Biskup banjalučki Franjo Komarica u intervjuu za AA govorio je o Uskrsu, kako je plakao nakon potresnih snimaka djece stradale u hemijskom napadu u Idlibu, političarima i narodima u BiH, da li je hrvatski entitet rješenje za BiH, o fenomenu Međugorja.
Biskup banjalučki Franjo Komarica u uskršnjem intervjuu za Anadolu Agency (AA) rekao je kako je Uskrs za kršćane najveći blagdan.
“Imamo i Božić koji je posebno radostan, ali uskrsnuće Kristovo koje slavimo na dan Uskrsa jeste temelj kršćanstva, temelj naše vjere i svega onoga što kršćanstvo, ne samo očituje, maifestira u svojim liturgijskim slavljima i danima tijekom cijele godine nego i sve ono što kršćanstvo ima zadatak ponuditi čovječanstvu. Jer, uskrsnuće Kristovo kako krćanstvo tumači jeste temelj postojanja Crkve i temelj svega onoga što Crkva radi, što propovijeda, ne samo riječima nego i djelima”, naveo je biskup Komarica.
I u tom kontekstu, ističe, “upravo evo povijesne činjenice da se ubijeni Isus na Veliki petak prema izvještajima evanđelista ponovno pojavio među svojim dobrano zbunjenim, na smrt uplašenim učenicima, apostolima, treći dan, u nedjelju”.
“On sa svojim ožiljcima na rukama i na nogama, poručuje – ne boj te se, i obraća se sa riječima koje govore – mir vama. Mir vama, te su riječi daleko plemenitije nego kada kažemo zdravo. To je mir vama, ljudima, kojim sada govori vama Bog, vaš spasitelj. Ja sam, poručuje, kao što znate, bio ubijen, na silu ubijen ni kriv ni dužan, a sada sam ponovno živ i više ne umirem. Nego, poruka je, evo, Bog me opečatio da budem sudac i živih i mrtvih, svih ljudi do svršetka svijeta i bijelaca i crnaca i intelektualaca i nepismenih ljudi, bolesnih i bogatih, siromašnih, lijepih, manje lijepih… Ja sam sada gospodar ljudske povijesti. Izmirio sam vas sa nebom, vašim i mojim nebeskim ocem i taj mir vama sada dajem i taj mir dajem vam da vi nosite jedni drugima. Idite na sve strane svijeta i govorite ljudima tu radosnu vijest, jedinstvenu radosnu vijest, koja je potrebita svakom ljudskom srcu. To je poruka da je svaki čovjek božije ljubljeno stvorenje, da nikako on nije plod slučaja i da nije osuđen da ne zna sam sa sobom šta će nego da ima jedan određeni, konkretni zadatak, na ovome svijetu, a to je zadatak da bude suradnik Boga koji je stvorio sve što postoji na ovoj maloj zemaljskoj kugli u okviru beskrajnog svemira i da ima odgovornost za sve drugo što je stvoreno na Zemlji i onu mrtvu materiju, zemlju i rude i naftu i vodu, svašta nešto, a dakako i za život. To jest i biljni i životinjski, osobito da ima odgovornost za ljudski rod. Evo, to morate govoriti”, kaže Komarica.
“Poslani ste”, kaže biskup banjalučki, “prenoseći poruke uskrslog Krista, i to vaše poslanje neće nestati dok postojite”. On dalje u uskršnjoj poruci objašnjava šta je uloga svakog kršćanina, ne samo u BiH nego i diljem svijeta:
“U moje ime, ja vas šaljem, ne idete vi sami na svoju ruku. Ja ću vam dati dovoljne unutarnje snage, poslat ću vam branitelja duha utješitelja koji će vas uvoditi još više u punu istinu, uz pamet koju imate, vi ćete stavljati sve na svoje mjesto što sam vam govorio i bit ćete neustrašivi. Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. U tom kontekstu evo i mi smo sada ko zna koja, a dvije tisuće godina je prošlo od tada, generacija potomaka prvih Isusovih učenika, sa istim zadatkom. Nismo u Palestini, Izraelu, nismo na Bliskom istoku, gdje se sve to događalo, u svojim počecima, nego smo ovdje na području Bosne, doduše to nije daleko, sat, sat i po vremena leta avionom, ali tu istu zadaću imaju ljudi i ovdje i u Koreji gdje sam nedavno bio i na obalama Pacifika u zapadnoj Americi gdje sam bio prošle godine. Dakle, na svim stranama svijeta gdje god kršćani kažu da su kršćani, oni trebaju biti svjesni i trebaju se truditi u svojoj podsvijesti šta znači biti kršćanin, šta znači pozivati se na ime Krista, sina Božijeg opečaćenoga, opunomoćenoga, govornika i promicatelja objavljene božije istine i o Bogu i o čovjeku.”
Tako je Isus, kaže biskup banjalučki, za sebe tvrdio, “evo, da je tako Bog ljubio svijet da je svoga sina, novorođenoga poslao na svijet da svijet spasi i da svako ko u njega vjeruje, da ima vječni život i da to Isusovo uskrsnuće, jeste garanacija istinitosti njegovih riječi”.
