Na posljednjem popisu u Srbiji 145.278 građana je reklo da se njihov maternji jezik zove bosanski, a još 21. decembra 2005. godine donijet je Zakon o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima u kojoj je bosanski priznat kao mnjinski jezik u Srbiji. Ova prava Bošnjaka sada se osporavaju pseudonaučnim tvrdnjama da je bosanski izmišljen jezik. Time se osporavaju prava Bošnjak, koja ostvaruju uistavom i zakonima, kaže Esad Džudžević, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u razgovoru za srbijansku “Politiku”
Ovih dana razvila se polemika o tome da li je bosanski drugačiji jezik od srpskog ili je riječ o istom jeziku kojem je promijenjen samo naziv. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Bosanski jezik je stariji jezik, a pominjanje da je nastao u Dejtonu 1995. godine nije tačno. Bošnjacima je prisajedinjenjem Sandžaka u okviru Srbije i Crne Gore 1912. godine uskraćeno pravo na maternji jezik. Tome je predhodila odluka o zabrani termina bosanski jezik 1907. godine Nakon sto godina, sada, poštujući ustav i zakon, ulazimo u proces implementacije prava Bošnjaka da se obrazuju na svom maternjem jeziku.
Da li je pitanje jezikaprije svega političko, jer lingvisti tvrde da je riječ o jednom jeziku koji samo mijenja naziv?
Mi nismo izmislili bosanski jezik, njemu se vraća status koji je imao prije sto godina. Ovdje je riječ o pravu Bošnjaka da koriste svoj maternji jezik. Na primjer, dijete uči od majke da strica zove amidža, a kada dođe u prvi razred učiteljica od njega traži da koristi termin – stric. Samo na primjeru ove jedne riječi možete vidjeti da se stvara frustracija kod ovog djeteta da njegov jezik nije dio njegove ličnosti i ličnosti njegove majke, već mora u školskom sistemu da uči potpuno drugi jezik – koji mu se nameće kao maternji.
Počinje nastava na bosanskom jeziku, da li je sljedeći korak da se napravi šumadijski, sremski, bački, jučnomoravski jezik?
Ako Šumadinci i Piroćanci nađu uporište u povelji Kulina bana, koji je najstariji spomenik bosanskog jezika, mogu da iskoriste svoje pravo. Ako nađu rječnik bosasnko-turskog jezika iz 1631, onda isto imaju to pravo. Ako nađu dokumenta u posljednjih hiljadu godina koji nama daju uporište o onome o čemu pričamo, naravno da imaju pravo da traže svoj jezik.
Da li je uvođenje bosanskog jezika u škole samo još jedna nova podjela naroda, komšija različitih vjeroispovesti?
Sasvim suprotno. Onog časa kada Bošnjaci dobiju pravo na obrazovanje na svom jeziku vratiće sebi samopoštovanje i glorifikovaće ili će pojačati poštovanje prema kulturi, jeziku, historiji, ličnostima, narodu sa kojim mi živimo u Srbiji, ali i drugim zemljama na Balkanu. Da bismo poštovali vrijednosti većinskog, srpskog naroda, Bošnjacima se mora omogućiti da imaju svoj sistem vrijednosti u okviru državnog školskog sistema.
