U Srbiji su prošlu školsku godinu djeca bošnjačke nacionalnosti polagala eksternu maturu na bosanskom jeziku.
Da je ipak moguće postignuti dogovor kada je riječ o veoma važnim pitanjima u regionu, dokaz je potpisivanje Aneks 22, Memorandum o saradnji u oblasti izdavanja udžbenika na bosanskom jeziku i pismu između Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja i Zavoda za udžbenike Republike Srbije. Ovim dokumentom konačno se nazire rješenje dugogodišnjeg problema sa kojim su se susretali učenici bošnjačke nacionalnosti u Srbiji, tačnije na teritoriji Sandžaka, gdje Bošnjaci čine većinsko stanovništvo.
Bez politike nema dogovora
Sead Šemsović, vijećnik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, te profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Državnom univerzitetu u Novom Pazaru ističe da je napravljen veliki uspjeh, koji je proizvod konstantnog i nesebičnog napora koje je uložilo Bošnjačko nacionalno vijeće:
„Budući da danas snagu javnog djelovanja ima jedino politika, svaki nacionalni pomak mora biti u okviru nekog angažiranja iz politike, kroz politiku ili politikom. Tako je i Bošnjačko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, kao nacionalni predstavnik Bošnjaka u ovoj državi, okupilo pojedince iz struke obrazovanja, i formiralo cijeli niz manjih timova oko ideje obrazovanja na bosanskom jeziku.”
Iako je trebalo dugo da bošnjačka djeca na teritoriji Srbije dobiju pravo na pohađanje nastave na bosanskom jeziku, potrebno je istaći da je obrazovanje sprovedeno na visokom nivou, te da se ovaj koncept koji primjenjuje Bošnjačko nacionalno vijeće izdvaja u odnosu na ostale manjinske grupe u Srbiji.
„Trenutno je u Republici Srbiji obrazovanje na bosanskom jeziku jedno od najbolje organiziranih manjinskih obrazovanja: preko dvije stotine odobrenih udžbenika i preko 15.000 učenika u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama u tek tri općine: Novi Pazar, Sjenica i Tutin. U 2017. godini, učenici koji su osnovnu školu završili po ovom modelu obrazovanja, polagali su eksternu maturu na bosanskom jeziku, za šta su urađene posebne zbirke zadataka i testovi. Nakon što smo zaokružili cijeli sistem sa svim planovima i programima, udžbenicima, radnim listovima, te ishodima i standardima obrazovanja, sada smo u fazi revizije planova i programa za peti razred osnovne i prvi razred srednje škole, čime će ukupno obrazovanje biti sasvim modernizirano i usklađeno sa važećim normativima i standardima obrazovanja na bosanskom jeziku.
Koncept obrazovanja na manjinskim jezicima, a samim tim i na bosanskom jeziku, uobličen je kao: izrada cjelovitog nastavnog plana i programa za predmet bosanski jezik, odnosno bosanski jezik i književnost, te potrebnih udžbenika, izrada dodataka za predmete od nacionalnog interesa: historija, muzička i likovna kultura, gdje su nacionalne teme zastupljene u omjeru 30-40 procenata unutar postojećeg nastavnog plana i programa na državnom nivou.
Prijevod postojećih udžbenika za preostale predmete trenutno je na čekanju za konačno odobravanje prije ulaska u štampu, nekih pedesetak udžbenika i udžbeničkih dodataka. Pored obrazovanja na bosanskom jeziku, Bošnjačko nacionalno vijeće je za bošnjačku djecu koja su uključena u obrazovanje na srpskom jeziku, pripremilo i izborni predmet bosanski jezik s elementima nacionalne kulture te nastavne planove i programe za sve razrede osnovne škole.”
Ipak, do ovako pozitivnog ishoda ne bi bilo ništa bez interakcije između stručnog kadra i politike, te pritisaka od Evropske unije prema obrazovnim institucijama Republike Srbije.
