Ovaj grad ima svoje Sarajevo i svog Želju. Ljubav navijača prema sarajevskim timovima pozitivno je podijelila raju. Oba kluba imaju svoje rođendane koji se obilježavaju. Tako je prije nekoliko dana, 24. oktobra, obilježen rođendan Sarajeva, kluba osnovanog davne 1946. godine, počinje priču Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Brojne generacije
Klub Sarajevo ubrzo nakon osnivanja dobio je i svoj stadion Koševo i ušao u Prvu ligu Jugoslavije. Rađale su se kroz historiju brojne generacije, ali ostaje zapamćena ona koja je nakon 20 godina postojanja u naš grad donijela titulu prvaka Jugoslavije. U ovoj sezoni igrao je i popularni Asim Ferhatović Hase, ali samo osam utakmica, jer se povrijedio i nije dalje igrao. Ova generacija uspjela je biti i u finalu Kupa Jugoslavije, proći prvo kolo Lige šampiona Evrope, a u drugom kolu protivnik bijaše čuveni engleski Mančester junajted.
– Stariji se toga sjećaju, i pričaju da je to jedna od najznačajnijih utakmica u dugoj historiji kluba. Stadion Koševo godinu prije te utakmice bio je domaćin Balkanskog atletskog prvenstva, pa je renoviran, kao da se znalo da će godinu kasnije Sarajevo tu ugostiti veliki Mančester. Prva utakmica igrala se u Sarajevu, a ostalo je zabilježeno da je oboren rekord posjećenosti starog Koševa – ističe Garibija.
U renoviranju stadiona, osim nove tartan staze koja je tada napravljena zajedno s ložama u prvim redovima cijelog stadiona, Koševo je dobilo i centralnu tribinu s natkrivenim dijelom za posebne goste Sarajeva. Ne bi se o tome pisalo da se nije radilo o najvećoj betonskoj konzolnoj konstrukciji u cijeloj Jugoslaviji. Čudno je bilo gledati tu masu betona kako stoji na konzoli. Time su bili malo začuđeni i engleski novinari kada su pratili meč.
Igrao Čarlton
– Utakmica je odigrana na prepunom stadionu 15. novembra 1967. godine, sa 40.000 prodatih karata i nepoznatim brojem zvanica i onih koji su preskočili ogradu i uvukli se na stadion. Bilo je toliko ljudi da su svi stajali. Tvrdi se da je to bila najveća zabava u poslijeratnom Sarajevu, pa su od nje čak i te Balkanske igre pale u zaborav. Cijela Jugoslavija pratila je meč, a da ne govorimo o našem gradu. Na veliku žalost, nije bilo televizijskog prijenosa, pa su svi stajali prikovani uz radiouređaje. Taj šarmantni tim Sarajeva nadigrao je Mančester i bio znatno bolji sve do momenta kada je povrijeđen Boško Prodanović, desno krilo tima. Tako Sarajevo ostade s deset igrača, jer tada nije bilo izmjena. On je bio tako bitan igrač za ekipu da je sve do danas ostala čuvena krilatica „Dva Boška u dva ćoška, Musemija u sredini – za gol ne brini“. Osim na Prodanovića, izreka se odnosi i na Boška Antića i Vahidina Musemića – navodi Garibija.
Čak i ovom hendikepu uprkos, Sarajevo je uspjelo održati rezultat 0:0, iako je lopta jednom i prešla gol-crtu Mančestera. Ali, italijanski sudija Frančeski nije svirao pogodak. Tu lijepu igru Sarajeva, koja je bila prepoznatljiva u cijeloj Jugoslaviji, nosili su Muftić, Fazlagić, Blažević, Jesenković, Vujović, Bajić, Prodanović, Širkut, Musemić, Prljača i Antić. Trener je bio Miroslav Meho Brozović. Mančester je toliko bio jak da je u njegovoj ekipi tada igralo sedam engleskih reprezentativaca. Predvodili su ih čuveni Čarlton (Charlton) i Džordž Best (George), jedan od najboljih fudbalera svih vremena.
Novinar dodao Bestu
Neporaženo Sarajevo na Koševu iznenadilo je fudbalsku javnost Evrope. Posebno je iznenadila igra koja je bila na visokom nivou, brza i atraktivna. Od straha da Mančester ne ispadne, Englezi su se pobrinuli da sudija u revanšu isključi Prljaču, a ostaje zapamćeno i da je lopta prilikom centaršuta izašla vani, pogodila novinara i vratila se na nogu Bestu, koji je zabio gol. Tako je Sarajevo izgubilo 2:1 na prepunom stadionu, pojašnjava Garibija.
