Općina Velika Kladuša prodala je mezarje privatniku koji na tom mjestu gradi restoran. Porodica Sulejmanagić bori se za opstanak mezara svojih predaka.
Da je Velika Kladuša, općina na kranjem sjeverozapadu BiH, uz granicu sa Republikom Hrvatskom, puna raznih i nesvakidašnjih barijera govori prizor na samom ulazu u gradsko središte. Ovoga puta mimo poslovične podjele stanovnika i međubošnjačkog ratnog sukoba, po čemu se zapravo ovaj kraj i prepoznaje.
Uz samu saobraćajnicu između stambenih i poslovnih objekata – na gradilištu ostavljeno brdašce – uzvisina tri do četiri metra visoka i tolikog prečnika sa mezarima, poput čardaka „ni na nebu ni na zemlji“. Omotana u trake i mrežu, valjda zbog daljeg obrušavanja.
Nesvakidašnji prizor, koji zaustavlja prolaznike, posebno one koji prvi put ulaze u ovaj krajiški gradić.
Zapravo na tom dijelu zemljišta godinama je bilo mezarje. Konzervirano i zatvoreno. Danas je to gradilište ugostiteljskog objekta. Govore o tome prolaznici, građani koji stanuju u tom dijelu grada, uvodeći u priču, o kojoj se proteklih mjeseci priča u Velikoj Kladuši, ali tiho.
Borba porodice Sulejmanagić
„Naime, ovo je zemljište“, jedino je što žele kazati, „Općina Velika Kladuša prije nekoliko godina prodala biznismenu Marku Hušidiću, iz ovdašnje mjesne zajednice Podzvizd, koji, inače, godinama boravi u inozemstvu. On navodno tu gradi restoran. A trebalo je“, dodaju dalje,“ da se vrati Islamskoj zajednici BiH, jer je nekada uvakufljeno, upravo za mezarje, odnosno dato Vakufu Islamske zajednice“.
Građevinci su, što se i vidi, prekopali jedan veći dio mezarja, kažu sagovornici, a ostatke izmjestili na nepoznatu lokaciju i sada grade objekat. Međutim, ostao je središnji dio mezarja sa nekoliko mezara, koji su sada na uzvisini, jer je površina okolo dubinski kopana.
U obitelji Sulejmanagić, obitelji ukopanih predaka, kažu da je taj dio mezara ostao zbog pokretanja aktivnosti na zaustavljanju gradnje.
„U tom dijelu mezarja su ukopani naši preci i zato je i ostao taj dio ovakav kakav je. Slučaj je još prije osam godina prije ove gradnje imao sudski epilog, kada je donijeta presuda da se taj dio mora odvojiti, kao posebna čestica“, kažu Sulejmanagići.
U ovoj obitelji imaju dokumentaciju o tom slučaju, ali i – rješenje općinskog građevinskog inspektora kojim se zabranjuju radovi na toj spornoj parceli, do konačnog rješavanja slučaja, odnosno donošenja konačnog rješenja o načinu gradnje. Postavljena je tada i inspekcijska traka na spornoj parceli, koja je u međuvremenu uklonjena i gradnja je nastavljena. Ne znaju po čijem odobrenju.
U ovoj, ali i drugim obiteljima govore da će istrajati u pravnoj bici, kako bi zaštitili mezarje, odnosno dio koji je ostao. Međutim, ni sami ne znaju kako riješiti sadašnje stanje, pogotovo što su naišli na barijere. U općinskoj administraciji, a s druge strane suočeni su sve otvorenijim prijetnjama sadašnjeg vlasnika parcele.
-O tim prijetnjama govore i građani i zbog svega tog, kažu: „Ne smijemo, odnosno nije dobro o tom govoriti i što sebi tražiti posla“.
‘Administrativna šutnja’
U nadležnim službama lokalne samouprave, Općini Velika Kladuša, su odbili da obrazlože situaciju oko cijelog slučaja. To će uraditi pisanim putem i u zakonskom roku, stoji u odgovoru.
U Upravi za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona kažu da je problem u administrativnoj šutnji u Općini.
Prema mišljenju Mahmuta Jukića, direktora Uprave inspekcije USK-a „u Općini ciljano izbjegavaju imenovati građevinskog inspektora, odnosno ovlastiti službenika za ovaj slučaj, jer je pomenuti inspektor, koji je donio rješenje o zaustavljanju radova napustio to radno mjesto. Uz ovo na sve upite i zahtjeve jednostavno ne oglašavaju se, niti odgovaraju.“
U Medžlisu Islamske zajednice Velika Kladuša također nema odgovora, o stavu te institucije, s obzirom na činjenicu da su nadležni službeno odsutni. Potvrđeno je jedino da se tu nalazi mezarje već desecima godina i da je riječ o „vakufskoj zemlji“, koja je trebala biti vraćena.
U Općinskoj organizaciji SABNOR-a Velika Kladuša izrazili su nezadovoljstvo i zatražili od nadležnih institucija da se hitno slučaj riješi i zaštite mezarja-grobovi, jer se u prekopanom dijelu nalazio i mezar-grob kladuškog antifašiste i prvoborca narodnooslobodilačkog rata u Jugoslaviji Hilmije Burzića, koji je, kako kažu, njegovi saborci bio ograđen i s velikim nadgrobnim spomenikom – nišanom.
O svemu ovom, gradnji, daljim namjerama, ali i raspetljavanju ovog „kladuškog čvora“ od vlasnika Hušidića nismo uspjeli saznati ništa. Nezvanično – službeno je odsutan, a na dostupne telefonske brojeve se ne javlja.
Krivična prijava
Zbog izostanka aktivnosti općinske uprave, te inspekcije, kako općinske, tako i kantonalne, odnosno entiteta Federacija BiH, protiv Marka Hušidića je podnijeta krivična prijava Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona u Bihaću.
Asima Kurjaković, glasnogovornica Tužilaštva USK-a kaže da je protiv Hušidića i NN lica podnijeta prijava 13. jula, te dopuna prijave 17. jula ove godine zbog krivičnog djela „povreda mira pokojnika“ (član 379. Krivičnog zakona FBiH) i krivičnog djela „nepropisno i nepravilno provođenje građevinskih radova (član 326. stav 1. Krivičnog zakona FBiH).
„Predmet je“, kaže Kurjakovićka „u fazi provjere i postupajući tužilac radi na provjeri navoda iz krivične prijave i dopune krivične prijave i proces je u toku i uskoro bi trebala biti donijeta odluka o eventualnom pokretanju krivičnog postupka.“
Pomenutim članom Krivičnog zakona definirano je da „ko neovlašteno prekopa, razruši, ošteti ili na drugi način grubo oskrnavi grob ili drugo mjesto ukopa ili spomen na umrle, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.“
Na sve ovo jedan od sagovornika, Kladušanin, koji je tražio da mu se ime ne pominje kaže: „Jesmo li ovdje u Velikoj Kladuši u našim glavama i srcima porušili sve sveto, osim ličnog interesa. Eto, sada nije u pitanju sukob onih koji su bili za državu BiH i onih koji su bili protiv. Ima li iko barem malo poštovanja prema mrtvima i njihovim obiteljima?“
U obiteljima ukopanih predaka konstatuju: „Nažalost, ni nekoliko mjeseci kako je sve ovo krenulo iz općinske administracije nema odgovora, čak ni ljudske obavijesti „primili smo vašu prijavu i molbu“. Očito, to dovoljno govori.
Ili i ovaj velikokladuški slučaj nastavlja u onom pravcu – ovaj je kraj prepun čudnih i bizarnih stvari.
