U Bosni i Hercegovini polako stasavaju nove političke ideje čiji su nosioci mladi i obrazovani ljudi. Njihov cilj su promjene onoga što zemlju i njene stanovnike koči da postanu dijelom demokratskog svijeta i koji žele da se država integrira u Europsku uniju (EU). No i dalje je mnogo više onih mladih ljudi koji su pasivni i smatraju da je politika na ovim prostorima tek način zarade u svrhu vlastitih interesa.
Draško Stanivuković, koji posljednjih mjeseci plijeni pozornost javnosti svojim istupima i borbom za pravednije društvo, kaže da je kao dječak uživao istinski komfor u svojoj obitelji koja je poduzetnička.
Obilazio je cijeli svijet i vidio kako druge zemlje napreduju, dok njegova zemlja stagnira i ide unazad. To ga je potaknulo da uđe u politiku.
Na pitanje Radija Slobodna Europa (RSE) – zašto se odlučio sve riskirati i što su mu roditelji rekli – Draško Stanivuković kaže: “Najtužnija je priča – bogat sahranjen na groblje… i ništa više. Šta imate od toga?”.
“Život je poruka koju ostavite iza sebe. Dakle, da se meni ne bi desilo to – kao imućan otišao, sebe zadovoljio, pojeo šta treba, popio vina koja sam htio, otputovao što je trebalo, i kao sad, doviđenja. To za mene nije život. I danas, mi se moramo boriti. Širimo tu svijest da je čovjek društveno biće, racio, razumno biće, da nije dobro individualno dobro. Danas smo mi upravo dobili to individualno materijalističkog duha, gdje nećemo da se žrtvujemo za druge”, pojašnjava Stanivuković.
Omer Berbić iz Tuzle također je iz poduzetničke obitelji. Studij međunarodnih odnosa i politike završio je u Briselu, a sada se vratio u Bosnu i Hercegovinu.
“Jednostavno, vrlo teško je biti, da kažemo, natprosječno bogati u državi gdje je prosječna plata 750 maraka, za državni sektor, znači, realna plata je oko 500 – 600 maraka. Mi smo imali tu mogućnost da dobijemo natprosječno školovanje, da imamo izvanredne konekcije u smislu onog da bismo mogli zaista nešto napraviti. Pošto smo imali takvu mogućnost da dobijemo jednu natprosječnu vrstu edukacije i svega toga, bilo bi zaista sebično da mi ne probamo da to prenesemo na našu državu, da ne probamo da napravimo jednu vrstu pozitivne promjene”, kaže Berbić.
Berbić također smatra da se upravo evropski model vođenja politike kojoj je u fokusu ekonomija može i treba prenijeti u Bosnu i Hercegovinu.
“Evropski model vođenja politike je jedan kulturan model. U Evropi je politika zanimanje, kao što je mašinac, kao što je menadžer, a kod nas je politika život. Kod nas šta god da uradite, prati vas politika. Radite u privatnoj kompaniji, prati vas politika, ne smijete imati suprotne stavove od gazde. Radite u državnoj kompaniji, neko vas je zaposlio preko neke štele, ne smijete udarati protiv njega, iako to možda nije vaše privatno mišljenje. Ovdje se model može prenijeti, ali moramo postaviti osnovne temelje – demokratiju, slobodu”, dodaje Berbić.
Za razliku od Stanivukovića i Berbića mnogo je više mladih koji politiku u Bosni i Hercegovini preziru i ne žele se njome baviti.
“Generalno, moje mišljenje je loše, ali je loše iz razloga što sam ja osjetio to loše na svojoj koži. Prvo što mi je otac radio u TTU, Tvornici transportnih uređaja, za koju svi znamo kako je završila, a majka je radila u hotelu Tuzla, koja je isto tako završila. Ta vlast, ta politika, mislim da nije ništa uradila povodom toga. Tako – daleko od moje kuće. Što dalje”, riječi su mladog Tuzlaka, Kenana Pirića.
Na pitanje – da li baš to treba biti poticaj da se uključi u politiku – Pirić odgovara: “Da, slažem se, ali mislim da se ne pronalazim u tome baš najbolje”.
Draško Stanivuković i Omer Berbić vjeruju da, ukoliko se mladi uključe u politiku, ali na način da se zalažu za prosperitet zemlje, promjene će i biti vidljive.
“Mene obrazovni sistem nije naučio suštinske stvari. Nije me naučio da volim svoju zemlju, nije me naučio da i kad je teško trebam da ostanem, nije me naučio ljubavi, nije me naučio toleranciji, nije me naučio razumijevanju, nije me naučio hrabrosti. Nije me ništa naučio. Ja danas znam mitoze, amebe, diobe, 1914.-1918., ekonomski fakultet, šta si po Marksu rekao, šta je Engels rekao za ovo, za ono. Ja nisam vidio virmana, ne znam vidjeti fakturu, nisam vidio preduzeće, sliku preduzeća nisam vidio na udžbeniku ekonomskog fakulteta. Obrazovni sistem je napravio kretena od mene. Ja se trudim da razgolim potpunu istinu”, ističe Draško Stanivuković.
Omer Berbić poručuje da je mladima bolje uključiti se i ući u politiku nego u autobus za Njemačku.
“Sistem treba obrnuti naglavačke i samim tim, to samo mladi ljudi mogu uraditi, sa novim idejama, s onim što oni misle da je pozitivno i da je promjena kakva treba da bude”, dodaje Berbić.
Ipak, Kenan Pirić za sada tvrdi da se nikada ne bi uključio u politiku, ali bi uvijek bio dio građanske borbe za ljudska prava.
“Gledajući političku scenu u Srbiji, kakva je tamo situacija, to je sad njihov trend, jedan od pet miliona, što da ne prođe i kod nas? Mislim da nama treba to, treba nam neki ‘restart’, pogotovo promjena na području omladine. Više i nemamo omladine. Za par godina bit će to država staraca. Starci će odlučivati o ovoj šačici omladine koja je ostala tu. I znamo kuda to vodi”, navodi Pirić.
Zato Kenan Pirić, potpuno neovisan od politike smatra da Bosna i Hercegovina veoma lako može postati zemlja EU.
“Mislim da imamo sve potrebno, krenuvši od geografske situacije do prirodnih bogatstava koja imamo. Možemo iskoristiti za sve to, pa tako i u politici”, zaključuje Pirić.
