“Dabogda imao pa nemao”, najgora je kletva, to je dobro poznata stvar.
Upravo je žrtva te kletve bio Jesper Blomqvist, nekadašnji igrač, koji je s Manchester Unitedom 1999. godine bio prvak Europe i član startne postave u legendarnom finalu protiv Bayerna u Barceloni.
Blomqvist (44) je odigrao i 30 utakmica za reprezentaciju Švedske, s kojom je čak bio treći na Mundijalu u SAD 1994. godine, a po okončanju profesionalne karijere je od milionera, koji je od nogometa zaradio više od 10 miliona eura, spao na vlasnika pizzerije u kojoj je lično on pizza-majstor.
Šveđanin je poslije niza loših investicija i bahatog, raskalašnog i raskošnog života, od čovjeka koji je uživao skoro dvije decenije u luksuzu, došao do toga da mora raditi “običan” posao.
“Imao sam neke loše investicije… Nisam ugrožen egzistencijalno, ali ne mogu da spavam na kauču i ništa ne radim. Zato sam otvorio pizzeriju u Lidingu. Uvijek sam volio da eksperimentiram oko hrane, još iz doba dok sam igrao u Italiji”, rekao je nedavno švedskim medijima Blomqvist, koji je prije osam godina završio igračku karijeru.
Svi koji su probali njegove pizze kažu da je najbolji pizza-majstor u Švedskoj. Jedna od njegovih eksperimentalnih pizza, koja je oduševila sve koji su je probali, je slatka pizza, s nutelom i jagodama.
Blomqvist je kao tinejdžer u domovini igrao za Umeu, iz koje se kao devetnaestogodišnjak preselio u Geteborg, gdje se igrama preporučio velikom Milanu.
Za Rosonere je igrao samo jednu sezonu, odakle je prešao u Parmu. Ni tu se nije zadržao duže od sezone, a ljeta 1998. godine, za tad prilično velikih pet miliona eura, stiže u Manchester United.
U trofejnom engleskom klubu je proveo tri godine, a već u prvoj sezoni je osvojio Ligu prvaka, u legendarnom finalu protiv Bayerna. Blomqvist je tu utakmicu, igranu u Barceloni, počeo u startnih 11.
Menadžer “Đavola” Alex Ferguson ga je obožavao, ali je u drugoj sezoni doživio tešku povredu koljena pa dvije godine nije igrao. Dok se oporavljao od povrede, vodio je kulinarsku emisiju na klupskoj televiziji, već tad se vidjelo da ima afinitete ka kuharskim vještinama.
Kada se oporavio od povrede, napustio je Old Trafford i prešao u Everton, ali je za Karamele odigrao samo jednu sezonu. Kasnije je odigrao još četiri utakmice u Charltonu, a onda se vratio u Švedsku. Karijeru je zbog problema s povredama odlučio završiti u 31. godini.
Tri godine kasnije vratio se nogometu. Radio je kao trener u drugoligašu Enköpingsu, a kad su ekipu zadesili problemi s povredama, reaktivirao se iz penzije.
Posljednju takmičarsku utakmicu odigrao je 2010. godine za Hammarby, gdje je bio pomoćnik glavnog trenera i, također, je uskočio nekoliko puta kad je ekipa imala brojne probleme s povredama.
Nakon završetka karijere bavio se i plesom, učestvovao je u jednoj popularnoj TV emisiji humanitarnog karaktera.
U posljednjem intervjuu rekao je da se nema namjeru vraćati nogometu, ni kao trener ni kao funkcioner, iako mu je “najvažnija sporedna stvar na svijetu” donijela tokom karijere zaradu veću od 10 miliona eura, ali je skoro sve “prokockao”.
