Bosna nije tek ime države. Bosna je početak ljubavi. Bosna je tvoj i moj smisao za umjetnosti. Bosna je tiha uspavanka, kojom nas majka umilnim glasom u san ispraća. Bosna je hrabrost, čast i dostojanstvo. Bosna je zaljubljeni pjesnik, koji aškom izgara. Bosna je priča opstanka i prkosa.
Bosna je san o Bosni. Bosna je domovina za koju se umire da bi se u njoj živjelo. Bosna je topla i kad je hladna. Bosna je sita i kad je gladna. Bosne, da prostiš najviše ima onda kad drugi pomisle da je nestala. Bosna je „modra rijeka“ koju moraš preći, preplivati, u kojoj se moraš okupati i sebe unutra oprati, da bi mogao čista obraza i čiste duše na obalu vječnosti pristati. Bosna je „Kuća na Drini“ u kojoj živi majka i rađa gazije, koji Bosnu brane. Bosna je most kojim se spajaju sva dobra ovog svijeta. Bosna je probeharalo stablo, koje miriše krvlju šehida, što svoje živote za zemlju ovu dadoše.
Bosna je konjanik u čijoj ruci je bajrak sa ljiljanima, koji hita prostranstvima i prkosno poručuje dušmanima, da je Bosne bilo, da Bosne ima i da će Bosne biti, in sha Allah!
Bosna je vrisak i šapat, suza i osmijeh. Bosna je drvo koje nikad ne prestaje davati plod, niti mu lišće u jesen opada. Bosna je stećak, na kojem je Bošnjak uspravan, svjestan i odlučan. Bosna je priča o nama. Bosna je tajna, koju može dokučiti onaj ko u svome srcu nosi smisao za ljepotom. Bosna je tvrđava koju može osvojiti ratnik, naoružan ljubavlju.
Bosna je šuma koja po svu noć tišinom majčinskih dova zvoni. Dova koje čuvaju Bosnu i Bošnjake u njoj.
Bosna je potok, na kojem se umiva onaj ko želi da progleda i vidi ljepotu kojom je okružen.
Bosna je domovina, u kojoj je čast roditi se, za koju je obaveza umrijeti.
Bosnu čuvaju šehidi, oni za koje mi mislimo da su mrtvi, a oni su živi.
Sretan Dan nezavisnosti, jedina domovino Bosno i Hercegovino!
Autor: Elmedina Muftić