“On je obećao, evo, ko god ide za mnom imat će vječni život. Ko u mene vjeruje i ako umre, evo, živjet će uvijek. To je neuništiva jedna nada koja daje potpuno drugačiju dimenziju života i kvalitet života i treba davati svima onima koji ozbiljno shvaćaju zaista i ubijenog i uskrslog Krista. Za očekivati je, naravno, unatoč našoj ljudskoj slabosti, kako ja kažem, navalama sotone, našeg i božijeg protivnika, da se mi istinski trudimo, da se oslanjamo upravo na te sigurne Isusove riječi, obećanja Isusova. I da u molitvi i razgovoru s njime kažemo: hvala ti Isuse što si za mene umro i uskrsnuo, hvala ti što si mi dao da ja za to znam, hvala ti što si me pozvao da ja budem također član onih koji u tebe vjeruju i koji uvažavaju tvoju nauku i pomozi mi da ja ovo što vjerujem, da to također konkterno pretvaram u djela, djela istinskoj zauzetosti za bogolikost svakog čovjeka, jer ti si pokazao da čovjek nije samo mrtva ili živa stvar, odnosno živo stvorenje, nego da je bogoliko stvorenje. Ti si postao, ne kamen, ne vrba, ne zec, ne ptica, ne zvijezda, nego postao si čovjek. I time si pokazao koliko vrednuješ svako ljudsko biće”, rekao je biskup Komarica.
Ne mora se biti kršćanin da se čine dobra djela, poručuje biskup Komarica, “jer je božiji duh gdje god se čini dobro na djelu”. Gdje god duh Božiji zahvaća čovjeka, naglašava Komarica, on ga potiče na dobro, na solidarnost, na otvorenost prema drugome, da ne šteti drugome, nego da pomaže drugoga. I zato, ističe biskup banjalučki, “imamo na jednoj strani civilizaciju ljubavi, a na drugoj strani imamo anticivilizaciju smrti i mržnje”. I vidimo “i sada ta dva diva da se međusobno bore”.
“Ispada da sada, Bože me oprosti, da đavo nekako brže i spretnije organizira svoje apostole, svoje neke suradnike, nego Isus, odnosno Bog, što organizira svoje”, kaže Komarica.
– Tuga i suze zbog stradanja djece u Siriji –
Žalosti ga, veli, što i ovaj Uskrs ljudi diljem svijeta umjesto s porukom mira, dočekuju ga u ratovima i stradanjima diljem svijeta. Komarica navodi kako su ga posebno potresle nedavne slike djece stradale u bombardovanju hemijskim oružjem u Idlibu, u Siriji.
“Plakao sam iskreno, u sebi. Jer sam opet doživljavao na djelu ono što sam doživljavao u svom gradu, u Banjaluci, u svojoj zemlji, BiH. Potsjetilo me to na mnoge razgovore sa vrlo utjecajnim ljudima politike, da ne kažem, stratezima svjetske politike i događanja koji se igraju uloge bogova, odnosno gospodara ljudskih života i života cijelih naroda. Njima je glavni ćeif jedna bjesomučna, egoistična zarada u proizvodnji, prodavanju i isprobavanju ubojitih sredstava ove ili one vrste. To je takmičenje među takozvanim velikim gospodarima naroda i ljudskih sudbina. To nije božije sjeme, to nije božiji trag. To je prkos Bogu. To je strašno. Nije to prvi puta da nam se dešava, tako nas povijest uči da je bilo stradanja i prije. Ali mi je žao da moja generacija, koja se diči, a hvala Bogu uspjela je u mnogo ćemu afirmirati čovjeka kao člana zajednice, da smo mi danas ipak osjetljivi jedni za drugim. Mi prije 50 ili 100 godina nismo imali te slike. I tada je bilo puno, na Bliskom istoku, na drugim mjestima, ubijanja ljudi i djece, staraca, bogalja, ali mi nismo imali mogućnosti da to saznajemo. Sada postajemo sve više globalno selo i zato smo prozvani i mi da pokažemo svoje pravo lice. Da li mi suosjećamo sa tim ljudima? Kako ćemo im pomoći? Možemo u molitvi obuhvatiti cijeli svijet, svako dijete, majku i oca koji su stradali, one kada smo gledali kako ih nose. Odmah se čovjek uživi, šta da je to moje dijete, da je to vaše dijete? Kako bi to vama bilo, na koncu?”, navodi biskup Komarica.
Podsjeća da su oni koji su mogli i imali mogućnost, prije nešto više od dvije decenije gledali strašne scene iz Sarajeva kada su na taj grad padale bombe i dijelovi ljudskih tijela letjeli na sve strane.
“Isti rukopis se ponavlja. To su mi isto rekli nedavno na skupu političara u Berlinu sa kojima sam razgovarao. Kažu, biskupe, isti rukopis se piše i kod vas, i na Bliskom istoku, Ukrajini, drugim sredinama gdje se vode takmičenja velikih koji odlučuju o malim”, ističe Komarica.
No, jednako je, cijeni, bolan i nepravdedan mir, o kojem treba govoriti, kakav je onaj u BiH.
