Prvi BMW M5 iz osamdesetih godina dvadesetog stoljeća bio je među prvim automobilima kojima je uspješno pokazano da se skoro pa trkaći inžinjering može efikasno instalirati u klasičnu formu karoserije automobila kojem je, prije “izvođenja magije“, primarna uloga bila da ugodno i udobno preveze putnike od tačke A do tačke B. Automobil je nakon svega zadržao visok nivo praktičnosti i ukupne udobnosti iza koje su se prikrivale izvanredne performanse kojima su se tih godina mogli pohvaliti samo istinski sportski automobili.
U slučaju BMW-a M5 recept je bio krajnje jednostavan: Uzeti najbolje mehaničke komponente sa polica i ugurati ih u komfornu klasičnu četverovratnu limuzinu. Tako je nastao jedan od prvih automobila koje i danas nazivaju “vuk u janjećoj koži“ ili “trkač u odijelu“. Kako god, BMW M5 bio je izvanredno uglađen i “kulturan“ automobil koji na prvi pogled nije pokazivao svoju divlju ćud.
BMW je svoju Seriju 5 (E28) premijerno predstavio 1982. godine. Kupcima je ponuđen trovolumenski oblik luksuzno opremljene karoserije s kojim se moglo dobiti nekoliko motornih opcija, a najsnažniju “peticu“ pokretao je 3,4-litarski redni 6-cilindarski benzinski motor sa 184 konjske snage. Prijenos snage na zadnju osovinu vršio se preko 4-stepenog automatskog mjenjača.
Kada su u tuning kompaniji Alpina na spomenutoj osnovici kupcima ponudili snažniju i bržu verziju, uslijedio je odgovor iz BMW-a. “Petica“ je 1985. godine dobila 3,5-litarski 6-cilindarski motor “posuđen“ iz sportskog modela M1 koji je razvijao 286 konjskih snaga, a uz dorađenu suspenziju i transmisiju stiže i prepoznatljiva oznaka M5 koje se BMW više nikada nije odrekao. Posljednji primjerci prvog BMW-a M5 (kojim je dokazano da vrhunski sportski automobil ne mora uvijek biti tijesan, grub i nepraktičan) kupcima su isporučeni 1988. godine.
Kupcima nije trebalo mnogo vremena da shvate da je revolucionarni M5 komforna i praktična limuzina koja ukupnim performansama bez problema parira automobilu kao što je bio Porsche 928 S. Ekskluzivitet modela M5 osigurala je činjenica da su u BMW-ovom M odjelu napravili samo 2.241 primjerak “dvostruke ličnosti“ koji se tih godina prodavao po cijeni za koju se čak moglo razmišljati i o pojedinim modelima Ferrarija.
