Kroz historiju Bošnjaci su imali potrebu za jedinstvenom organizacijom ili pokretom koji bi uticao na duhovni, kulturni, ekonomski napredak Bošnjaka na prostoru Balkana. Godine 1939. osnovana je organizacija “Mladi Muslimani” koja je za cilj imala uspostavu osnovnih civilizacijskih vrijednosti, ne tražeći za Bošnjake ništa što nemaju drugi narodi. Organizacija je brojala veliki broj članova, a najistaknutiji su bili Mustafa Buduladžić, Salih Behmen, Alija Izetbegović i dr. Organizacija se deklarisala kao antifašistička i antikomunistička. Zbog svojih stremljenja i naprednih ideja, kao i svjesnosti svoga bića i identiteta, u vremenu komunističke bezbojnosti i satiranja svega bošnjačkog i muslimanskog, članovi ove organizacije su progonjeni, hapšeni, veliki broj i ubijen bez dokazane krivice… Komunistički režim je četrdeset godina proganjao bošnjačke intelektualce koji su se usudili da misle svojom glavom, da vjeru smatraju vrijednošću i načinom života, kao i civilizacijskom tekovinom… Totalitarizam je uzimao danak punih četrdeset pet godina…
Prodor demokratije koji je ozbiljno uzdrmao totalitarizam početkom devedesetih godina na našim prostorima, poziva narod na prepoznavanje svoje raznolikosti i individualnosti, kao i da se ne stidi onoga što jeste, nego onoga što nije, a mogao bi da bude. Dolazi vrijeme hrabrih, moralnih, slobodomislećih ljudi, onih koji ne žele da hodaju pognute glave. Bošnjaci su četrdeset pet godina bili pognute glave, a posljednjih sto godina nisu imali slobode, uvijek je to bila neka vrsta sluganstva. Devedesete godine su bile početak kraja totalitaristićkim vremenima u kojima Bošnjaci nisu odlučivali o bitnim pitanjima svog života i kulture, i odlučivanja o nama bez nas, kao i pripisivanja Bošnjaka ovom ili onom korpusu. Nakon stoljeća izgubljenosti, postajemo narod kome postaju poznate vlastite namjere i uvjerenja. U raspadu slocijalističkog sistema i skoro pola stoljeća jednopartijske vladavine, osniva se politička partija, kao široki narodni pokret postala je nosilac procesa političke emancipacije bosanskih muslimana, i muslimana širom bivše Jugoslavije. Prvi puta u historiji politiku počinjemo da smatramo filozofijom iz koje se rađaju praktični potezi, kao i poziv savjesti da se moramo okupiti oko zajedničke ideje, a ideja je opstanak naroda i države.
Velika zabuna bošnjačkog korpusa koji živi u BiH je Sandžak. Reklo bi se da do zabune dolazi nepoznavanjem historije svoje zemlje, jer od 1463.godine formiranjem bosanskog sandžaka pa do 1878.godine prostor današnjeg Sandžaka bio je sastavni dio Bosanskog i Hercegovačkog sandžaka odnosno Bosanskog elajeta. Poslije prvog svjetskog rata Sandžak se nastoji udaljiti od Bosne i Hercegovine, a i sandžački Bošnjaci od bosanskih Bošnjaka. Udaljeni od matice ili bolje reći otrgnuti od srca, Bošnjaci iz Sandžaka postaju svjesni da na takvom prostoru mogu opstati samo vjerujući u Boga i u sebe. I uspijevaju… Još uvijek traje duhovno objedinjavanje Bošnjaka Bosne i Sandžaka, ali ono će u skorijoj budućnosti da predstavlja cjelinu…
Osjećao se dolazak bošnjačkog proljeća. Očekujući proljeće, dočekali smo jesen agresije i genocida…
Dolazak demokratije, neki su shvatili kao tiraniju većine, pa su naoštrili kame i krenuli u krvave pohode na državu Bosu i Hercegovinu i njen bošnjački narod… Bosna i Hercegovina počinje da bije najznačajniju i najtežu bitku u višestoljetnoj turbulentnoj historiji. Očuvanje države u njenim međunarodno priznatim granicama, opstanak i odbrana naroda bili su svetinja koja se brani. Mada se u Bosni borilo za univerzalne vrijednosti na kojima se temelji svijet, a to su ljudska prava, očuvanje kulturnih i tradicijskih vrijednosti jednog geografskog prostora i civlizacije, nismo imali podršku Međunarodne zajednice… Uslijedio je genocid, urbicid, agresija…. Istok i Zapad je krenuo da krčmi po Bosni, kao da im je to djedovina… Probuđeni iz stoljetnog sna, Bošnjaci se okreću sebi i vlastitim vrijednostima, počinjemo se sami sobom grijati i pružamo otpor neprijateljima, koji su mislili da će nas u