Slika mrtvog Rohinga dječaka, šesnaestomjesečnog Muhammeda, obišla je svijet i slična je onoj sirijskog dječaka Alana Kurdija čije je tijelo izbacilo Sredozemno more na tursku obalu u septembru 2015. godine koji je zajedno s obitelji pokušavao pobjeći od rata u njegovoj zemlji. Mohammedov otac Alam kazao je za CNN da su njihovo selo bombardirali helikopteri mijanmarske vojske, da su u selo upali vojnici i pucali na civile.
«Nismo mogli ostati u našim domovima, pobjegli smo i sakrili se u džungli. Moj djed i nana su spaljeni kao i cijelo selo. Spalila ih je vojska. Ništa nije ostalo», kazao je Alam koji boravi u jednom izbjegličkom kampu u Bangladešu.
On kaže da je tokom bijega od mijanmarske vojske preplivao preko rijeke Naf koja dijeli Mijanmar i Bangladeš. Tu se i razdvojio od svoje porodice. Poslije se pokušao vratiti po njih i prebaciti i njih u Bangladeš. Stupio je u kontakt s njima i dogovorili su bijeg preko granice.
«Mijanmarska policija je saznala da se ljudi spremaju preći rijeku i otvorila je na njih vatru. Brodar je primio ljude na čamac, ali je on bio pretrpan i potonuo je», kazao je Alam. Dan kasnije je saznao šta se dogodilo. «Neko me je nazvao i rekao mi je da je pronađeno mrtvo tijelo mog sina. Slikao ga je poslao mi je fotografiju. Ostao sam bez riječi».
Priča o Mohammedu i njegovoj porodici jedna je od brojnih. Međunarodna organizacija za migracije procjenjuje da su oko 34.000 ljudi pobjegle iz Mijanmara u Bangladeš. Kako kaže Mohamedov otac Alam, samo rijeka Naf zna koliko mrtvih tijela Rohinja pluta u njoj.
Mijanmarska vojska takve izvještaje naziva “lažnim” i “propagandom”. Tvrde da samo poduzimaju operaciju čišćenja tog područja od terorista koji su napadali graničnu policiju, vojsku i regularnu policiju.
Odgovor mijanmarske vojske da oni ne ubijaju civile nego da se samo bore protiv terorista je najpopularnija fraza – izgovor koji se koristi danas za opravdavanje ubijanja muslimana. Takav izgovor koriste Amerika, Rusija, Iran, režim Bashara Asada i svi drugi koji nemilosrdno bombarduju gradove u kojima gine hiljade muslimanskih civila.
Najtragičniji primjer takvog zločina, pored Mijanmara, je ubijanje muslimana u Siriji. Rusija, Amerika i Asadov režim bacili su najmanje 50 hiljada bombi iz aviona i helikoptera na gradove u Siriji čije stanovnike su optužili da su teroristi ili da podržavaju terorizam. Rusija je prije nekoliko dana priznala da je za godinu dana u Siriji izvela preko 18 hiljada vazdužnih napada i da je u tim napadima ubila 35 hiljada terorista. Svi ubijeni označeni su kao teroristi. Bashar Asad nije objavio koliko su njegovi avioni i helikopteri pobili «terorista», međutim vjerovatno se radi o desetinama hiljada ubijenih.
Kada god svjetske velesile i zločinački režimi pošalju svoje avione da bombarduju neki muslimanski grad na Bliskom istoku uvijek to rade pod izgovorom da se bore protiv terorista. Kada u tim njihovim napadima avionska bomba ubije desetine djece, žena i drugih nevinih civila, takve optužbe se odbacuju pod novim izgovorom – «to je propaganda terorista».
Otkad traje «Borba protiv terorizma», ubijeno je preko milion muslimana širom svijeta. Oni koji su ubili toliki broj muslimana smatraju se borcima protiv zla, dobri ljudi koji se žrtvuju za slobodu svijeta.
