Dvadesettrogodišnja djevojka iz Prijedora, Ranka Damjanović, odavno vozi automobil, a prije tri mjeseca je počela voziti kamion od 7,5 tona.
Kako sama kaže, i na ovaj način razbija predrasude o ženama vozačima, a s druge strane uživa za volanom kamiona. U planu joj je položiti i kategoriju za šlepera s prikolicom, te jednog dana postati instruktorica. Mašta o motorima, međutim roditelji joj ne odobravaju vožnju dvotočkašem. Ipak, od te želje neće odustati i čim se zaposli počet će štedjeti za kupovinu motora, piše Anadolija.
Studentica je završne godine studija drumskog saobraćaja i transporta, pa je na neki način ljubav prema vožnji, a posebno prema kamionima spojila i s odabirom budućeg zanimanja.
Ova mlada Prijedorčanka priznaje da ljubav prema teretnim vozilima gaji još od djetinjstva, te da se zbog toga razlikovala od svojih vršnjakinja.
– Prije mjesec dana sam položila za vozača teretnog vozila i zaista je to za mene prelijep osjećaj. Planirala sam i ranije, ali nisam imala dovoljno godina i eto čim sam napunila 22 godine ostvarila sam tu želju. Iduće godine planiram položiti C i CE, a to su kategorije za šlepere i šlepere s prikolicom. Od malena volim kamione. Nikad se nisam igrala s barbikama i lutkama, kao druge djevojčice. Moje najdraže igračke su uvijek bili kamioni i motori. Položila sam i za motor, ali mi se mama protivi kupovini motora – kaže Ranka.
Kaže da je poseban osjećaj kada sjedne za volan kamiona.
– U kamionskoj kabini je sve ljepše, preglednije, prostranije. Poseban je to osjećaj za mene. Mada nisam pretjerano visoka, pa moram pomicati siceve skroz do kraja da bih mogla dohvatiti volan – kaže u šali Ranka.
Mnogi su znali za njenu strast prema kamionima, pa se nisu mnogo ni začudili kad je ostvarila ono što je davno naumila. Poneki su joj govorili da to nije “ženska rabota”, ali se Ranka nije osvrtala na komentare. Ispunila je svoju davnošnju želju i, kako kaže, “niko sretniji od nje zbog toga”.
Njen otac i stric takođe voze kamion, a Ranka se često može vidjeti kako porodičnim kamionom vozi po prijedorskim ulicama.
– Sada mi je najvažnije završiti fakultet. Planiram ostati ovdje, ali ne bježim ni od mogućnosti da vozim velike kamione negdje po Evropi. Prvo moram vidjeti šta će biti sa zaposlenjem. Razmišljam i tome da postanem instruktorica i na taj način da se ostvarim. Budućnost je preda mnom, a do sada sve što sam naumila, ja sam i ostvarila, pa se nadam da će tako biti i u narednim godinama. Bitno mi je da u svemu imam i podršku roditelja, a otac nikada ne strahuje kada sjednem za volan kamiona, mada se neki muškarci kada me vide dok vozim s nevjericom osvrću za mnom – rekla je nasmijana Ranka, koja kroz život kroči s velikim optimizmom i vjerom da će joj se ispuniti svi snovi i nadanja.