mjesec dana pregaziti… Ali varaju se… I tako izdržavamo više od tri godine. Borimo se. Branimo se. Svjesni da “nije bitna sila koja napada, nego svetinja koja se brani”, jedinstveni i uvjereni u svoje stavove, ciljeve i namjere… Naši neprijatelji su imali premoć u svemu osim u moralu i zato nas nisu mogli uništiti… I onda dolazi mir. Ne baš pravedan, ali je mir, i bolji je od rata… S dolaskom mira, dolaze novi izazovi, stremljenja i pošasti… Najveća pošast je ponovno razedinjavanje Bošnjaka u razne tabore, što političke, geografske, socijalne… Ponovo počinjemo da lutamo i gubimo se, a da se nismo ni pronašli… Prolaze godine mira, što smo bivali dalje od rata, postajali smo i dalji sami od sebe, od ideje zajedništva, od poznavanja namjera i bez jasnog cilja, put je skoro pa i bilo nemoguće pronaći.. I kad čovjek pomisli da je pred nama bošnjačka jesen. Iznenadi nas bošnjačko proljeće u vidu Svjetskog bošnjačkog kongresa, koji svoje djelovanje temelji na ideji povezivanja, ujedinjenja Bošnjaka, na ključnoj rečenici “Bošnjak je odgovoran za drugog Bošnjaka”, na očuvanju identiteta, integriteta, kulture, tradicije odnosno dostojanstva naroda i domovine, najoštrijoj osudi negiranja genocida, kao i izjednačavanja žrtve i zločinca. Zaboraviti se ne smije ono što se dešavalo u vrijeme agresije, “Virtualni muzej genocida” je historijski projekat kojem se daje potpuna podrška. SBK čine “obično-neobični ljudi”, to je ona vrsta ljudi koji se pojave kad zagusti, kad se osjeti da je vrijeme da se djeluje, jer se došlo pred zid. SBK je nepolitički i neistrumentalizovani autoritet koji radi na harmonizaciji interesa i emocija unutar bošnjačkog naroda i definisanju njegovog duhovnog, političkog i ekonomskog razvoja. Bošnjaci su narod koji je uvijek imao pojedince koji su se napajali na izvorima istoka i zapada. Ali su uvijek ostajali kao individualni i raštrkani. Došlo je vrijeme da SBK uveže u snop sve talente, i da taj snop čini snagu Bošnjačkog naroda koja će djelovati preko institucije. Intelektualno uvezani dobit ćemo snagu koja će nam osigurati budućnost i prosperitet. SBK predstavlja maticu koja nas usmjerava na zajedničko djelovanje. Bošnjaci će u budućnosti da budu pčele koje rade zajedno i čiji krajnji proizvod je med, a nikad više neće biti muhe koje lutaju same i završe na đubrištu historije…
Šta nam treba činiti, da bi ostvarili sve ovo nabrojano, da li možemo usprkos opstrukciji jednog djela naših sunarodnjaka stvoriti sliku evropskog Bošnjaka, kada smo svjesni i kada se svakodnevno srećemo sa protivnicima bošnjačkog uspjeha, onih za koje se i borimo, za koje i radimo, za koje se i žrtvujemo. Mislili smo da je komunistička ideologija nestala, izumrla, da je bar u Bošnjaka davno zaboravljena, jer najveći otpor bošnajčkom buđenju pružaju upravo Bošnjaci, zadojeni komunizmom, odnosno antibošnjaštvom. Nijedan narod nije zapostavljan od komunizma kao Bošnajci a za čudo je da nijedan narod nije ostao odaniji komunizmu kao Bošnjaci, što dokazuje koliko se ta antinacionalna, antidemokratska ideologija bavila upravo s nama, ta ideologija koja je nekoliko naroda držala okovane u svojoj mračnoj ideologiji i svi su se oslobodili, osudili, distancirali se od nje, osim nekih naših zakletih komunista, koji i danas, nakon dvije decenije pada komunizma, razmišljaju komunistički, djeluju komunistički, udaraju na nas komunistički, kako bi spriječili nacionalnu homogenizaciju Bošnjaka, preko koje bi ostvarili vjekovni san o apsolutnom nacionalnom jedinstvu…
Ta mračna ideologija, koja je našla utočište u nekim političkim partijama, koje u ime Bošnjaka, uništavaju Bošnjaštvo, odnosno ostali su isti samo su ruho promjenili, pa sa novim ruhom produžavaju našu agoniju, napadajući svaki vid bošnajčkog glasa, svaki poduhvat našeg pokreta, proglašavajući ga štetnim i pogrešnim, ne uvažavajući ni to što je najviši bošnjački um, najveća bošnjačka intelegencija organizovala se i osnovala ovaj pokret, dokazujući da su Bošnjaci, sposobni da sami sebe predstavljaju, da sami sebe uređuju od kulture do diplomatije.
