Potvrđeno pravilo koje vrijedi za Bošnjake jeste da ono što nas ne ubije to nas ojača, da ono što nas ne porobi to u nama rodi želju za slobodom, da ono što nas ne razbije u grupice to nas usaffa i učvrsti u džematu. Odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), kojom se zabranjuje nošenje vjerskih simbola u pravosudnim organima, među koje spada i nošenje hidžaba, mahrame po svojoj namjeri ili ti nijjetu trebala da postigne cilj, odnosno da počne sa provođenjem ideja SANU-a o ponovnom porobljavanju uma Bošnjaka, o destabilizaciji našeg vjerskog i nacionalnog bića, unošenjem nesigurnosti među ljude. Donošenje ovakve Odluke je vrlo studiozno skuhano tamo gdje se decenijama studiozno priprema genocid nad nama. Samo je ovaj puta trebalo udariti od vrha, od krova, a onda bi vjetrovi i kiše polahko uništili temelje. Oni koji su se odvažili na ovakav korak, ovoga puta su se grdno prešli, jer su zaboravili da Bošnjaci više nisu narod porobljenog uma, da smo ispite demokratije, slobode i ljudskih prava položili s najvišim ocjenama, te da nam je dostojanstvo i čast ispred života. Mislili su da će ova Odluka biti podmetnuta kao kukavičije jaje, i da ćemo mi onako letargično da odreagujemo kao što smo reagovali mnogo puta do sada. Nije ovo prvi udar na slobodu Bošnjaka, i sad traje bitka za bosanski jezik, za nacionalnu grupu predmeta u školama koje pohađaju bošnjačka djeca u genocidnoj tvorevini, još crkva u avliji nane Fate Orlović stoji kao spomenik neljudskosti, genocidu, beščašću … Do sada smo bili nekako tihi. Išli smo nekom suludom logikom da će nas čuti i kad šutimo. I bivali smo prevareni. Prvi puta, osjećam da smo razumjeli da kad šutimo čuju nas
samo oni kojima je stalo do nas. Da našu tišinu razumiju samo prijatelji. Da prema onima koji se nalaze s druge strane dobrih namjera moramo biti glasni, jasni, odlučni, s jasnim stavovima i porukama da postoje crvene linije na koje se ne smije nagaziti, odnosno ko ih nagazi odlazi u aut.
Protesti koji su organizovani širom BiH, a tiču se upravo pomenute Odluke VSTV BiH, mi ulijevaju posebnu radost, jer pokazujemo zrelost, odlučnost i snagu nacionalnog i vjerskog bića. Prvi put se u zraku osjeća spremnost da se brani svoje, da zbijemo saffove odlučni da prva linija odbrane nikad ne smije pasti. Poseban osjećaj sigurnosti odaje današnji protest u Sarajevu, koji je osim suštinske poruke “Hidžab je moje pravo, moj izbor”, svojom formom pokazao nešto fantastično, a to je da smo najjači onda kad nam je najteže, da smo jedinstveni onda kad svi misle da smo razbijeni, da smo slobodni baš kad misle da smo robovi koji samo sanjaju o slobodi, a mi im poručujemo da smo se probudili i da slobodu želimo da živimo, da smo narod koji nije podlegao pritiscima i raznim smutnjama koje su ovih proteklih mjeseci trebale da uzmu maha i da posiju sjeme raskola među nama. Danas su na protestu bili svi, i oni sa bradama i oni bez brada, i oni sa “prihvatljivim bradama”, jedni uz druge stisnutih saffova bili su i selefije i sufije i oni neki obični i sveprihvatljivi, danas se nisu prebrojavala krvna zrnca, jer smo branili svetinju hidžaba. Dolazili smo iz različitih pravaca koračajući ka istom cilju, koji se sloboda zove. Nije danas bilo polemike, da li neko nosi hidžab ili ne, da li se pokriva ovako ili onako. Danas smo prezentirali jedinstvo stava, odlučnosti i potrebe da budemo narod a ne skupina koja luta dunjalukom. Da budemo faktor koji se uvažava, čiji stav je nepobitan, a ne neki sužnji o kojima odlučuju drugi. Prezentirali smo dostojanstvo kojim se mora braniti sloboda, koja mora da počiva na temeljima ljudskih prava. Tražeći svoje pravo nismo ugrožavali druge, nego smo savjesno branili boje pravde i istine za sve ljude bez obzira na vjeru, naciju, rasu… Pokazali smo da jedinstveni možemo sve ili puno toga. Da nas čuju onda kad pustimo glas. Da je šutnja na nepravdu u suštini odraz kukavičluka i da za hidžab kao i druga ljudska prava i slobode nema alternative. Da je jedina alternativa slobodi sama sloboda. Da Bošnjaci jesu, i da Bošnjaci će biti narod koji živi slobodu, i drugima daje pravo na isto. Jer slobodan ne može biti onaj koji drugima uzima slobodu, on je tiranin a tiranin nikad nije osjetio slast slobode, jer da jeste nikad drugima ne bi poželio uskratiti taj osjećaj.
“Hrabri ljudi umiru jednom kukavice svaki dan”. Živjeti slobodu nije izbor nego obaveza i emanet od Gospodara povjeren. Ko izda povjereni emanet izdao je misiju sa kojom je na Zemlju spušten. Mi smo pokazali da smo ljudi dostojni namjesništva na zemlji, da smo slobodni ma koliko nas drugi željeli porobiti. Da je živjeti slobodu – život, a sanjati slobodu – ropstvo.
