je jabuka zrela i kada je vrijeme za berbu jabuka. Postoje i druge metode a jedna od njih je da se jabuka presiječe na pola, premaže jodom i po boji te premažene polovine jabuke znamo kada je ona zrela i spremna za berbu. Dakle, ponoviću, berba jabuka se ovdje pretežno odvija od oko 20-tog septembra i traje do početka oktobra mjeseca kada, kako sam istakao, angažujemo veći broj radnika koji rade za dnevnice. U pitanju su, pretežno, naše komšije i prijatelji ali i oni koji paze na plod i drvo jabuke da se ne bi oštetilo prilikom berbe.
“Kako u svakom poslu ima i problema, naš najveći problem su pesticidi jer nisu baš kvalitetni. Uzmimo primjer da je na ovom našem, kosovskom tržištu većini pesticida istekao rok upotrebe te se mi snalazimo kako znamo i umijemo. Kupujemo pesticide po Makedoniji, Albaniji, Sloveniji i drugim zemljama u regionu. Drugi veliki problem nam je sadni materijal. Nekada je Poljoprivredni Institut u Peći bio jedan od najuspješnijih i najboljih u bivšoj Jugoslaviji te se tu proizvodilo na milion sadnica, a sada ih uopšte ne proizvodi ili proizvodi vrlo loše zasade sa puno bolesti koje se prenose na zasijana stabla, no kako sam istakao, mi voćari se snalazimo kako znamo i umijemo. Poručio bih svima vama, a posebno mlađoj generaciji, tj onima koji tek završavaju školovanje da ako se još nisu oprijedelili za svoj životni poziv da se počnu baviti poljoprivredom, odnosno voćarstvom jer se neće pokajati te će u ovo vrijeme svjetske ekonomske krize živjeti nekim normalnim i isplativim životom jer bez rada i truda nema ni zarade, zar ne – istakao je čuveni poljoprivrednik, odnosno voćar iz pećkog regiona Hivzija Ziko-Medunjanim, reklo bi se “zaštitni” znak voćara pećkog regiona koji je za vremenski period od nekih tridesetak godina, zajedno sa svojom familijom, pokazao kako se radom, trudom, zalaganjem ali i poznavanjem posla može postići nivo u voćarstvu o kome će mnoge generacije pričati u mnogim godinama nakon nas.
Dakle, porodici Medunjanin se zahvaljujemo na čuvenom i poznatom njihovom gostoprimstvu, ali i ljubaznosti a sve je to okom kamere kamermana RTK-2 zabilježeno te će mnogi gledaoci državne RTK-2, bilo oni na Kosovu ili oni širom svijeta, imati prilike vidjeti u polučasovnoj reportaži u subotu, u poslijepodnevnim satima na pomenutom tv-kanalu. Nama preostaje da porodici Medunjanin poželimo puno zdravlja i uspjeha u svom poslu te još puno ovakvih interesantnih i uspješnih životnih priča.
Vinetu Ganić
