Ljudi čine zemlju. Obišao sam više od pola svijeta ali nigdje tako vesele i dobre raje nema, nego li u Bosni i Hercegovini. Većina mojih prijatelja van javnog života su muslimani, kada bi počeo da brojim. Svi su divni ljudi i rado me ugoste i dočekaju bratski. U Mostaru sam prvi put bio. Obišao sam ga uzduž i poprijeko sa svojim prijateljima, jednim drugom koji je Bošnjak i drugim koji je Hrvat. Tako da se uvijek našalim da smo sad internazionale’.
‘Uživao sam u hrani u Mostaru i odličnim vinima. Najbolje mesto za klopu je Indin Han. Mostar nas spaja, uspomene i druženje povezuju, nacionalizam gazimo a različitost je naša prednost i bogatstvo. Prijatelji su mi pokazali mnoga zanimljiva i duhovna mjesta kako u samom gradu tako i na izvorištu rijeke Bune. Popeli smo se na jedan od najvećih minareta u Mostaru: stvarno je osjećaj nevjerovatan kada ispod sebe gledate most i cijeli grad. Svaka nova posjeta Bosni I Hercegovini me čini boljim čovjekom, piše “Aura“.
Što se tiče samog Mostara, da su tamo ljudi ikad htjeli biti odvojeni, ne bi gradili mostove. I ne samo tamo, nego svuda po svijetu…
