Posebno se lijep suživot s većinskim hrvatskim narodom već desetljećima odvija u dragulju Jadrana, Dubrovniku, koji su muslimani ponajviše iz Gacka, Bileće, Trebinja, Stoca i Mostara, ali i iz Crne Gore, Makedonije i Albanije, počeli naseljavati početkom 20. stoljeća.
Pomoć gradonačelnika
Dobro su organizirani i kao nacionalna i kao vjerska zajednica, što su u razgovoru za “Dnevni avaz” potvrdili i predstavnici Islamske zajednice u Dubrovniku, Udruženja Bošnjaka boraca Domovinskog rata kao i građani.
Dubrovački imam Salkan ef. Herić ističe kako Islamska zajednica (IZ) i muslimani u Dubrovniku obitavaju punih 80 godina. Hrvatski sabor je još 1916. godine priznao i stavio islam u ravnopravan položaj s ostalim vjerama. U tom pogledu ove godine obilježava se punih 100 godina Islamske zajednice u RH.
– Ponekad mi se čini da imamo više prava nego što to možemo ostvariti. Općenito za život muslimana u svim segmentima ovdje možemo dati ocjenu 4,5. Što se tiče naših odnosa s gradskim vlastima, možemo reći da su oni na visokoj razini jer smo mi tu prepoznatljivi kao IZ, ali i u ovom drugom segmentu, dakle nacionalno kao Bošnjaci.
Naš gradonačelnik, gospodin Andro Vlahušić, prepoznatljiv je po tom dobrom odnosu prema nama. On ima osjećaj za naše potrebe i dosta nam je pomogao – kaže ef. Herić, dodajući kako muslimani u Dubrovniku učestvuju u svim strukturama, kako vjerskim i kulturnim tako i u političkim, gdje biraju one koje žele.
Tako i u Gradskom vijeću Bošnjaci imaju jednog vijećnika, Esada Čustovića, koji zastupa njihove interese. Ef. Herić je od svog dolaska u Dubrovnik 1985. godine gajio ideju da se u ovom drevnom gradu na dobrobit svih muslimana sagradi islamski centar, a ove godine IZ privodi kraju idejni projekt tog centra, koji će biti smješten u Gružu. Riječ je o elitnom dijelu grada gdje živi oko 350 muslimanskih porodica.
Stara ideja
U početku je u planu bila gradnja centra bez džamije i munare, no u novim planovima ipak je predviđena i džamija.
– Pravi se nekoliko prijedloga idejnih rješenja. Želimo da to sve bude u suglasju sa strukturama Grada jer ne želimo ništa nametati, tako da će se tražiti najpovoljnije rješenje. To će biti jedan manji centar. Sve smo otkupili i sve je riješeno, samo je ostalo da definiramo stil munare. Ne želimo vjerski objekt koji neće moći da uspostavi komunikaciju sa sredinom u kojoj će biti. Naravno, najbitnija je ekonomska podloga i dobrodošli su svi koji se žele uključiti, ako žele biti vakifi.
BiH je povijesno naslonjena na Dubrovnik, ali i turistički, tako da se i iz BiH svi mogu javiti u IZ ako žele dati podršku – ističe ef. Herić. Činjenica je da su Bošnjaci dali dio svog obola i u Domovinskom ratu i odbrani Dubrovnika, a neki su u tom vihoru zla izgubili i živote. U spomen na 14 poginulih Bošnjaka, boraca Domovinskog rata, na dubrovačkom groblju Boninovo postavljena je i spomen-ploča s njihovim imenima. Ćemal Hasanović iz Udruženja Bošnjaka branitelja Domovinskog rata, koje broji 510 članova, kaže kako se još traga za tijelima nekoliko boraca.
– Ja sam u to vrijeme bio inspektor u policiji i bio sam zadužen za obrambene pripreme. Danas sam invalid Domovinskog rata. Ovdje se život odvija normalno i zadovoljni smo. Aktivno učestvujemo u svim pitanjima života koja nas se tiču. Ja ovdje ne mogu osjetiti nikakav problem. Imamo čak i svoje groblje u centru grada, imat ćemo i džamiju, a u perspektivi je da se pravi zajedničko groblje, za sve tri konfesije, u mjestu Dubac – naglašava Hasanović.
On potcrtava da su se Bošnjaci vrlo dobro uklopili među većinskim hrvatskim stanovništvom s kojim dijele ista prava.
– Živimo komotno. Jedini je problem što smo ostali podijeljeni na muslimane i Bošnjake. Veliki broj se i dalje izjašnjava kao muslimani i oni se kao takvi gube u papirima, tako da ne možemo izabrati veći broj naših predstavnika u Gradskom vijeću – ističe Hasanović.
Grad za poželjeti
Omer Dilberović, porijeklom iz Gacka, koji u Dubrovniku živi više od 50 godina, kaže kako je cijeli rat proveo u ovom gradu te da ga nikad niko tada, kao ni prije ni poslije, nije uvrijedio.
– Ovo je jedan divan i zdrav grad, da se takav može samo poželjeti. Da sam bio u svom rodnom Gacku ili Sarajevu, ne bi mi bilo bolje. Nije bitno ko si i odakle, nego samo da si čovjek. Ovdje jeste većinski hrvatski narod, ali sva prava koja postoje u ovoj državi imamo i mi Bošnjaci. Ponosni smo na to i ne vjerujem da bi tu išta trebalo mijenjati. Neka ostane ovako dobro kao što je i do sada bilo – kaže Dilberović.
Islamsku vjeronauku uveli u škole
– Ja sam među prvima, još 90-ih, uveo islamsku vjeronauku u osnovne i srednje škole, kojima je obuhvaćeno 98 posto djece. Naš vjeronauk uvršten je i u katalog natjecanja učenika. Sve je uređeno i tu vlada veliko razumijevanje i samo od nas zavisi kako ćemo sve to implementirati, od halal hrane, vjerskih vjenčanja koja su zakonom priznata, do dušebrižništva u zatvorima, policiji, vojsci… – dodaje ef. Herić.
Gledajući kroz ekonomski segment, većina dubrovačkih muslimana radi i ima riješeno stambeno pitanje, mada ima i onih koji nisu riješili svoj radni status. No, s obzirom na to da je Dubrovnik turistički raj koji godišnje posjeti oko milion turista, u sezoni se može dosta obrtati i zaraditi. –
