Za njih je utvrđeno da su se utopile ili umrle u danima katastrofe koja je tada pogodila veći dio zemlje.
Nema ni saučešća
Šokantna je i činjenica da su “Avazovi” reporteri otkrili kako od tada do danas niko od predstavnika vlasti nije posjetio porodice tragično umrlih žrtava niti im je ponudio barem riječi utjehe, a kamoli kakvu drugu vrstu pomoći! Samo u dobojskom naselju Usora, od posljedica vodene stihije smrtno su stradali Božica Petković, Željko i Marija Jeleč, Milenko Blagojević i Slavojka Đurić, a još šest osoba život je tih majskih dana izgubilo u drugim dijelovima Doboja.
Duško Petković kaže za “Avaz” da nikada neće zaboraviti 15. maj, kada je izgubio majku Božicu, nakon neuspješnog pokušaja da je spasi. Dva dana proveo je u poplavljenoj kući, presjedivši na kredencu i gledajući u mrtvu majku. Danas je smješten u jednoj sobici u Domu staraca u Doboju, hrani se u narodnoj kuhinji, a niko mu od vlasti nije izrazio ni saučešće.
– Niko me od vlasti nije ni posjetio niti pita kako smo. Jedinu zahvalnost dugujem komšijama, koji su prvi pritekli u pomoć. Dao sam izjavu u policiji nakon majčine smrti i na tome je sve ostalo. Smatram da nas je neko barem trebao upozoriti na opasnost.
U policiji su rekli da će istražiti ko je kriv za njenu smrt, ali do danas nemam nikakvih informacija – priča Petković. Ne zna se hoće li iko odgovarati i za smrt Ljubisava Jekića, koji je 16. maja u blizini sela Popovi kod Bijeljine nakon cjelonoćnog spašavanja stoke iz vode doživio srčani udar i umro. Kako nam je ispričao njegov komšija i prijatelj Tihomir Samardžija, njegovo tijelo ronioci su pronašli tek nakon 24 sata.
Samoubistva iz očaja
Od drugog komšije stradalog Jekića, koji je želio ostati anoniman, saznali smo da ni porodicu ove žrtve poplava niko od vlasti nije posjetio.
– Ljubin sin i snaha nezaposleni su već godinama, a ni sada ih se niko nije sjetio. Žive kako znaju i umiju, a u poplavama su izgubili najbližeg i najdražeg, koji im je bio čvrst oslonac u ovim teškim vremenima – kaže naš sagovornik. U Semberiji saznajemo da je nemali broj i onih koji su, obeshrabreni odnosom vlasti i svojom bespomoćnošću da izađu nakraj s problemima koji su ih zadesili, nakon katastrofe digli ruku na sebe. Tako saznajemo da se jedna žena iz Velinog Sela kod Bijeljine objesila nakon što se vratila na svoje imanje, u selo koje je Sava potpuno potopila i gdje je nivo vode bio viši i od dva metra. Zbog njenog čina, na koji ju je bukvalno natjerao nemar vlasti, očigledno niko neće odgovarati.
Ugašeno ognjište
Odmah do kuće u kojoj je život izgubila Petkovićeva majka je ona u kojoj su se utopili majka i sin Marija i Željko Jeleč, čija bliža rodbina živi u Americi i za odgovornost za njihovu smrt nema ko ni pitati. Jadranka Erceg i njena majka Gizela Čakarević, koje žive u komšiluku, kažu da im je žao komšija, jer su bili dobri ljudi. I njih dvije preživjele su golgotu.
Od moje kuće nema ništa, mora se rušiti. Dva mjeseca s majkom sam bila u Kraševu kod Tešnja. Kada sam se vratila, s porodicom sam nastavila živjeti na Usori kod majke. Skoro pa izbjeglica – kaže Jadranka, a njena majka ističe da je najviše pomoći dobila od dobrih ljudi iz FBiH.
