Prva osoba koja je primila islam je bila žena-Hatidža r.a., supruga poslanika Muhameda a. s., prvi šehid je bila Sumejja Ummu Ammar, hazreti Aiša je bila jedan od najuglednijih prenosliaca hadisa, Kur’an ima dva poglavlja posvećena, odnosno nazvana po ženama An-Nisa (Žena) i Merjem. Žena u islamu zauzima veoma važno mjesto, ma koliko se to u današnjem muslimanskom svijetu zaboravljalo.
U mjesecu ramazanu, mjesecu pojačanog posta i ibadeta, u kojem je i prva žena prihvatila islam, govorimo upravo njima, ženama u islamu i ženama općenito u današnjem svijetu, o njihovoj poziciji u društvu. Za Klix.ba govore magistrica Nermina Baljević, profesorica u Prvoj Bošnjačkoj gimnaziji, Arduana Kurić, novinarka na televiziji Al Jazeera, Đermana Šeta, magistrica religijskih studija i dr. sci. Amina Šiljak-Jesenković, sa Orijentalnog instituta u Sarajevu.
Obrazovanje nije privilegija, ono je potreba muškarca i žene
Muslimanskoj zajednici je potrebno da se prvo dogovori sama sa sobom o tome da je njenu tradiciju uspostavljala i kreirala i jedna Aiša r.a. koja je i muškarcima i ženama davala legitimna pravna mišljenja, koja nikada nije rađala i za koju je Poslanik a. s. rekao da joj je vjera takva da od nje same svako može naučiti polovinu svoje vjere, ističe Đermana Šeta u razgovoru za naš portal. Dodaje da ne treba zaboraviti na na Hatidžu r. a. koja je bila sposobna žena i sama vodila svoje trgovačke poslove.
“To je prvi veliki zadatak pred muslimanskim zajednicama općenito, pa i našom, ali i Islamskom zajednicom. Dakle, od rodno slijepe islamske misli i teologije doći do rodno inkluzivne u kojoj će ovo sve prethodno navedeno biti norma, ne periferija. Tada ćemo prestati govoriti selektivne i filtrirane poruke ženama u skladu sa onim što u određenom trenutku mislimo da je društveno poželjno i podobno, i počet ćemo prezentirati islamsku poruku u svoj njenoj punini. To je smatram tek prvi zadatak koji je samo preduslov da bi u duhu najbolje tradicije poslanika Muhammeda a. s. muškarci poveli i žene u borbu, ali sada bi to bio zajednički džihad protiv korupcije, siromaštva, nepotizma, ekološkog zagađenja, i tako dalje. Za to su potrebne tri stvari: znanje, hrabrost i društveni angažman odnosno izlazak iz zone komfora”, kaže Šeta.
Umjesto da se uvijek iznova vraćamo na ista pitanja i rasprave, trebali bismo se okrenuti ka društvenom i političkom zagovaranju etičkih rješenja koja ćemo nuditi našem društvu kako bi nam svima bilo bolje, dodaje Šeta.
“Čini mi se da bi to trebao biti zadatak jedne religijske tradicije koja, poput islamske, pretendira da bude univerzalna. Onda nam više procenti neće biti važni, jer ćemo cijeniti sposobnost, a ne podobnost. Do tada ćemo biti poput pasa koji laju, a nečije tuđe karavane prolaze našom zemljom”, zaključuje ona.
Obrazovanje je uvjet za početak bilo kakve promjene, ističe Nermina Baljević. “Uči u ime Gospodara svoga”, su bile i prve riječi kojima se Allah obratio Muhamedu a. s. To nikako ne treba zaboraviti, s toga i profesorica Baljević u prvi plan ističe upravo obrazovanje i učenje, kako muslimana, tako i muslimanke.
Islamska zajednica mora dati više prostora ženama
“Po mom mišljenju savremena muslimanka na ovim prostorima ima puno posla za ‘pospremiti’, najprije na samoj sebi a potom i na sredini i zajednici u kojoj živi i djeluje. Ja bih rekla da ona još uvijek traži svoje mjesto pod ovim nebom, nastojeći spojiti i uskladiti svoj islamsko-muslimanski identitet, bh. nasljeđe i zahtjeve vremena u kojem živi. Mnogobrojni su činioci u tom procesu koji joj otežavaju hvale vrijedan i prijeko potrebni trud i napor, a trebali bi da budu oni koji joj pomažu, hrabre je i podstiču na to”, kaže Baljević.
