Najveći hrvatski građanski prosvjed za slobodu medija i javne riječi održan je 21. studenoga 1996. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu zbog oduzimanja koncesije Radiju 101. Dan ranije, 20. studenoga 1996., Vijeće za telekomunikacije, pod kontrolom tadašnje vlasti, odlučilo je oduzeti koncesiju za emitiranje Radiju 101, jednom od rijetkih nezavisnih elektroničkih medija koji su se kritički odnosili prema autoritarnom načinu vladanja i kršenju građanskih i medijskih sloboda, prije svega slobode javne riječi.
Bilo je jasno da je riječ o načinu HDZ-a da ušutka drzak i neposlušan medij. HDZ je bio podijeljen na dvije frakcije. Jedna je htjela da se koncesija dodijeli “Zagrebačkom krugovalu” nekoliko udruženih poduzetnika, druga je htjela da koncesija ide “Radiju Globus 101” Ninoslava Pavića. Na kraju je Vijeće za telekomunikacije glasalo za Pavićevu radijsku postaju. Jedini iz Vijeća koji je tada glasao za koncesiju “Radiju 101” bio je HSS-ovac Stjepan Radić.
Ivić Pašalić, u to vrijeme i savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku i potpredsjednik HDZ-a, glasao je za “Zagrebački krugoval”. Nije bez težine bila niti činjenica da su i “Zagrebački krugoval” i “Globus 101” postojali samo na papiru. Ta odluka dovela je do kulminacije nezadovoljstva i bunta građana svih političkih opcija i ideoloških opredjeljenja.
Na poziv HHO-a upućenim kroz radijski eter, 120.000 građana sa svijećama u rukama okupilo se na Trgu bana Jelačića za opstanak Stojedinice i dokazalo koliki mogu biti snaga i utjecaj jednog relativno malog medija ako on istinski zastupa interese građana, ima pravedne ciljeve i nepokolebljivu volju u borbi za nezavisnost svoje uređivačke politike.
Najvećim demonstracijama u novijoj hrvatskoj povijesti Stojedinica je spašena, a zahvaljujući do tada neviđenoj podršci domaće i međunarodne javnosti uspjela je sačuvati svoju vlasničku i programsku neovisnost, ali malo je nedostajalo da prosvjed završi crnim scenarijem.
Predsjednik Tuđman je u vrijeme najmasnovnijeg protesta do tada bio na liječenju u američkoj vojnoj bolnici “Walter Reed” u Washingtonu zbog problema sa želucem. Tamo su mu baš tih dana dijagnosticirali rak želuca, tako da je imao vrlo osobnih briga. Ivan Jarnjak u to je vrijeme bio na poziciji ministra unutarnjih poslova i nije bio voljan silom suzbijati protest na kojem se okupilo 120.000 ljudi. Tadašnji načelnik PU zagrebačke Vladimir Faber tada je upozoravao HHO da su protest morali najaviti 48 sati ranije.
No, kad je postalo jasno da će se građani masovno odazvati, nije mu palo na pamet rastjerivati ih, nego je odlučio osigurati da sve prođe u najboljem redu. U tome mu je punu podršku pružao ministar Jarnjak. Franjo Tuđman, međutim, bio je šokiran što mu se događa u zemlji otkako ga nije bilo samo nekoliko dana.
Već danima su CNN, BBC i drugi najveći mediji svijeta navodili u vijestima da boluje od raka, da mu je ostalo još samo nekoliko mjeseci života, uslijed čega su u HDZ-u krenule dvorske bitke za nasljednika kad on umre. U Zagrebu je jednog za drugim oborio četiri opozicijska izabrana gradonačelnika.
“Nećemo dopustiti opozicijsku situaciju u glavnom gradu Hrvatske”, govorio je.
Do naglog izbijanja protesta Pavić je odustao od koncesije, no povijest ga je već upamtila da je bio na pogrešnoj strani. Kad je na Trgu bana Jelačića započeo kultni protest protiv gašenja Radija 101, Jarnjak je dobio naredbu od samog predsjednika Republike, Franje Tuđmana, da prosvjed spriječi policijskom silom. Jarnjak je naredbu odbio.
“Bio sam svjestan da sam u škarama i da mi slijede posljedice bez obzira što ću napraviti. Da sam poslušao Tuđmanovu zapovijed, na ulicama bi imali mrtve i ranjene. Bila je napravljena procjena razvoja događaja. Policija je bila dovoljno jaka i sposobna da ljude spriječi da izađu na Trg bana Jelačića, ali bi to značilo žrtve i razbijen cijeli uži centar grada… Ljudi su s Trga bana Jelačića išli kući zadovoljni. Kad su se razišli, ostalo je tek nešto opušaka kao trag da je tu maloprije bilo više od 100.000 ljudi. E, to je bio pravi pokazatelj zrelosti građana i demokracije. Bilo je jasno da otada više ništa neće biti isto”, pričao je Jarnjak 20 godina poslije.
Za to što je odbio zapovjediti okretanje dugih cijevi policije prema masi Zagrepčana, čime je spriječio teško krvoproliće na Trgu bana Jelačića i tko zna kakve sve užase i poslije toga, Jarnjaka su vlasti, čitaj predsjednik RH, nekoliko dana poslije nagradile smjenom.
Bilo je na prosvjedu u obranu “Stojedinice” i nemalo opozicijskih političara.
“Mi ne zahtijevamo slobodu samo za ‘Radio 101’. Mi zahtijevamo slobodu za sve radio stanice, za televiziju, za svakog čovjeka, za svakog Hrvata, za svakog građanina Hrvatske. Svaki od nas mora imati istu slobodu”, s balkona iznad velikog plakata “101” s pjesničkih vrhunaca grmio je tada Vlado Gotovac, čovjek koji je do manje od jednog desetljeća ranije bio disident komunistima na vlasti.
Pokuljalo je svo nezadovoljstvo naroda; Dinamo, privatizacija, tajkuni, korupcija, siromaštvo…
A Tuđman? Po povratku iz SAD-a bio je van sebe od gnjeva već u govoru na Plesu.
“Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje”, započeo je u svom stilu pred novinarima zgroženima time što predsjednik jedan prosvjed protiv ukidanja “Radija 101” tumači na ovakav način.
Ali, bio je tek početak. Nastavak je bio nadrealan i niti narednih više od dva desetljeća mnoge slike iz tog govora nisu prestale biti predmetom kritike jednog autoritarnog stila vladanja, pa i satire, čak i sprdanja na “Stojedinici” i puno šire diljem Hrvatske:
“Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju, i to za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.”
“Radio 101” na kraju je opstao zato što su ga obranili građani ove zemlje, piše Express.
