Džamije su tokom povijesti islama uvijek smetale neprijateljima islama i muslimana. Zbog toga su uvijek bile prve na udaru, u svim ratovima. Rušene su do temelja, spaljivane, granatirane, skrnavljene… Često su i njihovi temelji uklanjani kako bi se na taj način zameo svaki trag da su uopće i postojale. Neprijatelji islama su uvijek bili svjesni da bez džamije nema ni muslimana jer, život muslimana je nezamisliv bez džamije/mesdžida.
U agresiji na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995.) porušeno je i devastirano oko hiljadu i dvije stotine džamija i mesdžida. Rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH mr. Muharem-ef. Omerdić priredio je temeljitu studiju o porušenim i oštećenim objektima Islamske zajednice (publikovano u izdanju El-Kalema, 1999. godine, pod nazivom: Priloziizučavanju genocida nad Bošnjacima). U toj studiji se detaljno i argumentovano iznose podaci o džamijama i mesdžidima koji su porušeni od strane agresora. Spominju se imena džamija, džemata, turbeta, vakufa, mezaristana, imama, učenika medresa, mujezina, studenata islamskih nauka i drugi podaci u vezi s rušenjem bosanskohercegovačkih džamija. Ova knjiga je veoma dragocjena budući da govori o karakteru rata koji je vođen s ciljem potpunog uništenja Bošnjaka i zatiranja svih tragova njihovog postojanja. Smatramo veoma bitnim da se ova knjiga prevede na engleski jezik, kako bi bila dostupna svjetskoj javnosti.
Shodno navedenoj studiji profesora Omerdića, Bošnjaci su prije rata imali ukupno 1.144 džamije i 557 mesdžida. Srbi su u potpunosti uništili 534 džamije, a Hrvati 80 džamija. Srbi su, također, oštetili i devastirali 249 džamija, a Hrvati 58. Znači, uništeno je 614 džamija, a oštećeno 307, ukupno 921 džamija, što procentualno znači da je srpsko-hrvatski agresor uništio/oštetio preko 80 posto od ukupnog broja bh. džamija.
Mesdžida je, prije agresije, bilo 557. Srbi su srušili i uništili 175, a oštetili 21 mesdžid, dok su Hrvati uništili 43 a oštetili 20 mesdžida. Ukupno je, dakle, uništeno i devastirano 259 mesdžida, tj. preko 46 posto od ukupnog broja mesdžida. U studiji se, također, navode i podaci o srušenim i oštećenim mektebima, tekijama, turbetima i drugim vakufskim objektima.[8]
Nakon okončanja oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci su se dali na popravak onoga što se moglo popraviti, ali i izgradnju novih džamija.
Džamije koje grade Bošnjaci su, uglavnom, lijepo uređene. To su, zapravo, prave ljepotice: čiste, uredne, sa lijepim munarama, abdesthanama, često sa šadrvanima. Naravno, postoje i određeni problemi, najčešće u vezi sa grijanjem s obzirom na velike hladnoće koje vladaju u ovim područjima u zimskom periodu.
Postoje i problemi oko održavanja džamija, budući da velika većina Bošnjaka, hvala dragom Allahu, voli i podržava gradnju džamija ali, nažalost, malo je onih koji imaju svijest o tome da džamije treba održavati i nakon njihovog svečanog otvaranja. Tako se poslovi oko čišćenja i održavanja džamija često svedu na pojedince, koji, čisteći i održavajući džamije, nastoje postići Božije zadovoljstvo i blagoslov.
U mnogim našim džamijama, pored redovnog klanjanja u džematu i vjerske pouke za djecu, održavaju se vazovi i predavanja za odrasle, a u nekima se održavaju kursevi na kojima se uči kur’ansko pismo i omogućava da osobe starije dobi mogu čitati (učiti) Kur’an na arapskom jeziku. Neke džamije su, zahvaljujući pregnuću njihovih vrijednih imama, u tom pogledu toliko uznapredovale da liče na prave medrese. Tako je, npr., pravo zadovoljstvo otići u Visoko, u džamiju Donja Mahala, gdje vrijedni hafiz Edin-ef. Bukva, već skoro cijelu deceniju, tri puta sedmično, uvečer, drži halku Kur’ana, koju pohađaju različite grupe i u kojoj je više od stotinu odraslih muškaraca i žena naučilo arapsko pismo i sada tečno i pravilno uče u Kur’anu. Takve halke postoje i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Autor ovog teksta je bio u prilici posjetiti Zavidoviće i vidjeti čestitog hafiza Mustafa-ef. Efendića, koji na svojoj halki ne samo da obučava odrasle osobe pismu Kur’ana već ima i učače hifza, od kojih je jedan značajan broj naučio cijeli Kur’ana napamet i položio hafizluk pred zvaničnom komisijom za polaganje hifza u Sarajevu. Kroz ovu halku prošao je i jedan broj žena i djevojaka, koje su naučile cijeli Kur’an napamet, tako da se danas u Zavidovićima, za vrijeme ramazana, uče dvije hafiske mukabele: jedna za muškarce a druga za žene, a svi ti hafizi i hafize su učenici hafiza Mustafe Efendića. Ovo je primjer koji, uistinu, zavređuje svaku pohvalu.
I u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine postoje slične halke, gdje se uči Kur’an, tumače propisi časnog islama, spominje i veliča Uzvišeni Allah. U našoj zemlji, hvala dragom Allahu, postoji mnogo džamija čiji čestiti imami, hatibi i muallimi daju puni doprinos očuvanju i afirmaciji islama i islamskih vrijednosti na ovim prostorima. Ti vrijedni imami i muallimi su istinska ulema i nasljednici Allahovog Poslanika, sallalalhu alejhi ve sellem. Možda, ponekad, u strukturama naše zajednice njihov rad nije adekvatno vrednovan, ali istinska nagrada za one koji čuvaju i afirmišu Allahov Din je jedino kod Allaha!
Akos