Dodaje da su institucije muslimana na ovim prostorima te koje također moraju načiniti korekciju u svom djelovanju, posebno Islamska zajednica i njene obrazovne institucije da bi u skladu sa misijom koju su preuzele na sebe pomogli i omogućili muslimankama da bolje razumiju i žive svoju vjeru u uvjetima i zahtjevima vremena i prostora u kome živimo.
“Islamska zajednica i njene obrazovne institucije moraju napraviti postor za potpuno i aktivno uključivanje žena u sve sfere djelovanja, graditi duh i ambijent u zajednici da se žene osjećaju punopravnim članom i dijelom te zajednice u kojoj će biti ne samo dobrodošle i prihvaćene nego i faktor koji se podrazumijeva i bez koga se ne može. Upravo onako kako je to poslanik Muhamed a. s. radio u prvoj zajednici muslimana, dajući prostora i značaj ženama. Poslanik je u svojoj metodologiji podučavanja često posezao za primjerima takozvane ‘pozitivne diskriminacije’, gdje je recimo posebno isticao važnost i značaj žena ili pozivao na lijep odnos prema njima jer je praksa ponašanja predislamskih Arapa prema ženama je bila veoma loša i kao takva neprihvatljiva islamu”, podsjeća Baljević.
Magistrica Baljević podsjeća i na hadis, a koji se odnosi na vrijeme prije islama kod Arapa: “Bog nije volio tri stvari kod vas, to što ste bili neposlušni majkama svojim, to što ste zakopavali žive, novorođene djevojčice i vaš običaj uzimanja a ne davanja.“
Patrijarhalni odnosi, običajno pravo i kulturološko određenje tla i podneblja su uveliko utjecali na mišljenja, stavove i prakse muslimana širom svijeta, često suprotno islamskim principima i poslanikovoj praksi a to čine i danas, smatra ona.
I žene snose odgovornost za svoj položaj
“Ja bih rekla da su se muškarci-muslimani kroz povijest u društvu, politici, religijskoj teoriji i praksi najprije ponašali kao muškarci, pa tek onda kao muslimani, uveliko zanemarujući i Kur’anske principe i poslanikovu praksu. Recimo dio njegove posljednje oporuke sa oprosnog Hadža: “Bojte se Allaha u pogledu žena! Vi kod njih imate svoja prava a i one kod vas imaju svoja prava. Sa ženama postupajte ljubazno i sa mnogo dobrote”, navodi Baljević.
Međutim, napominje da krivica nije samo na muškarcima. Žene također nose odgovornost za svoj položaj u društvu.
“Manjak obrazovanja i ambicija, zanemarivanje dužnosti pozivanja na dobro, a odvraćanja od zla i nemanje osjećaja odgovornosti za javni život i opće dobro- to su pitanja na koja žene moraju odgovoriti”, zaključila je Baljević.
Arduana Kurić ocjenjuje da se čini kako je žena u bh. društvu davno kapitulirala pod pritiskom patrijarhata koji je, kako kaže, odavno prevaziđen i neprihvatljiv obrazac u savremenom društvu.
“Pazite, mirovni i pedagoški istraživači patrijarhat nazivaju kulturnim nasiljem na djelu! Zašto? Pa prosto, jer on institucijalizira mušku dominaciju uz kulturni obrazac legitimizacije veze između društvenog položaja i roda. I ovo nama, u BiH, uopće nije strano”, kaže Kurić.
Napominje da žene u BiH čine natpolovičnu većinu stanovništva, ali da nisu srazmjerno tome zastupljene u radnim i socijalnim odnosima, kao ni to da nisu jednako plaćene. To se također vidi i u političkom životu naše zemlje.
“U takvoj atmosferi, bh zakoni koji ženama daju jednaka prava, predstavljaju samo normativni ideal. Kolektivnu svijest o bh. ženama oblikovalo je tradicionalno naslijeđe i stereotipno shvatanje da je žena majka, supruga i nužno domaćica. I ona i to jeste! A one koje su, pored te primarne uloge, afirmirale i svoju poslovnu ambiciju, uglavnom su u poziciji da same nose teret i odgovornost, i privatnih i poslovnih obaveza. Ali determinirajuću ulogu u priči o položaju bh. žena, usuđujem se ipak dati samoj ženi. Ukoliko ona prihvati sve gore spomenuto kao svoj usud, onda je zbilja i odredila svoju sudbinu”, dodaje Arduana.
Prioritet dati moralim i pametnim ljudima
Kurić napominje da BiH ima hrabrih, pametnih i uspješnih žena, koje su uspjele izbalansirati privatno i poslovno. Kaže da ne voli odvojeno govoriti o ženi i ženi muslimanki.
