“Ovo što se trenutno radi u svijetu, navodno u ime islama, nema nikakve veze sa islamom. Danas se također ni jedan musliman bilo gdje na kugli zemaljskoj ne osjeća sigurnim”, kaže Bakir Halilović, vršilac dužnosti glavnog imama za zemlje Beneluksa i imam u džamiji koja djeluje u sklopu Islamskog kulturnog centra “Gazi Husrev-Beg” u Antwerpenu. Posao imama u Belgiji trenutno i nije zahvalan. Naime, nakon terorističkih napada u Parizu se ova zemlja našla u centru pažnje svjetske javnosti zbog navodne upletenosti belgijske islamističke scene u teroristički akt koji je osudio cijeli svijet.
Sa 400 povratnika iz ratova u Siriji i Iraku je Belgija, u odnosu na broj stanovništva, znatno ispred drugih zemalja u Evropi po broju islamista koji su otišli da se bore u redovima terorističke grupe “Islamska država”. Posebno veliki broj boraca je vrbovao Fouad Belkacem iz Antwerpena osnivač organizacije “Sharia4Belgium”. “Ako si pravi i iskreni musliman, onda niti je teško biti musliman u Belgiji, niti te ko može nagovoriti na nešto što nije u skladu sa tvojom voljom i vjerom”, kaže Dževad Čolić koji je iz Kozarca u Antwerpen došao 1991. godine.
On u Antwerpenu kako kaže “živi nesmetano i bez bilo kakvih problema zbog toga što je musliman”. “Radi pošteno, ponašaj se normalno i poštuj zakon zemlje u kojoj se nalaziš i nećeš imati nikakvih problema”, savjetuje Čolić. On je zajedno sa Midhetom Balagićem, porijeklom iz Ključa, u osnivanje današnjeg centra uključen od početka. “Obzirom da je u ovoj zemlji islam priznat prije 40 godina vjerujte da nije bilo nikakvih poteškoća da osnujemo prvo džemat, a kasnije Islamski kulturni centar BiH”, kaže Balagić. Pošto je islam priznat u Belgiji država učestvuje u sufinansiranju džemata.
Tako se već finansira državnim sredstvima džemat u Gentu, dok se uskoro očekuje i da imamsku platu iz državne kase dobija i imam u Antwerpenu Bakir Halilović koji je na ovoj dužnosti punih pet godina. “Naša saradnja sa lokalnim vlastima je na dosta dobrom nivou. Ovdje često imamo posjete političara. Nedavno nas je posjetio paroh, a planirana je i uzvratna posjeta sa djecom. Posjećivala nas je i policija. Ne zbog nekog incidenta, nego samo da nas pita da li nam neko smeta i napomene da možemo računati na njihovu pomoć”, kaže Halilović.
Najveća koncentracija Bosanaca u Antwerpenu
Teško je odrediti tačan broj osoba koje vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine, a žive u Belgiji. Veliki broj njih već posjeduje belgijsko državljanstvo ili državljanstvo Republike Hrvatske ili Srbije. Približne procjene govore da u Belgiji živi oko 5000 osoba koje dolaze sa prostora Bosne i Hercegovine. U Belgiji je najveći broj osoba bosanskohercegovačkog porijekla skoncentrisan u Antwerpenu. „Ovdje pored IKC imamo i KUD “BH dijamanti” i FK “BH Ljiljani”. Dobro sarađujemo i organizujemo razne manifestacije. U sklopu našeg centra imamo i ženski hor ”Sultanije” koji je već nastupao na raznim svečanostima”, kažem imam Halilović inače član “BH Ljiljana”.
Za razliku od Antwerpena, Bošnjaci u glavnom gradu Belgije su slabije organizovani. Do 2012. godine je postojao džemat koji se nalazio u četvrti Molenbeek koja je nakon terorističkih napada u Parizu, pod budnim okom belgijske policije. Džemat je početkom 2012. godine zatvoren, jer pored ostalog, prostorije u kojim su se obavljali vjerski obredi nisu ispunjavale sve potrebne uslove. “Trenutno su razgovori u punom jeku i uskoro se može očekivati ponovno otvaranje džemata u Briselu”, navodi Halilović.
“Ambasada BiH je uvijek podržavala i podržavaće rad svih udruženja građana sa područja BiH koji žive u Belgiji, bez obzira da li je riječ o vjerskim, kulturnim ili sportskim. Naš cilj je nastaviti dobijati riječi hvale Belgijanaca za Bosance i Hercegovce u ovoj zemlji”, kaže otpravnik poslova u Ambasadi BiH u Briselu Nermin Mešinović.
“Naši ljudi su se adekvatno uklopili u društvo. Isto tako i gaje vezu sa domovinom koju ne zaboravljaju. Mi trenutno radimo na aktueliziranju kontakata sa građanima Belgije porijeklom iz BiH. Tako ćemo lakše realizovati razne projekte i poboljšati obostranu kako komunikaciju tako i saradnju”.
Pomoć bivših bh. izbjeglica belgijskom društvu
Većina Bosanaca i Hercegovaca je u Belgiju došla početkom rata u BiH. Izbjeglički život su ostavili iza sebe i sada, po riječima Mešinovića, mogu pomoći belgijskom društvu kada je riječ o izbjeglicama koje dolazi iz Sirije. Od početka sukoba u Siriji Belgija je prihvatila 3.700 izbjeglica. “Naši ljudi bi sada trebali da društvu, u kojem žive, pomognu na isti način u prihvatu izbjeglica kako je njima pomognuto. Čak ako su u njihovoj integraciji pravljene možda i greške, oni sada mogu pomoći da se te greške ne ponavljaju”, smatra Mešinović.
Jedan od onih koji je početkom 90-tih kao izbjeglica došao u Belgiju, a kasnije pomagao novopridošlim izbjeglicama iz BiH, prije svega logorašima radom u organizaciji “”Zajedničke stvari”, je i prof. Osman Arnautović.
“Sjećam se vremena kada su se Bosanci više i bolje družili u Briselu. Nažalost, danas smo se malo otuđili jedni od drugih. Ta otuđenost se reflektuje na najmlađim. Prije svega kada je riječ o jeziku. Nedostaje većih aktivnosti na tom polju. Nekada se ovdje u Briselu učio bosanski jezik. Mi ne činimo ništa da to popravimo”, kritičan je Arnautović jedan od glavnih osnivača bosansko-belgijske asocijacije edukativnog, kulturnog i sportskog karaktera pod nazivom ”Gratiartis” čiji je cilj promovisanje kulture BiH u Belgiji.
“Promovisanje kulture je među ciljevima i IKC BiH u Antwerpenu u kojem vikendom oko 100 djece, porijeklom iz BiH, pohađaju vjeronauku i bosanski jezik”, navodi Bakir Halilović. U Belgiji također, postoji više udruženja Srba i Hrvata. Međutim, ta udruženja nisu organizovana prema državnoj pripadnosti članova već vjerskoj. Zbog toga je teško odrediti koliko je osoba bosanskohercegovačkog porijekla uključeno u takva udruženja.