„Dakle, isključivo združenim djelovanjem politike i struke možemo i u drugim mjestima gdje Bošnjaci žive, a u skladu sa zakonskim okvirima datih država, provesti neki mogući koncept obrazovanja na bosanskom jeziku. Pod pritiskom Evropske unije, Republika Srbija je bila prinuđena svim svojim nacionalnim manjinama udovoljiti u skladu s međunarodnim pravima i obavezama, a tu je mogućnost za Bošnjake Sandžaka moglo upratiti i valjano iskoristiti jedino njihovo predstavničko tijelo – Bošnjačko nacionalno vijeće, koje se, pritom, nije ustručavalo okupiti zamašan broj stručnjaka iz zemlje kao i inostranstva, a kako bi proces bio započet i proveden što kvalitetnije.“
Pozitivne vijesti iz Hrvatske
Za razliku od Bošnjaka u Srbiji, koji su u velikoj mjeri uspjeli sa provedbom plana i programa na bosanskom jeziku, Bošnjaci sa adresom u Republici Hrvatskoj će na to pričekati još neko vrijeme. Ipak, veliki pomak je učinjen prije nekoliko dana kada je odobren plan i program na osnovu prava koja proizlaze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Republike Hrvatske i Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
Pripadnicima nacionalnih manjina omogućen je odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba je, u okviru svog programa rada 2011. godine, pokrenulo pripremu i organizaciju nastave za obrazovanje učenika pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u osnovnim i srednjim školama prema Nastavnom planu i programu bosanskog jezika i kulture (model C), a koliko je ova odluka ustvari važna za Bošnjake u Republici Hrvatskoj, govori prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Parić, jedna od najzaslužnijih osoba za ovaj uspjeh bošnjačke nacionalne manjine.
„Veliki je korak učinjen i sada je na nama Bošnjacima i Bošnjakinjama sa teritorije Republike Hrvatske da osiguramo kadar – kompetentne predavače, nastavnike i profesore bosanskoga jezika i književnosti, te drugih predmeta od nacionalnog interesa kao što su: historije, geografije, prirode i društva, muzičke i likovne kulture. Također, potrebno je provesti i anketu po školama o interesu učenika za dodatnu nastavu koju je Ministarstvo odobrilo ovih dana definitivnim prihvatanjem našeg kurikula (Model C).”
No, prava na učenje na maternjem jeziku nisu ostvarena svoj djeci na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Činjenica je da već godinama unazad bošnjačkoj djeci u Republici Srpskoj nije omogućeno učenje bosanskog jezika, zbog čega su bošnjačka djeca iz Kotor Varoši napustila Osnovnu školu “Sveti Sava”. O ovoj temi nisu željeli govoriti direktorica Osnovne škole “Sveti Sava” u Kotor Varoši Slađana Šubara, ali ni njena zamjenica Borjana Vučurević. Također, ni u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske nisu bili raspoloženi za razgovor.
Nedžad Smailović predstavnik roditelja bošnjačke djece iz Kotor Varoši ističe da u ovom dugogodišnjem problem najviše ispaštaju djeca, koja ipak uz napore zajednice izučavaju bosanski jezik u improvizovanom objektu u vlasništvu Islamske zajednice.
“Još od 2013. traju naši problemi, nerazumijevanje od nadležnih u Osnovnoj školi ‘Sveti Sava’ prisutno je od prvog dana kada se ovaj problem pojavio. Oni jednostavno ignorišu naš problem i ne žele omogućiti našoj djeci osnovno pravo, da izučavaju svoj maternji bosanski jezik.”
Preuzimanjem plana i programa iz Osnovne škole “1. Mart” iz Jelaha, bošnjačka djeca su započela učenje bosanskog jezika, međutim sigurno je da instruktivna nastava ne može biti na nivou kakav bošnjačka djeca iz Kotor Varoša zaslužuju. Učenik devetog razreda Vedin D. svjestan je situacije u kojoj se nalaze njegovi vršnjaci i on.
“Već četvrtu godinu nastavu pohađamo u novom objektu i upisani smo u Osnovnu školu ‘1.mart’ iz Jelaha, odličan sam učenik kao što sam bio i u Osnovnoj školi “Sveti Sava” s tim što ovdje više učimo o Bosni i Hercegovini i naravno, imamo bosanski jezik. Žao mi je što u svojoj staroj školi nismo imali mogućnost da učimo bosanski jezik i nadam se da će se to uskoro riješiti. Volio bih da buduće generacije imaju bolje uslove i jednaka prava na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine”, kaže nam na kraju Vedin.
