U svoja prijeratna mjesta življenja u Prijedoru vratilo se oko 23.000 hiljade izbjeglih. Čine jednu trećinu stanovništva. Iako se naporima povratnika pokrenulo samozapošljavanje putem privatnih biznisa, vrata javnih institucija još im nisu širom otvorena. Mnogi od njih i dalje su bez posla.
Ines se s porodicom nakon rata vratila u rodni Kozarac, nadomak Prijedora. Kada se privatna firma u kojoj je kratko radila zatvorila, krenula je u potragu za drugim poslom. I ta potraga se ni danas nije završila. Nekoliko godina prati oglase, konkurira i, na kraju, kaže, uvijek prime nekog “poželjnijeg”. Smatra da su joj mnoga vrata institucija zatvorena jer je Bošnjakinja.
Zapošljavanje po nacionalnom ključu
“To je javna tajna. O tome se ne govori, ali u praksi tako izgleda. Ja imam neobično prezime za Bošnjakinju, prezivam se Ilijašević. Ima dosta Ilijaševića Srba, što bi trebalo da mi olakša potragu za poslom, ali čim se vidi ime oca i majke, jasno je da sam Bošnjakinja”, kazala je Ines Ilijašević.
Iako Ines smatra da se u Prijedoru zapošljava po nacionalnom ključu, prvi čovjek Prijedora tvrdi drugačije.
“Neustavno je tražiti u jednoj instituciji da mora biti Srba toliko, Hrvata toliko, Bošnjaka toliko… Svakom čovjeku svako radno mjesto mora biti dostupno. Na posao se prima po stručnoj spremi, po osposobljenosti, po sasvim drugim kriterijumima, a ne po nacionalnosti”, rekao je Marko Pavić, gradonačelnik Prijedora.
Ali, u Ustavu Bosne i Hercegovine se navodi da bi se pri zapošljavanju moralo voditi računa o zastupljenosti konstitutivnih naroda, procentualno prema popisu stanovništva iz 1991.godine. No, provođenje te odredbe nije detaljno definirano te se stvara prostor za različita tumačenja.
Mali procent zaposlenih Bošnjaka
“Samo u upravi grada Prijedora, gde radi 230 ljudi, zaposleno je 18 Bošnjaka, što je tek sedam posto od ukupnoj broja ljudi koji u ovoj službi rade”, izvještava iz Prijedora reporterka Al Jazeere Natalija Lučić.
Da situacija nije sjajna smatra jedan od prvih povratnika na ove prostore, sada odbornik u Skupštini grada.
“U svim dokumentima piše – bez diskriminacije po svim osnovama, a po svakom osnovu su ljudi diskriminisani. Veoma mali broj je zaposlen. U Elektrodistribuciji nema nijednog Bošnjaka. U pošti nema Bošnjaka. U telekomu ih nema zaposlenih”, navodi Muharem Murselović, odbornik.
Prijedor je jedan od gradova u kojem je uspješno vraćena imovina povratnicima, obnovljen je veliki procenat kuća i infrastrukture stradale u ratu. Na ulicama Prijedora nema sukoba nastalih na nacionalnoj osnovi. Ali, čini se da problemi i nisu na ulicama. Već unutar institucija.