“Ona koja je bila dovoljno odvažna da svoju pobožnost deklarira kroz određena obilježja, treba biti i dovoljno jaka da se uhvati u koštac s dodatnim izazovima na polju svog poslovnog dokazivanja. Sebe nikada nisam doživljavala drugačijom u odnosu na ostale kolegice, ali to što nosim mahramu bio je nekada olakšavajući, a nekada otežavajući element u gradnji karijere. Olakšavajući u smislu da su me ljudi brzo zapamtili. Otežavajući jer sam naprosto uvijek izložena analizi i kritici. Na mene kritika uvijek utiče, bilo da je analiziram kako bih uvidjela da li je konstruktivna, bilo da me samo pogađa budući da sam emotivna. Dakle, kritiku nikada ne ignorišem, ali joj ne dozvoljavam da me zaustavi”, kaže novinarka Al Jazeere.
Amina Šiljak-Jesenković u izjavi za Klix.ba kaže da je sva postignuća u životu, koja su bila u skladu trudom i upornošću, može zahvaliti i svojoj porodici, između ostalog, i muškim članovima porodice počevši od oca, supruga i sina.
Podsjećajući na historiju islama i prvu objavu, Šiljak-Jesenković također ističe u prvi plan potrebu obrazovanja i učenja.
“Bog nije samo muškarcu naredio da čita i uči, jednaka naredba vrijedi i za žene. Jasno je to i kroz praksu Poslanika a.s. i njegovih najbližih. Ako ljudsko biće sebi dopusti da ne sluša Boga nego nečije interpretacije Njegove Riječi, ako se osjeća komotnije u ulozi u kojoj će čekati da joj neko donese, prinese-opskrbi je, interpretira joj… široko joj polje. Ako sebi ljudsko biće dopusti da ga uvjere da je bez pameti i takvo treba ostati, eto mu, ako mu je tako lakše. Ubijede i muškarce i žene kako trebaju ostati ustrajni u gluposti, neobrazovanosti, primitivizmu, kako bi mogli manipulirati njima. Kažu, evo sve ti donosimo gotovo, ti samo konzumiraj. Ko hoće takvo što prihvatit i ne zaslužuje ništa negoli biti izmanipuliran. Nikad me nisu učili da dođem na gotovo, od jela, spremanja sobe, do znanja. Nema instant rješenja, za sve se moraš potruditi, izboriti se”, navodi Šiljak-Jesenković.
Kada su u pitanju mediji, ona dodaje da oni zapravo predstavljaju ženu onako kako ona želi biti predstavljena, ako dozvoljava da je predstave isključivo kao domaćicu, onda možda i ona i jeste i za to je sama kriva.
Ne suditi o čovjeku po “ambalaži”
“To nisam ja. Ne ulazim u kategoriju ‘medijski poželjnih’. Osobno imam sreću da me veoma dobro prihvaćaju moje kolege, osobito kolege vani, koji me uvažavaju kroz moj stručni i znanstveni rad, i prave mi mjesto, uvijek mi poklanjaju izuzetno veliku pažnju, puno veću nego što mislim da ju zaslužujem”, dodaje ona.
Kada su u pitanju politički, društveni, naučni i svaki drugi angažman, on prvenstveno, kaže Šiljak-Jesenković, treba zavisiti od kvalitete svakog pojedinca, a ne od spola.
“Izborne liste? Dajte, stavite na izborne liste moralno, nekorumpirano, misleće ljudsko biće, prođite se tjeranja onog na što ta ljudska bića niti njihovi roditelji nisu imali utjecaja. Mi pričamo o rasama, o rodnosti, o naciji… to su irelevantne stvari, to su etikete na ljušturi koje sa onim bitnim nemaju nikakve veze. Moja nacija, boja kože, boja očiju, moja rodnost nemaju nikakve veze s tim kakva ću biti kao književni historičar, koliko ću biti moralan znanstvenik, koliko humana osoba, pogotovo ne s tim koliko ću se boriti za državu, društvo, druge pripadnike ljudskoga roda, koliko ću brinuti o okolišu. Pričamo o ambalaži i evo-u goloj smo vodi od priče o etiketama i ambalažama, a sadržaju još nismo ni prikučili”, ocjenjuje Šiljak-Jesenković.
Ona ocjenjuje kako su kultura, obrazovanje i učenje u BiH generalno na niskim granama, napominjući, da je Zemaljski muzej zatvoren dvije godine, da zaposlenici Univerziteta dobiju plaće iz kantonalnog budžeta nakon svih drugih… te da ljude, bez obzira bili žene ili muškarci, ne treba određivati prema “ambalaži”, već njihovim kvalitetama.
