Nakon bezuspješne borbe sa sustavom Lovorka je odlučila izaći u medije i progovoriti o svom slučaju. Ubrzo nakon toga zvao ju je dr. Igor Francetić, predsjednik Povjerenstva za lijekove u KBC Zagreb i pozvao na testiranje u bolnicu, no Povjerenstvo je odlučilo nakon testiranja odbiti njen zahtjev za promjenom lijeka.
“Temeljem analize rezultata kliničkog testiranja tijekom hospitalizacije pacijenta utvrđeno je da ne postoji nepodnošljivost testiranih pripravaka imatiniba te nema razloga da se pacijentu zamijeni lijek”, priopćili su iz bolnice.
Lovorki Hančić se međutim nitko iz KBC Zagreb nije javio niti je obavijestio o odluci Povjerenstva nego je to saznala preko medija.
Na testiranju joj samo jednom dali pola doze lijeka od kojeg ima nuspojave
“Meni su novinari rekli da je Povjerenstvo odbilo zamijeniti mi lijek, tvrde da nisam pokazala nuspojave na testiranju, no ono što mogu reći je da je testiranje bilo smiješno. Ljudi koji su ga provodili su osobe koje nemaju ni morala ni etike, ni suosjećanja. Testirali su me šest dana, od ponedjeljka do subote i to je bilo najgluplje potrošenih šest dana u mom životu jer imam petero djece.
Na testiranje sam primljena u ponedjeljak, no taj dan nisam dobila nikakav lijek, a to je opasno jer ja svaki dan trebam dva puta dnevno primiti svoj citostatik od 400 mg. Zatim su mi u utorak, samo taj jedan dan vadili krv i urin, a ostale dane ništa i tek su mi taj dan počeli davati dva puta dnevno prozirnu kapsulu s bijelim prahom kako ne bih znala koji lijek primam i da oni vide reakciju.
Tek sam drugog dana testiranja znači dobila Glivec 400 mg ujutro, znam jer taj dan nisam imala nikakvu nuspojavu. Onda su mi treći dan ujutro i navečer dali dozu od 200 mg Imakrebina. Ja sam inače uvijek uzimala tablete od 400 mg, a oni su dozu prepolovili. Taj dan sam imala i najveću reakciju.
Četvrti dan (koji nije opisan u otpusnom pismu) su me tražili da ostanem dodatno da ponove testiranje, a ja sam ih zamolila da želim to pismeno i dobila odgovor da mi nisu dužni ništa objašnjavati jer sam dala potpis za suglasnost za liječenje i testiranje.
Suprugu sam rekla da ni taj dan nisam dobila ništa od lijekova jer osjetim reakciju svog tijela. Ne znam da li oni misle da mi ne treba lijek, a ja sam bolesna žena”, ispričala je Lovorka Hančić za Index.
“Samo želim neka moji liječnici piju ove tablete”
Kazala je kako bi prije kad su joj ukinuli Glivec i počeli terapiju Imakrebinom stalno odlazila na Hitnu zbog teških nuspojava, od pečenja u grlu, povraćanja. Smršavila je sedam kilograma otkako je počela piti upravo Imakrebin. No kako kaže, kad bi došla na Hitnu nitko je nije htio ni pogledati nakon što bi je pitali otkad ima reakciju, a ona bi odgovorila otkad pije taj lijek.
“Na Hitnoj bi mi samo rekli neka se obratim onkologu, međutim od svibnja nitko ne reagira na moje molbe da me vrate na Glivec. Evo sad mi nakon testiranja u otpusnom pismu piše da nisam pokazala nikakve alergijske reakcije, a samo su mi jedan dan dali Imakrebin i to samo pola doze, pa ako je netko alergičan na kikiriki, hoće li mu od jednog zrna iskočiti velika reakcija?! Ja sam mislila da će me svaki dan testirati na maksimalnu dozu Imakrebina, a to nisu učinili, pitam se zašto. Samo želim neka moji liječnici piju ove tablete”, rekla je Lovorka Hančić, dodajući kako je njezin onkolog dr. Borislav Belev ujedno i zamjenik ravnatelja KBC Zagreb pa je tvrdi zanimljiva odluka Povjerenstva za lijekove.
Lovorka kaže kako se osjeća poprilično namagarčena jer se pita zašto i ona i njeni roditelji plaćaju zdravstveno osiguranje, ako ne može dobiti skrb.
“Zašto moj premijer govori da stisnemo zube, zašto nema novaca za moj lijek, a zašto predsjedniku Josipoviću dolaze liječnici iz Njemačke operirati kapke? Imamo jako dobrih liječnika, ali novci se rasipaju nemilice, a bolesni ne mogu dobiti skrb za koju plaćaju. Nadam se da ću u drugoj bolnici dobiti skrb koja mi je potrebna jer ne mogu shvatiti razlog što mi dr. Belev i dr. Francetić ovo rade”, rekla je teško oboljela majka petero djece.
Dodaje kako sad pije lijek Glivec kojeg je dobila iz donacije jer joj se nakon testiranja u KBC Zagreb nitko nije udostojio dostaviti lijek. Dok je bila na testiranju bila je naručena i na kontrolu, no nije mogla izaći s odjela tako da je ostala bez lijeka.
Nitko ju nije ni obavijestio da joj je odbijen lijek
“Moj tumor se od 2011. širio po pola centimetra, kad sam pila Glivec (pametni lijek koji utječe samo na bolest, a ne na ostale organe) sam bila dobro, otkad sam na Imakrebinu sam jako loše. Nakon testiranja mi se više nitko s Rebra nije javio. Ne vidim razlog zašto mi to rade, ima ljudi koji piju puno skuplje lijekove od mene. Još sam od medija saznala da mi je odbijen lijek, nitko mi se nije obratio niti pitao imam li lijek. Na sreću nakon moje priče u medijima su mi se javili ljudi koji su mi donirali Glivec koji im je ostao od pokojnika. Isto tako jedna doktorica primarijus iz BiH me kontaktirala i dala mi donaciju. Kaže kako je zvala mog dr. Beleva i rekla mu da mi želi donirati Glivec, no on joj se uopće nije udostojio odgovoriti, na kraju me našla preko pomoći medija.
Jedino što želim je svoj lijek, da ukradem još koju godinu života, a zemlja od koje se Hrvati tako često izruguju, BiH, e od njih sam dobila najviše donacija Gliveca. Sad imam još nešto tableta, no trebam nove”, rekla je Lovorka Hančić.
Tko želi donirati Glivec neka se javi Indexu
Dr. Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika HUBOL za Index je rekao kako mu je žao što je Povjerenstvo za lijekova donijelo takvu odluku.
“Vjerujem i nadam se da članovi Povjerenstva imaju dobru argumentaciju, a neprihvatljivo je da živimo u državi koja ima milijune kuna za uređaje koji se ne koriste, a nema tisuće kuna za lijek koji pacijentima spašava život”, rekao je Goluža.
Pokušali smo uzeti izjavu i predsjednika bolničkog povjerenstva KBC-a Zagreb, farmakologa dr. Igora Francetića, no u KBC Zagreb nam je rečeno da do njega nikako ne možemo doći prije ponedjeljka ujutro.
Svi koji imaju i žele gospođi Hančić donirati lijek Glivec koji joj spašava život, mogu se javiti na naš mail [email protected] pa ćemo kontakt proslijediti gospođi. Napominjemo, nisu joj potrebne novčane donacije, već samo lijek koji joj produžuje život, koji može dobiti jedino uz recept, no liječnici joj ga ne žele prepisati.