Po prvi put u našoj historiji, ovaj pokret je obuhvatio sve Bošnjake od Prilepa do Kladuše, ne samo zboreći u njihovo ime, već i uključivanjem tBošnjaka u samom pokretu, spajaju i tako sve ono sto je bilo razdvojeno, ujedinjujući sve ono što je bili razjedinjeno, što prihvaćajući sve razlike u identitetu, sve zagovornike i sve protivnike kao svoje i zagovarajući da smo jedno i da drugo ne možemo biti, osim Bošnjak, kojemu je maternji jezik je bosanski, matica Bosna i Hercegovina i da smo svi žrtve mračnih ideologija, pa i oni koji nisu ni svjesni da pripadaju tim ideologijama, dokazujući da su upravo oni najveće žrtve koje još traju u njih samih.
Tako jedinstveni, uspjet ćemo u zaokruživanju nacionalnog identiteta, ući u porodice evropskih naroda, sa svim vrijednostima koje imamo, obogatiti evropsku kulturu, govoreći ono što smo bili, ono što jesmo, pomažemo i drugima da nas upoznaju, shvate i prihvate, jer nismo došli ni sa istoka ni sa sjevera, već smo tu ponikli, ovdje na Balkanu, učestvovali u svim historijskim procesima Balkana, stvarali povijest nacija, naroda i država, postojali i prije hiljadu godina i opstali sa svim vrijednostima, uvijek drugima pomažući, nikad druge ne ugrožavajući, šireći poruke ljubavi i mira, prihvaćajući druge sa svim razlikama, čuvajući tuđe običaje i kulture kao i svoje, prihvaćajući sve druge među nama, što je i glavna karakteristika bošnjačkog čovjeka, bošnjačke tradicije, običaja i kulture.
Upravo mi, koji smo imali državu davno prije drugih, mi na čijem se prostoru iznjedrila preteča ljudskih prava “Ahdnama sultana Fatiha”, mi koji smo pružali ruke spasa, mi doživjesmo progone od onih koje čuvasmo, doživjesmo genocide od onih koje spašavasmo, raselismo se po bijelom svijetu, progonjeni, od zvijeri kojima je mržnja osnovna emocija, a nož i puška sredstvo sporazumijevanja. Kao narod nad kojim je počinjeno 11 genocida, mi, Bošnjaci, poštujući Božije riječi, osuđujemo sve te zločine, kao i šutnju i negiranje genocida, ne tražimo osvetu, tražimo pravdu i istinu. Pravda i istina su sigurni pobjednici. A, mi smo narod koji nikad nije bio gubitnički, jer naše je oružje moral i vjera koju crpimo na izvoru islama…
Naš pokret se zasniva na riječi koju potvrđujemo djelom. Svjesni vlastitih vrijednosti i nemajući krizu identiteta počinjemo slobodno sanjati velike snove bošnjačkog jedinstva, prosperiteta, kulturnog napretka. SBK gradi lađu bošnjačkog spasa. Bošnjaci ukrcajmo se u lađu i zaplovimo u budućnost bez genocida, progona i sluganstva….
Autor: Elmedina Muftić / Nedžad Ćeman
