Njihov otac Yaser Said ubio ih je prije sedam godina na Novu godinu, kada im je rekao da ih ‘vodi van na večeru’, ali ih je 11 puta upucao na stražnjem sjedištu njegova taksija.
Ubojstva u ime časti (engl. Honour killing) je termin koji se odnosi na praksu po kojoj muškarci ubijaju svoje članice obitelji u ime obiteljske časti zbog seksualnih odnosa izvan braka, uključujući silovanje ili sumnje na bračnu nevjeru. Ubojstva iz časti opravdavaju se ‘tradicijom prema kojoj je žena muško vlasništvo, a njezina čistoća i krijepost su jedine važne vrline „robe“’, definira sigurnomjesto.hr.
Ženama se nikada ne daje prilika za objašnjenje ili raščišćavanje mogućih nesporazuma jer tradicija nalaže da postoji samo jedan način vraćanja muške časti – ubijanje žene. UN procjenjuje da je godišnje 5 tisuća žena ubijeno zbog časti.
Sarah je u noći ubojstva uspjela nazvati hitnu pomoć, a zadnje riječi koje su snimljene u razgovoru sa službenicima bile su „O moj Bože, umirem“. Nakon toga su se čuli pucnjevi iz pištolja, piše Reuters.
Dokumentarac „Cijena časti“ govorit će o životu dviju tragično preminulih djevojaka koje su odrastale u Teksasu, a koje su pokušavale pobjeći iz ruku oca Egipćanina, koji im je unaprijed dogovorio brakove s muslimanskim muškarcima. Ruth Trotter kaže da se radilo o ubojstvu iz časti, jer je 18-godišnja Amina u tajnosti hodala s njezinim sinom Josephom, a da je i 17-godišnja Sarah također imala dečka. Obje su veze skrivale od oca i obitelji jer su znale da „ne smiju“ imati nikoga osim muškaraca koje su im bez njihova pristanka unaprijed ‘dodijelili’.
“Amina je uvijek znala da će je otac ubiti, samo je bilo pitanje kada i gdje. Natjerala je Josepha da joj obeća da si nikad neće učiniti ništa nažao ako ona umre, nego da će nastaviti živjeti”, ispričala je Ruth u intervjuu.
Yaser je obje kćeri tukao i poveo ih na silu u Egipat kako bi im pronašao zaručnike. Kada je Amina imala tek 15 godina odabrao joj je muža od skoro 50, no ona je jedva i uz proklinjanja i molbe uspjela nagovoriti mamu da se vrati kući, u Ameriku.
U SAD-u još nema naziva za ubojstvo iz časti, barem ne službenog, pa se ono ne priznaje, a tomu doprinosi i činjenica da su ljudi uvjereni kako „toga nema u zapadnim zemljama“ i „da se događa samo još u nekim dalekim, zaostalim zemljama“. Zbog svega toga još nema ni službene statistike o brakovima s maloljetnicama koje su na njih prisiljene, a neka istraživanja su pokazala kako je najmanje 1500 brakova u SAD-u sklopljeno u zadnjih godinu dana, a zabilježeno je i najmanej između 23 i 27 ubojstava koja su bila „iz časti“.
Drugo istraživanje koje je proveo Population Reference Bureauestimates kaže kako je već najmanje 507 tisuća djevojčica i žena natjerano na dogovoreni brak, a mnoge od njih su podvrgnute sakaćenju vagine odnosno ‘kastraciji’ kako bi je se ‘držalo pod kontrolom’ i ‘obuzdalo njezinu seksualnost’ prije braka.
“Ako uzmete u obzir činjenicu da je u SAD-u jako puno naselja i dijelova gradova koji su naseljeni imigrantima, a koji nisu napustili svoje običaje i tradiciju, ovo nisu neobični podaci”, rekla je Amy Logan, koja je u ime UN-a sudjelovala u stvaranju dokumentarca.
Amina i Sarah kao simbol dubljih problema
Europske zemlje su mnogo naprednije od onih u SAD-u u pogledu obrazovanja policije i socijalnih radnika koji moraju prepoznati slučajeve u kojima postoji rizik od prisiljavanja na brak ili ubojstva iz časti. Trenira ih se i kako reagirati prije nego se dogodi najgore. Amina i Sarah nisu se imale kome obratiti, jer njihova najava „da će ih otac ubiti“ nije ozbiljno shvaćena kao očajnički poziv u pomoć, već kao ‘tinejdžersko dramatiziranje’. One su nažalost samo jedna ‘mala priča’ od tisuće djevojčica i žena koje svaki dan prolaze kroz rodno zasnovano nasilje, koje u ‘najboljem’ slučaju završi maloljetničkom trudnoćom ili brakom sa dogovorenim, daleko starijim partnerom.
